Marčinko Boysima: Dogovorite se sa Zagrebparkingom

Uspjesi Dinama? Postoji li ijedan slucaj iz barem prosjecne lige poput nase da se netko u toliko pokusaja ne probije u Ligu prvaka? da li je uspjeh to sto je Dinamo u deset godina pao na pola koeficjenta koji je prije imao? Postoji li ijedan klub koji je 6 godina zaredom prvak a u to vrijeme promijenio 15 trenera? Postoji li ijedan klub koji ama bas svake godine proda dva, tri najbolja igraca a kao puspjeh u Europi mu je najvaznija? postoji li ijedan celni covjek kluba koji je toliko puta napravio ekces, koji je toliko puta prijetio smrcu novinarima i inim involviranima a da je ostao na svojem mjestu? postoji li ijedan celnik kluba koji sa svim igracima potpisuje ugovor o dozivotnom nametu i ciji sin je zastupnih velike vecine igraca? treba jos nesto?

alsimot53 je napisao/la: castro nije li to generalizacija kad ti clanove koji se bore za svoja prava izjednjacavas sa huliganima? ne mislis valjda da su svi navijaci huligani i svi prave nerede gdje i kada stignu? ------------- O, itekako misli.

Pravi navijači su uz klub navijaju i vesele se, ti što se predstavljaju, da su inicijativa zajedno za Dinamo samo štete klubu .Dalmatinci i hajdukovci se vesele i smiju takvim navijačima.

sonce onda je stvarno jako malo tih pravih navijaca: nakon tri mjeseca neigranja radi zimske stanke, toliko su se zazelili da ih je skupa sa rodbinom, clanovima uprave, osiguranjem, novinarima na prvu tekmu doslo cca 200. kako je nas cijenjeni komentator blazicko u prijenosu izjavio: na zapadnoj tribini znam ama bas sve gledatelje po imenu. pa zasto ti pravi navijaci ne idu na tekme bes besplatnih ulaznica, dresova, salova, kapa? huligana nema vec skoro godinu dana, uvjerljivo smo prvi, gazimo sve pred sobom, 6. uzastopni naslov prvaka je vec arhiviran a i kup ce uskoro biti, vrijeme je maksimir zadnje dvije tekme pomazilo...........pa gdje je onda zapelo, gdje su ti silni zaljubljenici u nogomet, gdje su ti obiteljski ljudi koji bi da nema huligana uzivali u kvalitetnom nogometu? nema gore katastrofe za niti jedan klub nego da se na stadionu(a Boga mi i preko ekrana) cuje svaka socna trenerova psovka, svako upozorenje \"ledja\", svaki udarac po lopti

Castro je napisao/la: Na kriz s predsjednikom kad igrac profula penal. Medjutim, koliko se ja kuzim , smijenjuje se trener zbog neuspjeha...E pazi sad ovo; bojkotira se od kada je otisao Zajec jer je predsjednik smjenio trenera zbog neuspjeha.. --------------------------------------------- Castro, oprosti, ja se ispričavam, al moram te ovo pitati. Jesi li ti retardiran? Da barem nisam već 1000 postova ovdje napisao. Dobar dio i tebi osobno. Žali Bože vremena i truda kada si ti nesposoban pročitati i shvatiti elementarne stvari. A trudio sam se i pisao kratkim rečenicama. Užaš jebote

valjda ce im doci i njihov sef stimac i odrzat govor podrske ispred satoria.....

1. dio E, moji dinamovi navijači! Baš je nama teško... Tko nas može shvatiti u ovoj našoj Hrvatskoj? Ajmo se malo vratit u povijest jer je kažu ona učiteljica života! Čemu je ona nas dinamove navijače učila u Jugoslaviji? Tomeme da ako navijaš za Dinamo onda navijaš za klub koji NE SMIJE biti prvak države! Osim, naravno, ako ipak ne postane prvak države, a to je bilo jaaaaaaaako rijetko u Jugoslaviji. Pazite sad vi navijači Dinama koji ga poznajete samo u samostalnoj Hrvatskoj: Dinamo je u razdoblju od 1946. do 1991. znači u 35 godina bio prvak samo četiri puta. 1948, 1954, 1958 i 1982. U isto vrijeme Partizan 11 puta, Crvena Zvezda 18 puta i Hajduk 7 puta. Ali to nije bilo i sve! Ako su igrači dolazili iz Dinama NISU IMALI GOTOVO NIKAKVE ŠANSE igrati za reprezentaciju Jugoslavije! Bože moj koliko je sjajnih igrača igralo u Dinamu, a nikada nisu napravili niti 10% karijere u reprezentaciji, a što im je po nogometnom umijeću pripadalo. Da se sjetimo samo nekih: Lamza, Zambata, Škorić, Stinčić, Senzen, Čerček, Kranjčar, Mlinarić, Boro Cvetkovi, Janjanin, Škoro, Bručić, Cerin, Đoni, Ramljak, Novak, Mujkić, Vabec, Vlak, Ladić.... i tako bih mogao nabrajati unedogled. I što smo mi navijači Dinama radili? Živjeli smo s tom nepravdom i voljeli svoj Dinamo i pjevali: Volim te mama, ali ne više od Dinama. Dinamo nam je bio doručak, ručak i večera! I bili smo sretni jer smo znali da ne navijamo za Dinamo da bi se šminkali, već zato što smo ga disali! Znali smo da se i klubu i igračima i navijačima čine velike nepravde i navijali smo za njega i dolazili na male i velike utakmice jer doći na dinamovu utakmicu je bio praznik i blagdan i doći na Maksimir je bilo doći na, za nas, sveto mjesto i nikad nam nije bilo presudno koji je Dinamo na tablici jer smo znali da na to ne možemo utjecati, ali smo maksimalno uživali kad bi pobijedili povlaštene! To nam je bila najveća sreća i utjeha! I bili smo ponosni što smo dinamovci. I nismo rušili nikoga i ništa. Da bilo je \"obračuna\" s navijačima povlaštenih, ali i to je bilo u sportskom duhu i navijačke skupine su se međusobno uvažavale i postojao ne navijački kodeks ponašanja, koji je bio prešutan ali častan. I tako je to bilo u Jugoslaviji!

2. dio A onda je Dinamo nastavio živjeti u slobodnoj Hrvatskoj... I gle čuda! Više nismo bili ružno pače, nego bijeli labud. Dapače, omiljena igračka našeg prvog predsjednika. I tu počinju dinamovi problemi. Jer je preko noći izgubio svoj identitet.. Postao je \"državni\" projekt. Naravno da je nama navijačima, u prvom trnutku nakon silnih godina frustracije, bilo ugodno gledati Dinamo na prvom mjestu! Ali znate što je problem s pravim navijačima Dinama - oni su navikli na pošteni Dinamo, a ne povlašteni Dinamo. I tu se počeo događati gubitak identiteta dinamovog navijača! Onog istog koji je itekako znao što je to nepravda koja je činjena prema njemu i njegovom omiljenom klubu svih onih godina u Jugoslaviji i sada je taj isti navijač počeo gledati nepravde koje se čine drugim klubovima na korist Dinama. Prave navijače Dinama je počelo biti sram i prestali su dolaziti na utakmice. Jer više nije bilo prkosa i ponosa, jer je sve bilo poznato i činjeno na način da u pravilu Dinamo bude prvak (da nesuvislu ideju s promjenom imena ni ne spominjem iako je ona opet pokrenula one prave emocije otpora kod navijača). I što danas imamo? Izvrsnog trenera, vrlo dobre igrače, solidnu upravu i uništen identitet kluba. I uništene navijače, naravno. I sad gledam kako ti navijači već godinama misle da je problem u Zdravku Mamiću. Na žalost nije. Da je, lako bi to bilo riješiti. Ali pitam ja vas: što će se dogoditi jednog dana, kad će neminovno otići Mamić - svojevoljno ili na drugi način, svejedno. Ništa! Jer nam je uništen identitet slobodnog, poštenog kluba. Svi smo se mi navijači Dinama u Jugoslaviji mogli svaki dan ponosno pogledati u ogledalo jer smo znali da nikome ništa ne dugujemo i da naš klub nikome ništa nije uzeo, a što ne bi njemu pripadalo. A kako je to u hrvatskoj državi? (dovoljno je da se samo sjetimo onog prvenstva kad je Rijeka bila najbolja. Pitam ja vas dinamovi navijači jeste li vidjeli da je to prvenstvo ukradeno Rijeci na način kako su nekada nama kradena prvenstva u Jugoslaviji. Siguran sam da ste vidjeli i da vas je bilo sram. A to je samo jedan primjer! I zato nas nema na utakmicama. I pustite Mamića na miru. I on je u istoj zamci kao i svi mi. Puno je dublji problem. I nije ga on pokrenuo. On se dijelom nadovezao na njega. Kao što vidimo, na žalost je naše prvenstvo toliko loše da više nije potrebno ništa kemijati da bi ga Dinamo osvojio bez ikakvih problema. Mamić je sagradio dobru momčad koja nema s kim igrati u ovoj ligi, ima sjajnog trenera i sad je pravo pitanje što napraviti da se izliječi Dinamo i dinamov navijač? Sigurno je da bi najbezbolniji način bio da se klub natječe u puno jačoj ligi i onda bi se igrale ozbiljne utakmice i navijači bi se sami od sebe vratili i \"ozdravili\", kao i klub. Jer, što je najvažnije, u toj nekakvoj srednjoeuropskoj ligi Dinamo ne bi imao onu izvanterensku dominaciju ŠTO BI BILO SAMO ZDRAVO ZA DINAMO I NJEGOVE PONOSNE NAVIJAČE. To nam treba - da se dinamovom navijaču vrati ponos. I vidite li dragi dinamovci - taj ponos danas imaju navijači dinamovih protivnika u Hrvatskoj! Hajdukovi na primjer. Pogledajte ih samo kako su ponosni! Koja nam je nepravda učinjena u trenutku kad je Dinamo postao povlašteni klub! Ubili su nam ponos i vjeru i duh. To treba zaliječiti i izliječiti. Ako to uspije netko shvatiti i napraviti - opet će dinamov stadion biti pun i ponosan. Nadam se da sam se uspio izraziti jer i meni je ovo što sam napisao postalo jasno u trenucima pisanja. Nisam toga bio prije svjestan. Bože pomozi Dinamu i nama njegovim navijačima.

PTB Mislim na navijače PSV, nepiseni majmune.

henky Koji dinamovi navijači? Oni što prave nerede i sramote ne samo svoj klub već i narod( ovovrijedi i za hajdukovce). One navijaće koji bi kao fol život dali za svetinju? Nitko od njih ne traži da daju život za svetinju već da budu normalni navijači voljenog kluba. Ali ne oni hoće, mimo svog navijanja i uživanja u nogometnim ljepotama, da vladaju klubom. Tako se to ne radi u normalnim državama, nego ili jesi ili nisi navijač.

bomba, na svijetu postoji više od 100 navijača na koje misliš :)

e, i u normalnim državama SVI članovi kluba uistinu i vladaju klubom. A u državama poput Hrvatske klubom vlada samo jedan član, i to onaj koji po zakonu članom ne smio ni biti.

ko je protiv prosvjeda bojsa nek lipo ode na utakmicu!! dokle god se nas na prosvjedu skupi više nego gledatelja na prosječnoj utakmici dinama odj.....!

nazgul Vi ste obični zgubidani, koji ne znaju što će od svog jada. Ako je neko kumovao nedolasku više ljudi na utakmice onda su to BBB gdje su otjerali normalne građane sa tribina svojim divljanjem. Ja sam bio redovan naa svakoj utakmici ali ima više od 5-6 godina ne idem zbog vas, a danas ne idem jer sam se odvikao. Sram vas bilo na ponašanju koje ste pokazali ne jednom ne dva puta već im se ne zna broj a vi mislite da ste zanimljivi takvi. Najveći neprijatelji Dinama su nazovimo njegovi ajvatreniji navijači koji gledaju utakmicu u kinu.

09.04.2011. u 02:51h bomba je napisao/la: henky Koji dinamovi navijači? Dinamovi navijači s ISTOKA, ZAPADA, SJEVERA I JUGA DINAMOVOG STADIONA. To su dinamovi navijači o kojima govorim. Prije svih mislim na navijače s ISTOKA stadiona. To su bili obični ljudii iz zagrebačkih kvarova izvan centra grada i ljudi iz ostatka Hrvatske koji su dolazili na tekme. Famozni BBB je osnovan 17. ožujka 1986. Znate li vi što je sve dinamov navijač prošao do 1986? SVE!!! Sve se već dinamovom navijaču dogodilo do 1986. godine. Sve moguće nepravde. I ponos. 1967. i osvajanje Kupa velesajamskih gradova. 1982. i naslov s Ćirom... I dinamov navijač, o kome ovdje pišem, je bio potpuno formiran kao kulturan, vatren, do iznemoglosti vjeran plavoj boji i nije od toga radio predstavu niti biznis, nego je bio silno ponosan na Dinamo i sebe. I nenavijači su ga gledali sa simpatijom ali i zabavljali se na njegov način: \"ojdi na me, ojdi na me, nebuš prvi bil!\" A onda su se pojavili neki novi klinci koji su se IZDVOJILI IZ KORPUS DINAMOVIH NAVIJAČA O KOJIMA JA PRIČAM i počeli se furati na ekstremne engleske navijačke skupine s kojima se nakon njihovog dugogodišnjeg divljanja po Engleskoj i ostatku Europe, na kraju brutalnp obračunala Margaret Tacher Samo na znanje današnjim BBB-ima. Tih navijača s kojima se vi identificirate VIŠE NEMA U ENGLESKOJ I VELIKOJ BRITANIJI. I danas su se već i navijačke skupine po Europi počele ograđivati od BBB-a (pogledajte samo proglas Celticovih navijača http://www.index.hr/sport/clanak/navijaci-celtica-bbb-fasisti-nisu-dobrodosli-na-nasem-stadionu/546335.aspx Na žalost, hrvatska država nema niti volje niti snage da na sličan način \"civilizira\" navijačke skupine kao Margaret Tacher i zato imamo što imamo. http://www.nacional.hr/clanak/49310/englezi-su-komforom-porazili-huligane I to je, uz činjenicu da je Dinamo, na žalost, postao povlašeni klub, da nema adekvatne lige u kojoj bi imao ravnopravne protivnike s kojima bi se morao boriti za svoju poziciju, razlog zašto na utakmice više ne dolaze navijači o kojima ja govorima s ISTOKA, ZAPADA , SJEVERA I JUGA dinamovog stadiona. I znate što - dogodila se nedavno jedna utakmica na kojoj su se pojavili ovi navijači o kojima govorim. Utakmica protiv Villarrealom. Koju smo dobili s 2:0. Koji je to ponos bio na toj utakmici. Svi vi koji ste bili znate o čemu pričam. Pobjedili smo na način kako je to Dinamo radio nekad. I tu mislim i na igrače i na publiku. I na sve tribine i ISTOČNU I ZAPADNU I SJEVERNU I JUŽNU. Znači, ima nade! Tome trebamo težiti.

Marčinko ?! jel to ona lopina sa HTV ?