Ljeto 2012. godine, stadion Östersundsa u Švedskoj, utakmica četvrte lige, na tribinama 200-tinjak navijača.
Šest godina kasnije taj isti Östersunds je prvoligaš, aktualni osvajač švedskog kupa, ali i senzacionalan sudionik Europske lige. Pobjedom 2:0 protiv ukrajinske Zorje Östersunds je kolo prije kraja natjecanja u skupini uspio osigurati proljeće u Europi, kao prvi švedski klub poslije 10 godina kojemu je to uspjelo. Do skupine Europske lige Östersunds se probio izbacivši u kvalifikacijama Tudorov Galatasaray, a sada im u skupini u leđa gledaju Athletic Bilbao, Hertha i Zorja. Sve to uspjeli su sa svega pet milijuna eura godišnjeg budžeta, ali i pričom koja je vjerojatno najromantičnija u današnjem nogometnom svijetu.
Igrači koji plešu balet
U četvrtak su na svom travnjaku igrači kluba sa sjevera Švedske pobijedili Zorju, a samo nekoliko dana prije glumili u dobro uvježbanoj predstavi u kulturnom centru Jamtli u Östersundu.
A kazališna predstava samo je jedna od zanimljivih aktivnosti u kojima u slobodno vrijeme sudjeluju igrači ovog simpatičnog švedskog kluba. U proteklih godinu-dvije plesali su tako balet, sudjelovali u radionicama pisanja, slikali umjetničke radove i prodavali ih na humanitarnim izložbama, a prošli su mjesec jedan dan proveli u lokalnoj pekari, naučivši kako ispeći kruh. A baš nekoliko dana prije tog pekarskog iskustva s 1:0 u Europskoj ligi srušili su jednog velikana – berlinsku Herthu.
– Nogometaši su na terenu dva sata dnevno, ostatak bi trebali živjeti kao i svi ostali ljudi u ovakvom gradiću – objašnjava trener Östersundsa Graham Potter i dodaje:
– Htjeli smo da ljudi te igrače, iako ih većina dolazi sa strane, osjete što više svojima. I obrnuto, da igrači s ponosom predstavljaju grad i ljude koji u njemu žive.
A da ih je grad prihvatio kao svoje, potvrđuje podatak da je brojka s 200-tinjak ljudi po utakmici narasla na 7500 (grad ima 50.000 stanovnika). Najzaslužniji za to je baš trener Graham Potter, koji je posljednjih šest godina stvarao ovu momčad. U grad 400 kilometara sjeverno od Stockholma stigao je sasvim slučajno. Ovaj po struci diplomirani sociolog nekada je čak igrao i za englesku U21 reprezentaciju te West Bromwich, Reading i Stoke City, a nakon igračke karijere dobio je posao trenera na sveučilištu Hull. I supruga je imala sjajan privatni posao u Hullu, no kada je stigao poziv švedskog četvrtoligaša te 2011. godine, pokupio je Graham ženu i 11-mjesečno dijete te otputovao u nepoznato. I najbolji prijatelji tada su ga proglasili luđakom, no Graham kao da je otpočetka znao da će s Östersundsom napraviti nešto veliko.
Stvorio savršen mali klub
– Osjećao sam da imam žicu za trenerski posao, a znao sam da moram krenuti s dna – kazao je Graham i otkrio kako je uspio ni iz čega stvoriti savršen mali klub, koji je ponos jedne male zajednice, a sada i cijele Švedske:
– Gradio sam taktički discipliniranu, ali i maksimalno fleksibilnu momčad, sposobnu na improvizaciju. Igrače sam birao prije svega po karakteru, gledao mogu li se uklopiti u zajednicu.
A momčad je zanimljiv spoj stranaca i Šveđana čiji roditelji porijeklo vuku iz drugih zemalja. Kapetan je Brwa Nouri, Iračanin koji je nastupao za mlađe selekcije Švedske. Prvi strijelac Ghoddos također je švedski Iranac, dokapetan je Fouad Bachirou s Komora, u veznom su redu Englez Edwards te Šveđanin kongoanskih korijena Ken Sema... No ključ je svega da se svi oni ponašaju kao da su rođeni u Östersundu.
Kaže li se Irak ili Iran?