Bila je rana jesen poslije Svjetskog prvenstva u Italiji, gdje je Jugoslavija tek jedanaestercima zaustavljena na pragu polufinala. U sastavu Ivice Osima protiv Argentine nije nastupio nijedan dinamovac, ali se u rujnu cijeli Dinamo odmjerio s Claudijem Caniggiom, uz Maradonu najvažnijim igračem svjetskih doprvaka.
Caniggia je samo nekoliko mjeseci prije blistao na Svjetskom prvenstvu, izbacivši Brazil u osmini finala pogotkom na lucidno Maradonino dodavanje. U polufinalu je donio Argentini izjednačenje protiv Italije i još jedno uspješno raspucavanje jedanaesteraca, ali je zaradio žuti karton koji mu je uskratio finale sa Zapadnom Njemačkom.
Rat za hrvatsku neovisnot praktički je već krneuo, no sportska natjecanja i dalje su se odvijala, a modri su navijači sve živopisnije i bučnije izražavali nacionalni duh. Doprvak 1989./1990., Dinamo je loše počeo novo prvenstvo, a položaj trenera Josipa Kužea bivao nesigurniji iz tjedna u tjedan.
Bili smo jako razočarani
Nade modrih u uspjeh protiv crno-plavih iz Bergama nabujale su istekom suspenzije Zvonimira Bobana, koju mu je Nogometni savez Jugoslavije izrekao zbog čuvenog nasrtaja na milicajca nadvijenog s pendrekom iznad posrnulog Bad Blue Boya. Prvobitna je kazna iznosila osam mjeseci, ali je prepolovljena tako da je završavala šest dana prije prve utakmice Kupa Uefe.
Dobra je vijest bila i izostanak Atalantina srednjaka i švedskog reprezentativca Glenna Strömberga koji je zbog prethodnog isključenja vukao tri utakmice suspenzije. Na klupi momčadi iz Bergama sjedio je mladi stručnjak Pierluigi Frosio.
– Mi smo u prvom susretu u vrućoj atmosferi igrali dobro i spriječili Talijane da stvaraju prilike, a u zadnjim smo minutama mi njima nekoliko puta ozbiljno zaprijetili – ispričao nam je Andrej Panadić (50), standardni Dinamov stoper i povremeni jugo-reprezentativac.
– Talijani su se žalili da smo igrali grubo. Istina je da smo se postavili čvrsto i da smo išli oštro na loptu. Moj je zadatak bio čuvati Caniggiu, koji je bio strašan igrač nevjerojatne brzine. Većinom sam ga uspijevao zatvoriti jer sam unatoč visini bio prilično brz. Priznajem da sam u nekoliko navrata pribjegao izvjesnim trikovima jer drukčije nije bilo moguće obuzdati igrača takve klase.
Talijani pamte taj dvoboj po tučnjavi između Boysa i lokalnih tifosa pojačanih karabinjerima, policijom i – vatrogascima.
– Znamo da je bilo incidenata, ali mi im nismo svjedočili, niti smo obraćali pažnju na njih. Bili smo usredotočeni samo na utakmicu – sjeća se odlični srednji branič.
Susret u Zagrebu pred 45.000 gledatelja odlučen je Caniggiinom glumom, na koju je nasjeo njemački sudac Siegfried Kirschner i dosudio jedanaesterac iz kojeg su gosti neutralizirali Bobanov gol. Nedugo zatim, Davor Šuker dobio je crveni karton, što je ostavilo Dinamo bez ofenzivne moći.
– Zanimljivo je da nas je u uzvratu vodio Zdenko Kobeščak, koji je zamijenio Kužea. Nažalost nismo uspjeli oploditi povoljan rezultat iz Bergama, iako nismo igrali loše. Najbolji je bio Boban, koji nas je doveo u vodstvo fenomenalnim golom iz slobodnjaka, no oni su dosta brzo izjednačili iz spornog jedanaesterca - nastavlja Panadić.
- Sjećam se da se raspravljalo je li uopće bilo prekršaja jer se činilo da je Caniggia jednostavno pao između dva naša braniča. Uglavnom, visoki Brazilac Evair zabio nam je s bijele točke, a potom su se oni dobro zatvorili i mirno priveli utakmicu kraju.
Provukavši se u Maksimiru, Atalanta je u idućim kolima svladala Fenerbahçe i Köln, pokleknuvši tek u četvrtfinalu od kasnijeg pobjednika Intera. Dinamo je nakon oproštaja od Europe zaigrao kao preporođen i pod vodstvom Vlatka Markovića zaključio zadnju sezonu jugo-lige na drugom mjestu.
– Bili smo jako razočarani zbog ispadanja jer smo bili tako blizu prolasku protiv kluba iz vrha talijanskog nogometa. Imali smo odličnu momčad koja je mogla otići daleko u natjecanju. U dvije uzastopne sezone ispred nas je ostala samo Crvena zvezda, koja je 1991. osvojila Kup prvaka.
U HSV-u doživio vrhunac
U predratnoj Dinamovoj momčadi skladno su živjeli igrači iz raznih dijelova bivše države – Slovenije, BiH, Crne Gore i Kosova.
– Povremeno smo razgovarali o ratnoj opasnosti, ali smo bili ponajviše okrenuti profesionalnim obavezama. Živjeli smo od utakmice do utakmice pa nismo imali puno vremena za razmišljanje o drugim temama – zaključuje Panadić, koji je u Dinamu ostao još tri sezone, da bi se po osvajanju prvenstva 1993. i kupa 1994. preselio u Njemačku.
Nakon uspješnog predstavljanja u Chemnitzeru i Uerdingenu, transferiran je u tada još moćni Hamburger, gdje je dosegao vrhunac karijere. Kao prvotimac igrao je u Ligi prvaka i slovio za jednog od najboljih stopera Bundeslige.
Od ostalih članova te sjajne generacije, Boban, Šuker i Ladić, su se ovjenčala svjetskom broncom u Francuskoj 1998. godine.
