Rijeka je sada sasvim legitiman, ozbiljan i ambiciozan kandidat za naslov prvaka, evo čak i izraženiji od donedavno vodećega Hajduka, jer tablica je jedino mjerilo vrijednosti: Rijeka 22 boda, Hajduk 21. Rijeka s četiri pobjede u nizu u Prvoj HNL, odnosno pet zaredom bez poraza, a Hajduk s već trećim porazom u prvenstvu u deset odigranih kola, odnosno trećim u posljednjih pet utakmica. Ovakav Hajduk – kako je izgledao na Rujevici – ne sadrži baš nikakvu šampionsku supstancu, i jedino na čemu može eventualno graditi optimizam dvije su pobjede nad Dinamom. Iako, ni to pokraj ovakvoga Dinama nije neka senzacija, a niti su te pobjede bile kapitalizirane. Dapače, Hajduk neumorno i kontinuirano upropaštava sve što je mukotrpnim radom i trudom stekao u derbijima protiv Dinama.
Krovinović skrivio penal
Onaj tko je pažljivo pratio derbi mogao se još jednom uvjeriti u nastavak niza utakmica u kojima je podbacio Marko Livaja; nekada hladnokrvni egzekutor i paker danas je neuvjerljivi, pasivni, rezervirani promatrač. Onaj u kojega svi gledaju kao u spasitelja i igrača odluke, a Livaju kao da je to sve umorilo. U posljednjih šest nastupa nije postigao niti jedan pogodak, ima jednu asistenciju. No, ne samo da ne zabija, nego Livaja više niti ne ulazi u šanse, što je zvono za uzbunu. Hajduk je donedavno – kada je škripalo - imao samo Livaju kao vječitoga rješavača (i povremeno Sahitija), a u Rijeci kao da se nisu pojavili na utakmici. Sahiti je imao jednu šansu, u kojoj ga je razoružao sjajni vratar Labrović, dok je Livaja ostao potpuno nedorečen. Kao i Trajkovski, Dolček, Kalik, a sve više u golemi upitnik pretvara se Odjidja-Ofoe: što je taj iskusni Belgijac uopće donio Hajduku?
>> Galerija s utakmice Rijeke i Hajduka
Samo 13 pogodaka
Pazite, Hajduk – koji pretendira da je ozbiljan kandidat za titulu - u deset odigranih kola postigao je samo 13 pogodaka, a Rijeka čak 21, Dinamo 17 (u osam nastupa), Osijek 24, Varaždin 16... Takav Hajduk, tupe oštrice i nesposobnosti dominacije protiv iole jačega suparnika, sigurno nije po volji njegovih navijača.
S druge strane, Rijeka je sa Sopićem apsolutni i pomalo neočekivani hit prvenstva. Očekivalo bi se da šokantna promjena trenera izazove potres u klubu, a Sopić je u kratkome razdoblju svojom pozitivnom energijom, strašću, naravno i znanjem, pokrenuo bujicu koja izaziva divljenje i ogroman respekt. Rijeka je savršeno svjesna svojih mogućnosti, igra mudro, ne srlja, ne zaletava se i ne gubi glavu u kriznim trenucima. Ona ima vrhunskog golmana, ima dvojicu prekaljenih stopera, ima mladenačku energiju Jankovića, Pašalića i Ivanovića, žustrinu Selahija i majstorstvo Pjace, čiji je učinak ponovno bio brojčano neopipljiv (treću utakmicu zaredom), ali Pjacino prisustvo na terenu, pa i moć koju povremeno demonstrira može suparničkoj obrani činiti veliki pritisak. Tako je bilo i u ovoj utakmici, u kojoj je Marko u prvom poluvremenu bio izvrstan, a u drugome se ugasio.
Nije li se ono Hajduk nakon 5. kola prvenstva proglasio prvakom?