Nakon što su iz europske lige prvaka ispali njemački Werder i škotski Rangers, a s njima i Ivan Klasnić i Dado Pršo, lista naših nogometnih "legionara" u europskim arenama ostala je na Robertu Kovaču i Dariju Šimiću. Ali i u Londonu, protiv Arsenala, Kovač se pojavio samo kao "štitonoša" bodreći suigrače s Juventusove klupe. U istoj se ulozi još jednom našao i Šimić, na Milanovoj utakmici s Lyonom. Europski spektakl nogometnih veličina Kovač i Šimić promatraju s klupe.
U spektakularnoj paradi velikih, svjetski znanih i istinskih lidera, Kovaču i Šimiću je dodijeljena epizodna uloga. Ako je netko uistinu veličina, njega se može prešućivati i umanjivati, no njegova vrijednost ipak u jednom momentu eksplodira i sruši zidove ignorancije. Upravo se to dogodilo i s našom reprezentacijom u Francuskoj, kada je podcjenjivanje ustuknulo pred umijećem, a prezir pred rezultatom. Da nam Lillyan Thuram nije dao dva, od svoja tri gola u životu, naši bi nogometaši u Francuskoj možda postali i prvaci svijeta. Naši su mušketiri otišli u nogometnu mirovinu i u legendu, a Thuram je još stožer Juventusove obrane, igrač kojemu je naš Robert Kovač rezerva. Taj je status Thurama i Kovača u Juventusu ujedno i paradigmatska razlika između naše sadašnje reprezentacije i "vatrenih" iz Francuske. Ali i između naše vrste i najboljih nogometnih reprezentacija koje će biti na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.
U Njemačkoj će među izabranicima Cice Kranjčara biti i Kovač i Šimić, koji većinu utakmica svojih klubova gledaju. U Francuskoj su pak svi naši glavni igrači to najvećma bili i u svojim klubovima: od Dinama do Milana. Dok danas u reprezentaciji Francuske, Italije, Brazila, Argentine, Španjolske i Engleske igraju igrači koji su lideri u svojim klubovima, u reprezentaciji Hrvatske je najmanje takvih. Osim donekle Dade Prše, zapravo nitko. Ako je Robert Kovač u Kranjčarovim kombinacijama ključni igrač naše obrane, a tek povremeno igra u Juventusu, onda to i nije ulog za neki veliki optimizam u Njemačkoj.
Ne samo da naši igrači nisu glavni u velikim europskim klubovima, da ondje nisu stalni prvotimci, oni liderima nisu ni u slabijim timovima. Zapravo su čvrsto standardnima tek Pršo, Klasnić, Kranjčar, Babić, Šimunić Doduše, mi smo i s takvom ekipom pobijedili jaku Argentinu, čije su vedete to i u svojim klubovima.
No, možemo li nastaviti pobjeđivati kada to bude puno bitnije? Mi možemo svašta, čak i s ovakvom ekipom s manjkom starova i viškom epizodista. Ali vjerojatno pod uvjetom da upravo u Njemačkoj neki epizodisti postanu starovi. Ili da barem netko u odsudnom trenutku učini ono što nam je u Francuskoj učinio Lyllian Thuram.
Otvori KEKS Pay
