Nakon tri medalje Nevena Žugaja, dvije njegova brata Nenada te po jedne Tonimira Sokola, Dominika Etlingera i Bože Starčevića, devetu hrvačku medalju s velikih natjecanja za Hrvatsku osvojio je 29-godišnji Ivan Lizatović (u kategoriji do 59 kg).
Na nedavnom Europskom prvenstvu u Novom Sadu, dugogodišnji član zagrebačke Lokomotive osvojio je broncu. Jer, srpski borac Fris koji ga je pobijedio u polufinalu, na kraju postao je i europski prvak.
– To što se dogodilo ne sudi se kao faul, a ne bi se sudilo ni ovom prilikom da nismo bili u Srbiji i da se nisam borio protiv srpskoga borca. Kada sam mu pokušavao doći na leđa, on je bježao i pri tome zapeo preko moje noge, a nekome je to izgledalo kao da sam mu podmetnuo nogu.
Je li europski prvak Fris bolji borac od našeg Ivana?
– Ne, ne bih rekao, no imao je više sreće.
Medaljaši u tridesetima
Nije prvi put u posljednjih godinu dana da hrvatski hrvači bivaju oštećeni na velikim natjecanjima.
– Da, sudili su faul i Starčeviću u Riju, u polufinalu Olimpijskih igara, no to je bio puno veći previd nego ovo moje. Ono je bio evidentan tuš i sada točno znam kako se čovjek osjećao.
No, Lizatović se dobro osjeća s europskom broncom oko vrata.
– Ova medalja mi je produljila karijeru, jer razmišljao sam već i o prestanku. No, kako su sada takva pravila da nema partera, odlučio sam još malo stisnuti pa se nadam dobrom nastupu i na SP-u u Parizu u kolovozu ove godine. Ne volim parter jer kada zaredam dva-tri treninga na parteru, uhvate me leđa.
U šali priznaje da ga muči i “godina proizvodnje”.
– Za sebe kažem da sam deda, a tako mi govore i kolege iz reprezentacije, posebice kada na pripremama odem na spavanje već u 21 sat. No, Fris je sada postao prvak Europe s 34 godine, a i naša braća Žugaj osvajala su medalje u tridesetima.
Europska bronca poboljšat će mu i status.
– Financiram se iz tri izvora. Dobijem stipendiju od kluba i grada, a ponešto i za nastupe za Petrinju, za koju hrvam u hrvatskoj ligi. Tako nekako skrpam kraj s krajem uz prihode nešto manje od prosječne hrvatske plaće.
Lizatović je po zvanju tehničar željezničkog prometa.
– To zvanje stekao sam prije deset godina, tako da sada i ne znam kako vlak izgleda.
Sretno je oženjen već godinu i mjesec dana.
– S obzirom na to da jako puno izbivam iz kuće, a Božo Starčević i ja izračunali smo da je to oko pola godine godišnje, žena mi kaže da mi se onda računa samo šest i pol mjeseci bračnog staža.
Studira na KIF-u
Božo je nedavno postao otac. Ide li Ivan njegovim stopama?
– Radimo na tome. Moram to pažljivo činiti da tempiramo porod u pravo vrijeme, kada sam doma.
A kada je doma, i studira na KIF-u, u Studijskom centru za izobrazbu trenera.
– Odslušao sam tri godine i ostalo mi je još desetak ispita.
Uči li i za vrijeme priprema?
– Uz teške treninge i skidanje kilograma, to je vrlo teško jer tada ne mogu ništa zapamtiti. Sjećam se da sam za olimpijske kvalifikacije za Peking skidao 7-8 kilograma, bio je to užas, kao da nisam svoj. U takvom stanju doista ne mogu učiti nego se samo odmaram i čekam sljedeći trening.
Kaže da nije bio kvartovski štemer, niti ga zanima nastavak karijere u slobodnoj borbi, što čine mnogi hrvači.
– Bio sam miroljubiv klinac, znao sam koliko mogu i nisam se tukao. Jednom sam išao u Arenu na neku MMA priredbu i nisam mogao gledati kako se borci nemilice tuku po glavi, a kamoli da se borim na taj način.
