U velikom intervjuu za Večernji list, Kruno Jurčić, naš trener koji trenutačno vodi egipatski Pyramids na svoj je, osebujan i izravan način, komentirao je nogometne aktualnosti, svoj trenerski put, Ligu prvaka, prilike u Hrvatskoj i na Bliskom istoku. Jurčić je s Pyramidsom u zadnje dvije godine napravio iznimne rezultate. Uoči posljednjeg kola tamošnjeg prvenstva, njegova je momčad u igri za osvajanje naslova prvaka, a Jurčić je prepoznat kao preporoditelj kluba. Moderne trendove u europskom nogometu usporedio je s vrijednostima hrvatskog ligaškog proizvoda. Za neki novi iskorak trebat će nam opet neke nove revolucionarne ideje i posebna strategija...
- Naši su treneri napravili revolucionarne ideje, pritom mislim na Ćiru Blaževića, Zlatka Dalića i puno ostalih... Ali hvala vam što ste mi sada odlično centrirali loptu. Nedavno se pojavio nekakav tip koji je postao sportski direktor Hajduka, neki Poljak (Robert Graf, nap.a.). Prvo što je izjavio po dolasku, bilo je da naša liga ne valja ništa. Spominje nekakav ritam i intenzitet. Ja bih mu odmah dao otkaz nakon te izjave. Zamislite da sam ja, po dolasku u Egipat, Saudijsku Arabiju ili Tursku, gdje sam sve radio, i da sam rekao da to ništa ne valja i da je na razini druge poljske lige. Odmah bih dobio otkaz, pričekali bi moj prvi poraz ili remi i potjerali bi me. Kao prvo, to je nepoštivanje sredine u koju dolazi. On dolazi iz Poljske. Znate kada su Česi, Mađari ili Poljaci stvorili nekog igrača? Oni produciraju neke američke marince, igrače od dva metra visine i dva metra preko leđa koji mogu bjesomučno trčati, a o nogometu ne znaju apsolutno ništa. Glavni kriterij u nogometu mu je GPS i zbrajanje koliko je tko pretrčao. Zadnji igrač kojeg su Poljaci stvorili bio je Gregor Lato, prije 80 godina.
Ne računam Lewandowskog i neke druge koji su se profilirali u Njemačkoj. Priča da je budućnost nogometa bjesomučno trčanje, bez ikakvih rezona, odmah mi pokazuje da taj dečko nema pojma o nogometu, a čini mi se da je radio u nekoj poljskoj drugoligaškoj momčadi koja je bila deseta na ljestvici. Taj Graf je došao u Hajduk, znate li vi što je taj klub? To je europska institucija i onda nam dođe Poljak iz druge lige, sportski direktor desetoplasirane momčadi i nama drži predavanje o intenzitetu i sličnim stvarima. Pa zar misle da su naši treneri glupi!? To je taj podanički hrvatski mentalitet. Navikli smo da imamo Khuen-Héderváryja pa da nas on tlači, a mi smo kmetovi koji će mu samo prinositi danak. Zato kod nas stranci imaju status bogova. Naravno, ja sam zadnji koji bi trebao pričati protiv stranaca jer svoju egzistenciju ostvarujem u inozemstvu. Ali ja moram igrati tri Lige prvaka i pet naslova prvaka s Dinamom da bih došao u prvoligaški klub u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. A kod nas dolaze smiješni tipovi i mi im dajemo takav prostor, slavimo ih kao da su bogovi, a naši treneri ništa ne valjaju. Znate što su napravili naši treneri? Pa mi smo napravili revoluciju o kojoj pričate. Ne možemo mi težiti za intenzitetom jer smo genetski spora nacija, nas je malo i ne možemo profilirati toliko igrača koji će igrati na vrhunskom intenzitetu po europskim i svjetskim standardima na kojima igraju Bayern i PSG. U polufinalu Lige prvaka gledali ste selekciju najboljih svjetskih igrača iz kojih stoje klubovi enormne financijske moći. Nas ima tri i pol milijuna i ne možemo stvoriti igrače koji će jamčiti takav vrhunski intenzitet na najvišoj razini. Isto tako, svaki naš prosječan klub, svakih šest mjeseci proda svoja dva najbolja igrača. Slaven Belupo i Lokomotiva prodali su najbolje, Dinamo stalno prodaje.
Kako to taj strašni sportski direktor misli napraviti Hajduk koji će biti na intenzitetu Bayerna ili njegove smiješne prve poljske lige gdje su najbolji igrači iz druge i treće portugalske lige? O čemu on to priča? Znate li na čemu smo mi osvojili drugo i dva treća mjesta na svjetskim prvenstvima!? Na antiintenzitetu! E, sada ću vam to objasniti. Uzmete Bobana, Prosinečkog, Asanovića, Kovačića, Modrića, Rakitića i oni spuste taj intenzitet na svoju razinu. To je bljesak genijalnosti koji su napravili hrvatski treneri, to je hrvatska pamet. Znate kada će ti Poljaci biti drugi i treći na svijetu? Neće nikada! Mi smo davno skužili da, kao mala nacija, ne možemo pratiti intenzitet moćnih reprezentacija i sustava. Amortizirali smo to sa svojim tehničkim predispozicijama i kontroliranim nogometom. Sjećate li se da su mene prije petnaest godina ismijavali zbog te sintagme. A sada je svaka druga rečenica prosječnog komentatora na televiziji - kontrolirani nogomet! Ja sam o tome pričao prije 15 godina i bio sam zagovornik ove teorije o spuštanju izvedbe suparnika na našu nogometnu razinu i ritam. Jer smo samo tako mogli biti konkurentni. Oprostite mi na izrazu, mi pišamo po svemu što naši ljudi naprave, a divimo se svemu što dolazi sa strane. Sada vidim da neki smiješni likovi dive izjavama smiješnog sportskog direktora Hajduka. Pa znate li što je Hajduk!? To je pokret i onda dovedete sportskog direktora iz druge poljske lige. Te njegove izjave su sramotne. I onda mi moramo otići negdje drugdje, Kruno Jurčić mora otići u Egipat i ismijavali su se sa mnom kada sam pričao o kontroliranom nogometu. Gledam ove naše momke, od Kopića, Jakirovića i ostalih, gdje god odu, naprave vrhunski rezultat - gotovo u dahu mi je ispričao Jurčić.
Kruno je nastavio:
- U Egiptu treniram momčad koja je kao Lokomotiva u hrvatskim okvirima. No, ne mogu izići na ulicu da me ne zaustave. Sada smo igrali četvrtfinale Lige prvaka, na utakmici je bilo 20 ljudi. Ja treniram takav klub u Egiptu. Nemam problema s tim da svatko traži svoju nišu, no kada dođeš u neku sredinu, barem šuti i budi korektan, poštuj zemlju u koju dolaziš. On je došao u zemlju koja je treća i druga na svijetu i govori da to ništa ne valja. Nabio bih ga nogom u guzicu. Ispričavam se dotičnom gospodinu, nemam pojma tko je on, ali zaslužio je otkaz prvog sljedećeg dana nakon svojih izjava. Ali problem je u nama, ne cijenimo svoje dovoljno, navikli smo na taj podanički stav i odnos ali, nema veze... Svašta sam vam kazao, niste se nadali. Ali to pričam jer mislim da imam određene kompetencije da mogu iskazati svoj stav. Maknuo sam se iz te priče jer nisam mogao više izdržati. Jezik mi nitko ne može odrezati, barem mogu pričati što mislim. Ja sam iz Gruda, nisam imao nikoga iza leđa. Imao sam jednog čovjeka koji se zvao Zdravko Jurčić Miš. On je imao osebujan stil, koliko mi je radio dobroga, toliko je i štete. No, jedino sam imao njega, on mi je pomagao. Nikakvu podršku nisam imao. Znate kako je Ćiro rekao: 'Lako je iz Londona postati trener, ali treba uspjeti iz Travnika'. Vi znate gdje su Grude, treba iz takve male sredine postići nešto. Ali, imao sam glad i želju za uspjehom - zaključio je Jurčić.
Apsolutno je u pravu. Dodje lik iz poljske lige i kao namještenik javno se popiša po Hajduku. Moguće samo u Hrvatskoj. Pokušajte se tako u medijima očitovati o vlastitom poslodavcu, bilo gdje na svijetu. Slijedi trenutačni otkaz i još zahtjev za odštetom, jer ste prekršili kodeks ponašanja i naštetili ugledu firme. Što se tiče opažanja o igri reprezentacije, nema se što dodati.