Jedna engleska studija otprije nekoliko godina zaključila je kako nogometaši na Otoku danas zarađuju oko 1500 posto više negoli prije 50 godina dok je prosječna plaća narasla samo 186 posto. Ne treba se onda čuditi nad još podataka koje ta studija donosi, a to je kako su upravo engleski klubovi nositelji čak 56 posto dugova svih europskih prvoligaških klubova. Proteklih 20 godina uglavnom je polovica premierligaških klubova – nelikvidno!
Sve to platit će fanovi koji plaćaju oko tisuću posto veću cijenu karata za ulazak na engleske stadione od one koju su plaćali 1989. godine. Trebaju li nogometaši toliko zarađivati, tema je koja bi se mogla razvlačiti danima iz nekoliko mogućih kuteva.
Ovdje nas plaće nogometaša zanimaju u kontekstu posljednje afere Football Leaks koja dokumentima nastoji dokazati kako se njihov novac “pere”, odnosno na njega se nastoji ne platiti baš nikakav porez. Jer, nisu maleni i značajan su čimbenik kod igračeva odabira gdje će igrati.
Zlatan Ibrahimović umalo nije prešao u PSG prije nekoliko godina kada je vidio koliko poreza mora platiti na svoju zaradu. Ne treba onda čuditi niti da se neki od vodećih svjetskih nogometaša odlučuju na nastavak karijera u Kini ili Rusiji, ondje je porezni režim znatno fleksibilniji. U Rusiji se plaća fiksnih 13 posto, a u Ukrajini 17 posto.
Ronaldo ispred svih
Ipak, jasno je kako će većina igrača svoju karijeru gledati nastaviti u jačoj ligi i tako se u perspektivi dovesti u situaciju da dođu do najbogatijih ugovora. I to ima svoju cijenu. Dakle, u Engleskoj je najviša stopa poreza 45 posto, za one koji zarađuju više od 150.000 funti godišnje. Ne treba reći kako je ogroman broj premierligaških nogometaša toliko plaćen. Tjedno. Po ovoj stopi u koju svi oni spadaju s plaćom od 200.000 funti nakon oporezivanja ostaje im 106.206 funti tjedno.
Najskuplje plaćeni igrač Premiershipa, Paul Pogba iz Manchester Uniteda, bruto zarađuje 290.000 funti tjedno. Znači, nakon oporezivanja ostaje mu “samo” 159.500 funti. Nije ni tako loše, sve ovisno kako se gleda. Pogotovo jer se radi o iznosima koji ne uključuju sponzorstva.
U Španjolskoj je, barem prema posljednjim napisima, jasno tko je najplaćeniji nogometaš. Cristiano Ronaldo odmah je nakon dolaska Garetha Balea u najskupljem transferu kraljevskog kluba potpisao novi ugovor. Onako, za mir u kući. Tjedno Portugalac prima 345 tisuća eura, i to nakon oporezivanja.
Ako znamo da je najviša stopa poreza u zemlji gdje se igra jedna od najjačih svjetskih liga 52 posto, onda je lako izračunati kako je Ronaldova bruto plaća čak 665 tisuća eura. Treba li se onda čuditi što njegov agent Jorge Mendes mešetari okolo njegovim novcem kako bi mu ostalo malo više pa da onda i njega više plati. A i Lionel Messi mu je za petama sa svojih 307 tisuća eura nakon oporezivanja.
U Francuskoj je najviša stopa poreza 45 posto, no to je još i dobro ako se zna da je François Hollande 2012. godine želio uvesti stopu od nevjerojatnih i pomalo apsurdnih 75 posto. Teško da bismo tada gledali ne samo Ibrahimovića nego i bilo koju drugu veliku zvijezdu koja je igrala ili danas igra u Paris Saint-Germainu, ali i ostalim klubovima u Francuskoj.
Ipak, to se nije dogodilo pa imamo situaciju da Thiago Silva prima 220 tisuća eura tjedno, što je nekih 490 tisuća eura bruto. No, za tamošnje nogometaše kao i sportaše općenito postoji “rješenje”. Ono se zove Monaco. Ondje poreza nema, plaća se samo socijalno koje je 13 posto od primanja. Treba li se onda pitati što je Falcao bez problema odabrao upravo taj klub.
Najplaćeniji igrač u Njemačkoj Franck Ribéry nije na popisu 20 najplaćenijih u svijetu sa svojom plaćom od 230 tisuća eura tjedno, koliko prima u Bayernu. Znamo kako je Bundesliga vođena prije svega ekonomičnošću, a niti porezna stopa nije preniska, točno 47,475 posto. Tako Riberyju ostane oko 110 tisuća eura tjedno.
Ne treba biti velikim prorok da se pogodi da je Gonzalo Higuaín najplaćeniji igrač u Italiji. Sa sedam i pol milijuna eura godišnje smijenio je na prvom mjestu veterana Daniellea de Rossija sa šest i pol milijuna. Odmah recimo i da su to sume nakon oporezivanja.
Kina se isplati
U Italiji je porez 46,29 posto. Tako ispada da centarfor Napolija tjedno prima 340 tisuća eura bruto. Kada se pogleda lista najplaćenijih ove sezone uopće, vidimo da, unatoč niskim porezima u tim zemljama, nema niti jednog nogometaša koji igraju u Rusiji i Ukrajini.
Moglo bi se to povezati i s političkom napetošću, no u svakom slučaju ovdje treba napomenuti kako je igrača koji igraju u Kini čak trojica. Najplaćeniji je Hulk koji prima čak 380 tisuća eura tjedno bruto. Isplati se malo biti daleko od domaje za takav novac.
Dok narod bude spreman placati skupe ulaznice, skupe TV pretplate, kupovati klupske dresove i suvenire po nenormalnim cijenama, kupovati proizvode sponzora po "izvan pameti" cijenama..., place nogometasa a i sportasa opcenito ce rasti jos brze u usporedbi sa prosjecnim placama. Ljubitelji sporta, isto kao i ljubitelji glazbe, su eksploatirani do krajnjih granica, a to se moze relativno lako korigirati racionalnim i striktnim poreznim zakonima. Umjesto da se relativno mala grupa ljudi bogati preko svake mjere i bizarno nesrazmjerno u odnosu na ostatak stanovnistva, profit koji generira sportska i glazbena industrija bi se morao ravnomjernije rasporediti, tako da i oni koji financiraju kraljevski zivotni stil sportskih i glazbenih "zvijezda" vide neku korist od toga.