Nik Tominec (26) odlučio je da više neće čekati poziv hrvatske rukometne reprezentacije, već će u budućnosti nastupati za Švicarsku. Inače, riječ je o desnom krilu koje je s Hrvatskom uzelo srebro na Mediteranskim igrama 2013.
- Kao igrač koji je u zadnjih pet godina bio uvršten na širi popis igrača reprezentacije Hrvatske, odlučio sam da ću u budućoj sportskoj karijeri nastupati za rukometnu reprezentaciju Švicarske. Kako bih približio razloge koji su me doveli do ovakvog razmišljanja, pa posljedično i odluke da se odlučim za ovakav korak, pokušat ću u nekoliko rečenica pojasniti kako je došlo do svega ovoga - započeo je svoju priču za Balkan Handball Tominec pa nastavio:
- Prije svega je za mene izuzetno važno naglasiti − iskreno se zahvaljujem vodećim ljudima Rukometnog saveza, izbornicima, kao i svim suigračima, koji su mi svi zajedno omogućili da uživam u svakom trenutku provedenom u hrvatskoj reprezentaciji − jako sam ponosan na sve prilike koje su mi pružene, iako ih nije bilo puno... no, svejedno, nikada neću zaboraviti osjećaj kad sam prvi put obukao dres s hrvatskim grbom na prsima i mojim prezimenom na leđima − neću nikada zaboraviti niti sve lijepe i uzbudljive trenutke provedene sa suigračima - s nekima sam izgradio veliko prijateljstvo − neću zaboraviti ni trenutke izuzetnih emocija tijekom sviranja himne.
- Još kao dijete sam sanjao kako ću jednog dana igrati za Hrvatsku, iako potječem od roditelja različitih nacionalnosti, oca Slovenca i majke Hrvatice, a pri tome sam još i odrastao u Švicarskoj, pa sam eto slijedom svih tih okolnosti osoba sa čak tri državljanstva. Životni i sportski put me vodio da kao kadet zaigram u Sloveniji, te sam posljedično počeo nastupati za mlađe slovenske državne selekcije. Međutim, nakon potpisa profesionalnog ugovora sa ekipom Kadetten, preselio sam u Švicarsku, pa je odmah nakon toga tamošnji savez izrazio želju da igram za njihovu reprezentaciju. To sam odbio. Slijedile su utakmice u Ligi prvaka, pa me tadašnji izbornik Slavko Goluža, vjerojatno ponukan mojim dobrim igrama koje sam pružao u dresu Kadettena, upitao da li bih htio nastupiti za Hrvatsku. Bio sam korak bliži svojim snovima. Prihvatio sam poziv bez razmišljanja i potvrdio kako to odavno priželjkujem. U vrijeme mandata izbornika Goluže bio sam nekoliko puta pozvan u reprezentaciju, što me učinilo neizmjerno sretnim i ponosnim. Osvojili smo srebrnu medalju na Mediteranskim igrama i razmišljao sam kako ću jednog dana zaigrati i na OI, EP ili SP - kaže Tominec koji priliku na velikom natjecanju nije dočekao. Na klupu Hrvatske nakon Goluže stigao je Željko Babić koji je Tominca pozvao jednom na pripremni turnir u Umag, no Nik ističe da je osjetio da on na njega ne računa.
Ništa se nije promijenilo ni dolaskom Line Červara, a Švicarci su ga cijelo vrijeme zvali da igra za njih.
- Novi izbornik Červar me u šestom mjesecu 2017. doista pozvao u reprezentaciju, a nakon što je nekoliko mlađih igrača otkazalo zbog ozljeda. Ja bih došao i tada, ali mi je termin tih priprema reprezentacije pao u doista nezgodno vrijeme, kada sam morao polagati zadnje ispite i diplomirati na fakultetu u Švicarskoj. Kad se počeo približavati termin domaćeg EP, nadao sam se da ću biti pozvan na pripreme krajem 12-og mjeseca, kao treće krilo iza vrhunskih Čupića i Horvata, a to stoga jer sam dobro igrao u Ligi prvaka u svom klubu. Na moju veliku žalost, to se nije desilo. Također, za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj nisam bio ni blizu poziva u reprezentaciju. Nije to bilo prvi puta da sam kao igrač bio razočaran, pa donekle i povrijeđen kao sportaš koji zna procijeniti odnos kvalitete između igrača. Rukomet je naime, moj sport od rođenja, majka mi je bila reprezentativka bivše države, otac također, a k tome i dugogodišnji uspješan trener, kako klupski, tako i reprezentativni, pa sam od malih nogu naučio razlikovati kvalitetu igre na svakom pojedinom mjestu u ekipi, naravno i na krilu. Stoga sam i primijetio kako su nekoliko puta u zadnje tri godina, na moju poziciju desnog krila pozivani igrači koji, po mom mišljenju (skromnom ili ne, svejedno) ne bi trebali uvijek biti na popisu ispred mene. Da ne bude zabune, u cijelom kontekstu nikada ne mislim na Čupka ili Zlaju, koji su vrhunski igrači i definitivno bolji od mene. Za cijelo to vrijeme međutim, nisam odustajao i govorio sam sebi kako će prava šansa doći kad tad. Ali eto... nije.
- Nakon svih tih razočaranja sam porazgovarao sam sa sobom i odlučio pokušati s nastupima za reprezentaciju Švicarske. Oni me žele već godinama i nikada me nisu zaobišli, bez obzira što sam ih uvijek odbijao. Teška odluka, ali nakon svih tih godina čekanja sam izgubio nadu da ću ikada biti igrač na kojeg ozbiljno računa bilo koji izbornik reprezentacije moje Hrvatske.
Tominec je za kraj poslao poruku svima u hrvatskom rukometu.
- Želim hrvatskom rukometu, i naravno, reprezentaciji Hrvatske i svim igračima, u daljnjim nastupima sve najbolje! Osobno ću se uvijek osjećati kao dio tog tima.
E dečec moj, ne treba Hrvatska ni pametne, školovane i radno sposobne.