Odlazak u zemlji čuda: Zašto ćemo Dalića zazivati brže nego što itko misli
Zlatku Daliću potrebno je odati priznanje za najmanje šest ključnih stvari. Prvo, vratio je reprezentaciju cijeloj Hrvatskoj: Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku. Drugo, vratio je naciji, barem na trenutak, osjećaj snage i vlastite važnosti. Treće, stvorio je od Hrvatske respektabilnu nogometnu silu. Četvrto, iza sebe nije ostavio potop, već moćnu, mladu ekipu željnu uspjeha. Peto, uvijek je bio i ostao svoj, imun na sve one zakulisne silnice koje se vrte oko igre s milijunskim transferima. Šesto, ostao je vjeran svojim stavovima, uvjerenjima i svjetonazoru.
Komentari 27
Daliću, tvoj te narod voli, a mrzitelji su već ionako dovoljno kažnjeni svojom vlastitom žući i mržnjom
Dalić je neupitno najtrofejniji izbornik hrvatske nogometne repke i da zaslužuje, od svakog iskrenog navijača hrvatske reprezentacije duboko i iskreno poštovanje i respekt. Naša repka je pod njegovim vodstvom napravila nezamislive i nestvarne uspjehe za zemlju naše veličine i financijskog bogatstva, i to mu nitko ne može zanjekati i oduzeti. S tim uspjesima postao je besmrtan. No, ne možemo mi, zbog te istine, biti neobjektivni u ocjeni njegovih prethodnika. Sjećam se Bilićeve tragične tekme protiv Turske i Čačićeve tragične tekme protiv Portugala, u obje te tekme smo bili bolji, dominantni, i protiv Turske i protiv Portugala, ali sreća je tada otišla na stranu naših protivnika. I drugo, voljeli ili ne voljeli Bilića, mora se i njemu priznati da je on udario temelje i oblikovao pobjedničku hrvatsku repku vodeći ih i u mlađim uzrastima i kasnije kao A reprezentaciju. Upravo je ta repka u svojoj punoj zrelosti i pod vodstvom Dalića ostvarila sav onaj uspjeh koji je godinama čučao u njima, ali nisu još bili spremno za uspjeh. Dalić je iz njih u njihoviim zrelim igračkim godinama izvukao maksimum i zato i je postao besmrtan, ali netočno je reći da je došao na spaljenu zemlju i da je prije njega bio rasap. Dalić je pokupio vrhnje s repkom koju su i drugi stvarali i gradili. To ne umanjuje njegov uspjeh, ali treba i to priznati i biti objektivan.
Kaže jedna izreka kako Hrvatima nitko nije toliko velik da ga za čas ne mogu srušiti u blato i zapišati.
Yep potpisujem 1000% da bumo zvali Zlaju nazad vrlo brzo!! 👍🏻👍🏻
Odlično napisano!
Dalić i Jergović u istoj rečenici?
Da je Mamić izbornik on bi znao sa sudcima!
Utrpati pikzibnera i luzera jergovića zajedno u tekst o pobjedniku Daliću. Smijurija.
Bilić je bio odličan igrač, ali to nije jamstvo trenerskog uspjeha. Nije loše za promjenu prepustiti repku Biliću pa ako se to pokaže neuspjelim pokusom, s istim selektorom s kojim je svojedobno raskinut ugovor, treba nazvati Dalića i uvjeriti ga da se ponovno prihvati istog posla. Naravno, ako prije toga njegov novi angažman ne bude zaprijeka. I nadam se da to neće biti prekasno kad su prokockane sve šanse za plasman na EP. Na koncu, vidjet ćemo kakov je stanje u rujnu i listopadu.
Zazivat ćemo ga ako HNS postavi još veću neznalicu koja ne vidi da su Mišić, Stojković i Beljo možda i za prvih 11 u repki a ovaj ih nije zvao ni u širi popis. Ako Olića postave da se UČII poslu onda smo nahebali, isto i sa Bilićem, samo STRANAC može voditi ovakve igrače koje u njihovim klubovima vode TOP TOP klase trenera a ne da ko naši koji jedino peglicu znaju voziti daš ovakav Ferrari. Moramo izmisliti lijevog beka, probato Godu i Beljo bi trebao biti forsiran da konačno dobijemo killera u šesnaestercu. Također Marko Pašalić mora biti forsiran ne desnom krilu jer boljeg nemamo. Baturina-Sučić-Stojković može biti moćan vezni red ko i Modrić-Kovačić-Brozović nekada a stoperi moraju biti Gvardiol i Vušković. To bi bila ekipa snova a ne forsiranje nekih Pašalića, Kramarića, Vlašića...
O bože....
Zlatko Dalić kao trener u karijeri je vodio 407 utakmica, pobijedio 196, neriješeno 95 i 115 poraza ili 48,16 % pobjeda, 23,34% neriješeno i 28,50 % poraza. I nije neki postotak. Veliki trener Mourinho vodio je 1243 utakmice u karijerii i to: 768 pobjeda ili 61,76%, neriješeno 252 utakmice ili 20,27% i 223 poraza ili 17,94%.
Ja sam za Ivicu Olića. Dokazao se u reprezentaciji i bio natprosječan igrač. Stekao je iskustva u radu s mladima. Srčan je i vedre naravi, ulijeva optimizam. Ne vidim mu mane. Protiv Bilića nemam ništa ali taj film smo već gledali i nije bio naročit. Našoj reprezentaciji treba više!
a možda je dalić uz sve to imao i sreću, veliku sreću, da za vrijeme njegovog pontifikata italija je nestajala sa eu i svjetske scene, da je turska danas prosječna reprezentacija, da su srbi unatoč dobrim igračima ispodprosječna repka zbog svojih međusobnih odnosa, da ni španjolci, portugalci, poljaci, šveđani, mađari, bugari i rumunji, slovaci, grci, nemaju neku snagu. dal će to tako ostati, teško. zato..
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ne želimo jugoslavena Bilića, mediji ga forsaju jer je njihov