Pokojni novinarski velikan Zvonimir Magdić Amigo, osobito sentimentalan prema zagrebačkim nogometašima i klubovima predratnog razdoblja, ovako je u knjizi "Legende zagrebačkog nogometa" opisao što je snašlo Građanski po ulasku partizana u Zagreb 8. svibnja 1945. godine.
"Ni žniranca! A kamoli pehara ili zastavice. Ili jedne od tolikih plaketa. I medalja. Sve je razgrabljeno, opljačkano, oteto... Građanski je uništen. Mnogi od njegovih veličina poubijani (Babić, Perška), mnogi pali na polju časti za domovinu (Rajković, Mihaljević-Pikić, Cindrić). Ime - zabranjeno.
Srbo-komunistički nalet bio je razoran. Četrdesetpeta je za purgere i za sve hrvatske športske klubove bila samo jedan "križni put" više.
Tko ih je razgrabio, tko ih raznio, tko je bio taj pljačkaš, ne, nitko ne zna. Boškovićeva 4, gdje su bile zadnje prostorije purgera, ostala je samo prazna rupa. Građanski je očito bio veliki trn u oku kom-pokretu. I ne samo crvenima. I Srbima. I ne slučajni. Naprotiv, jer Građanski je mogao otići u Beograd i tamo pobijediti i tamo osvojiti prvenstvo. Čak i onda kada je čitava Vlada na utakmici (1937.)., piše Magdić.
Tudor ponizio svog igrača i dodatno ga slomio, izašli su detalji drame nakon debaklaU istom poglavlju prepričava i svoj razgovor s Bogdanom Cuvajem, visokim dužnosnikom hrvatskog nogometa, "njegovim saveznim za Nezavisne Države Hrvatske, trenerom Concordije, a kasnije i Lokomotive i Dinama, čak i njegov direktor". Cuvaj je Magdiću ispričao kako je "iza pedesetih bilo govora o promjeni imena klubova koja su bila socijalistička obilježja", među njima i - Dinama, osnovanog 9. lipnja 1945. godine.
- Jednog nas je dana pozvalo u Beograd, nas predstavnike zagrebačkih klubova. I ja sam otišel. Mislim da je to bio Rato Dugonjić, da, on nas je obavijestio da je moguće da se obnove stara imena negdašnje slave zagrebačkih klubova.
"Da, vi možete ponovo umjesto Dinama, Metalca, uzeti imena HAŠK-a ili Concordije. Mi nećemo imati ništa protiv!
Jasno, nisam čuo ime Građanskog. Pitanje je visilo u zraku. I, odgovor je pao: "Ali, jedno - više ne smijete i ne možete vratiti ime Građanskog."
Cuvaj, stari djelatnik, nije čekao:
"Je, našli smo se i ja sam im izložil kaj su mi rekli. Sve može, samo Građanski nemre. I zaključili smo: "Ak nemre Građanski, onda ne bumo vraćali ni HAŠK, no Concordiju, ni druge".
Dakle, Građanski je bio prkos kojeg nisu Beograd i čaršija mogli progutati, zaključio je Zvonimir Magdić.
Srbo-komunisticki nalet,pljackasi,lopovi?Ma nemoguce?