Rijetko koji protagonist bogate Hajdukove povijesti u ovom trenutku ima bolje reference od Zorana Vulića (56) za užarenu klupu bijelih. Splićani u Vuliću ne dobivaju samo autentičnog domaćeg, nekada šampionskog trenera i pravoga, punokrvnoga hajdukovca, nego i istinsku veličinu hrvatskog nogometa.
Osimov ljubimac
Jeste li znali da su Ante Vulić i Zoran Vulić jedini otac i sin u povijesti naše reprezentacije koji su za Hrvatsku nastupili prije uspostave njezine neovisnosti? Ante Vulić, nekada proslavljeni Hajdukov vratar (koji je preminuo 1993. godine), branio je za Hrvatsku još 1956. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Indonezije u Maksimiru (5:2), a njegov sin Zoran, tada nogometaš španjolske Mallorce, 1990. godine bio je član prve generacije vatrenih koja je svladala Amerikance u Zagrebu s 2:1. Zoran je potom odradio još dvije utakmice za Hrvatsku, dok je za Jugoslaviju skupio 25 nastupa, među ostalim bio je sudionik Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine s još osmoricom Hrvata; Ivkovićem, Jozićem, Zl. Vujovićem, Panadićem, Bokšićem, Prosinečkim, Šukerom i Jarnijem. Suha statistika kazat će kako je Zoran Vulić za Hajduk nastupio u 277 službenih susreta u kojima je postigao 37 pogodaka, a samo letimičan pregled njegove klupske karijere otkriva najmanje dvije megamomčadi koje bi ZV mogao sastaviti od svojih klupskih i reprezentativnih suigrača.
Tako je Hajdukovu svlačionicu dijelio s braćom Vujović, Gudeljem, Sliškovićem, Gabrićem, Asanovićem, Bokšićem, Jarnijem, Rapaićem, Štimcem..., u Mallorci je igrao s Nadalom (kasnije zvijezdom Barcelone), u Nantesu s Desaillyem, Karembeuom, Burruchagom, Makeleleom, u reprezentaciji Jugoslavije sa Sušićem, Stojkovićem, Mijatovićem, Savićevićem...
Vulića je kao igrača u reprezentaciji obožavao Ivica Osim, dok su ga u klubu učili Ivić, Poklepović, Krešić, Skoblar, Katalinić.... On se 2001. godine pridružio ovome uglednom društvu tako što je i sam postao trofejni trener, osvojivši naslov prvaka s Hajdukom nakon pet godina čekanja.
Jedno je već sada izvjesno: 13-godišnje Hajdukovo čekanje na novu titulu neće biti prekinuto Vulićevim dolaskom. Njegova misija prvi put ima obrise dramatične Hajdukove borbe za plasman u gornji dio ljestvice.
Zanimljivo, Vulić je bio vjerojatno jedini Hajdukov kapetan koji je bez trake ostao iz ideoloških razloga. Pričalo se 1987. godine kako je Vulić bio razriješen ove časne dužnosti jer se nakon realiziranoga 11-erca protiv Crvene zvezde u Beogradu, u polufinalu Kupa maršala Tita, pred milijunskim televizijskim auditorijem - prekrižio. Intrigantne pikanterije pratile su Zorana Vulića tijekom cijele karijere. Tako nikada nije posve razjašnjena njegova netrpeljivost s braćom Vujović koja datira s početka 90-tih kada je Vulić naizmjenično nastupao za hrvatsku i jugoslavensku reprezentaciju, a Vujovići su ga, navodno, bocnuli provokacijom: ‘Ako ovako nastaviš, srušit ćeš sve rekorde’.
Doživio je i nepravdu
Vulić je tada svojim psima dao imena Zoran i Zlatko, a sa Zlatkom se 2005. godine čak i potukao na jednom malonogometnom turniru. Zoran Vulić u prethodna četiri mandata samo je jednom odradio cijelu sezonu na klupi bijelih (2002./2003.). Tada je u tri od četiri sraza svladao Ćirin Dinamo, ali na kraju ipak zauzeo drugo mjesto zaostavši za plavima čak osam bodova. Godinu poslije doživio je veliku nepravdu od vlastitog kluba. Tri kola prije kraja sezone Vulić je nakon poraza od Dinama (1:3) bio smijenjen, klupu je preuzeo Petar Nadoveza i osvojio titulu.
- Tako ne radi veliki klub, ovo je ispod Hajdukove razine! - kazao je tada razočarani Vulić, koji se kao pravi vojnik kluba Hajduku stavio na raspolaganje i 2006. godine.
>> Pogledajte trening hrvatske reprezentacije u Elcheu
