Bilo bi lijepo za Dinamo kad bi mogao brzo zaboraviti svoju utakmicu s Rudešom, to bi značilo da je u četvrtak protiv Ballkanija i u nedjelju u derbiju s Hajdukom ostvario svoje ciljeve, prezimio u Europi i u srazu s izravnim suparnikom za naslov prvaka slavio i stavio ga na muke prije odlaska na zimsku stanku.
Naravno, uz to bi sebi priskrbio mir i ulazak u nekakvo preslagivanje u tom kratkom odmoru (počinju s pripremama već 2. siječnja, jer će na travnjak prije ostalih zbog nadoknade zaostalih utakmica).
No, ono što smo vidjeli protiv Rudeša ne nudi baš objektivni optimizam. Malo je dobrih stvari za Dinamo izišlo iz tog gradskog susreta, svakako je najvrjednija pobjeda, tri su ciljana boda ostvarena. Dobitak je i Ivan Nevistić, kad su plavi bili loši, kad je Rudeš prijetio, Nevistić je spašavao i pokazao da ima kvalitetu za plavu jedinicu. Lijepo je što je Sandro Kulenović zabio svoj prvi gol u prvenstvu za Dinamo, iako je prije toga pobjedonosnog pogotka promašio zicer. Možemo u potrazi za pozitivnim stvarima dodati i Kaneka, koji je nastavio svoju seriju dobrih utakmica s konkretnim učinkom, sad je ponovno asistirao.
Sve je ostalo u Dinamovoj igri, posebice u prvom poluvremenu, bilo očajno, tih prvih 45 minuta podsjetilo nas je na igru plavih protiv Ballkanija u onom sramotnom porazu nakon kojeg je i Sergej Jakirović razmišljao o mogućem odlasku s klupe plavih. Zapravo nas sad taj poraz i ne čudi toliko, jer imali su plavi već dosta loših predstava, u nekima su se kao i sad protiv Rudeša izvlačili u samoj završnici utakmice.
No, nedopustivo je za Dinamo, klub koji ima svoj ugled, da izgleda tako loše. I to ne protiv Hajduka, Rijeke, Gorice ili Osijeka, klubova koji su pri vrhu ljestvice, već protiv Rudeša, koji je na dnu i koji je do ove utakmice u Maksimiru u 17 odigranih utakmica skupio samo četiri boda kroz četiri remija.
Taj Rudeš u prvom je poluvremenu izgledao mnogo bolje od Dinama, konkretnije, s jasnom vizijom igre, bio je opasniji i plavi nisu gubili samo zahvaljujući svom vrataru. Istina, u nastavku je to izgledalo mnogo bolje, plavi su pritiskali i tražili pogodak te ga na kraju zasluženo i postigli. No, zar je plavim igračima trebalo održati 'motivacijski' govor da bi se probudili, zar je trebalo povišenih tonova da bi se pronašla motivacija i promijenio ritam igre u nastavku?
S igrom koju su pokazali u prvom poluvremenu s dečkima iz Rudeša, protiv Ballkanija u četvrtak i Hajduka u nedjelju ne treba očekivati ništa osim novih posrtaja, a to bi onda bio debakl s kojim bi se otišlo na odmor, uteg koji bi plave pratio sve do početka drugog dijela sezone, do 23. siječnja, kada igraju zaostalu utakmicu s Lokomotivom u Kranjčevićevoj.
Koliko god je Jakirović prije utakmice upozoravao da ne smije biti podcjenjivanja Rudeša jer su se plavi već dovoljno puta opekli, možda optimizam treba tražiti u tome da su igrači u utakmicu ipak ušli s mišlju kako će lako doći do pobjede protiv posljednje plasirane momčadi koja je gotovo već otpisana iz prvoligaškog društva. Da bi to mogao biti razlog lošeg prvog poluvremena govori i činjenica da su, nakon što je Jakirović podignuo glas u svlačionici na poluvremenu, u drugi dio ušli mnogo drukčije. To onda opet znači da ih Jakirović nije dobro pripremio pred utakmicu s obzirom na to da su ušli u nju tako kilavo pa je zato morao reagirati na poluvremenu.
– Razmišljao sam o tome da na poluvremenu napravim puno promjena, na kraju sam se odlučio za jednu – rekao je Jakirović.
Istina, kako su plavi igrali, mogao je odmah posegnuti za maksimalnih pet promjena, a bilo ih je i više od pet koji su igrali loše. Imao je i objektivnih problema, ponovno je morao 'kemijati' sa stoperskim parom kao i nebrojeno puta dosad, sad su to bili Šutalo i Perković, a kad imate neuigrani stoperski par možete očekivati probleme.
No, uglavnom standarni bekovi Moharrami i Ljubičić bili su jako loši. Nisu ni ostali briljirali, tek je Kaneko nešto pokušavao konkretnije napraviti, proći, probiti se, na drugoj je strani Špikić bio daleko od igre Japanca. Vidović je nekoliko puta zaprijetio na poziciji desetke, ali bilo ga je premalo u igri, dok su Mišić i Sučić uglavnom odrađivali defenzivni posao. Petković je pokušavao nešto razigrati, ali nije to bio ni njegov dan, iako je Kulenoviću pripredio priliku koju ovaj prije postignutog pogotka nije uspio realizirati.
Možda je za Dinamo dobro što mu se ovako loša partija dogodila baš prije Ballkanija, što su plavi po tko zna koji put mogli vidjeti da protiv svakog suparnika moraju dati maksimum da ne bi zapali u probleme.
Taj im je Ballkani očitao lekciju u pristupu, trci, okomitosti pa sad valjda plavi neće ući podcjenjivački u tu posljednju utakmicu skupine Konferencijske lige. Opasno bi pogriješili kad bi mislili da kosovska momčad ne može ponoviti onako dobru igru ili kad bi pokušali odigrati "na nulu", jer i bod je plavima dovoljan za prolazak.
Bio bi red da u te dvije posljednje utakmice polusezone "poginu" na terenu, da se sad oni "bacaju na glavu", u suprotnom se neće dobro provesti.
To je tak, dok traje borba za fotelje i još k tome je uprava spiskala novce od najvećih prihoda u povijesti, teško je očekivati rezultate. Prodani su glavni igrači, nema niti jednog pojačanja, ekipa se krpa za svaku utakmicu, sve skupa izgleda otužno, uništen rejting kluba, preko noći uništeno 20 godina rada... Na zimu odlazi Baturina, možda i Petkoviću prekipi i ode, a ne vidim da se planira nešto promijeniti na zimu, da se planira dovesti pojačanja i posložiti ekipu. Možda se dovede neke igrače za alibi, ali realno, može se zaboraviti naslov prvaka i neki rezultat u Europi, pri tome mislim na duže vrijeme... Ove dvije utakmice su ključne i trebala bi postojati neka napetost, navijači bi trebali živjeti na to. No kada se vidi da upravi to uopće nije bitno, već su bitne samo fotelje, da BBB gleda isto samo fotelje, da se samo gleda što prije nekoga prodati da se zakrpaju rupe, a da se spiskala nevjerojatna količina para na ništa, bez veze je gubiti živce i gajiti neku nadu.