Trofejni otac zna. Dobro zna što znači pobjednički pogodak u posljednjoj sekundi.
- Svaka pobjeda je lijepa, ali ona izborena u dramatičnoj završnici ima i veće značenje u osobi koja je postigla taj gol u posljednjoj sekundi. Vrlo je važno u tom trenutku biti pribran, jer preuzeo si veliku odgovornost, a to znači biti veliki igrač - reći će Tomislav Paškvalin, osvajač dvostrukog olimpijskog zlata s vaterpolskom reprezentacijom bivše Jugoslavije (Los Angeles 1984. i Seul 1988.) i svjetskog naslova u Madridu (1986.).
Lijepi odnos
Sin Fran svoj će pogodak za pobjedu protiv Juga ipak najviše posvetiti momčadi.
- Znate, ja sam samo bio taj koji je iskočio. Sve je to rezultat treninga, na utakmici se gotovo ništa slučajno ne događa. Zato je cijela momčad najzaslužnija za naš trijumf - skromno će Fran.
Škola oca Tomislava. Škola koja i dan danas traje.
- Fran i ja imamo lijep odnos, i onaj oca i sina, i onaj stari i mladi vaterpolist. Nikad nije imao kompleks uspješnog oca vaterpolista. O svemu smo uvijek mogli otvoreno razgovarati - istaknut će Paškvalin stariji.
Antopološki identični
Fran će priznati da je uloga oca u njegovu razvoju kao vaterpolista velika.
- Puno mi pomaže, ali me nikad nije pritiskao ili umarao nekim filozofiranjem. Uči me detaljima koji me sigurno čine boljim igračem. Zna mjeru - objasnit će Fran.
- To što mu je otac bio vrhunski vaterpolista veliki je plus za njega. Ali zato što je Fran moje savjete uvijek doživljavao afirmativno. Uostalom, u našem odnosu i on se zna prema meni odnositi kritički. Slobodno će iznjeti svoje mišljenje. Ipak, on aktivno živi vaterpolo dok ga ja promatram sa strane - ubacit će se Paškvalin koji je kao i sin igrao na poziciji centra:
- Mi smo antropološki identični, ali njegova velika prednost u odnosu na mene, što on osim napadačke razvija i igru u obrani. Polivalentan je igrač koji današnji moderni vaterpolo i traži - kaže Paškvalin stariji koji danas obnaša dužnost predsjednika VK Medveščaka, direktor je HOC Bjelolasica i u Upravnom je odboru HVS-a.
Nakon dvije godine u Šibeniku, Franu Paškvalinu u ljeto se ponovo vratio među žapce.
- U Mladosti nemaju vremena čekati dvije ili tri godine sazrijevanje igrača. Odmah moraš biti spreman igrati na najvišoj razini. Zato mi je vrijeme u Šibeniku najviše koristilo, puno sam pod vodstvom trenera Tucaka napredovao. U Mladosti ću puno naučiti od Hinića, puno mi dobrih savjeta daje.
Ostaje još tek ulazak u A reprezentaciju.
- Nadam se da će mi dobre igre u Mladosti otvoriti vrata reprezentacije, smjena generacije je svakako dobra prilika - mišljenja je Paškvalin mlađi.
- Fran ima vrijednost za reprezentaciju, uostalom, ne bi našao mjesto u ovako jakoj Mladosti da nije dobar - jasan je otac.
