Hrvatski prvoligaši jučer su minutom šutnje obilježili tri godine od smrti Hrvoja Ćustića, igrača Zadra, koji je u 25. godini stradao u utakmici protiv Cibalije u Stanovima. Te kobne subote nesretni Hrvoje, nakon dvoboja s mladim igračem Vinkovčana uz rub igrališta, udario je glavom u zid tribine, koji se nalazio nepropisno preblizu aut-linije. Nakon višednevne borbe za život u zadarskoj bolnici Ćustić je preminuo. Bila je to najveća tragedija u povijesti HNL-a.
Bio mu je debi...
Nogometaš Cibalije Tomislav Jurić imao je tada svega 18 godina. Ni tri godine poslije ne može prežaliti što je dvoboj s Ćustićem imao kobni završetak.
– Bila mi je to prva utakmica za seniore Cibalije. To se dogodilo u 4. minuti nakon remplanja, nikakve namjere nije bilo, ni prekršaj nije dosuđen. Tri godine živim s tim, i kadgod Cibalia gostuje u Zadru ili ja prolazim onuda, dođem Hrvoju na grob i zapalim mu svijeću i položim cvijeće.
Suosjeća s Hrvojevim roditeljima kojima je najteže.
– Prišao sam im na pogrebu i još smo se jednom kasnije sreli. Teško mi je što nikada nisam uspio skupiti snage da ih nazovem. Imam broj, ali svaki put zadrhtim. Jako sam im zahvalan što mi nikada nijednom riječju nisu zamjerili, to mi je i onda, ali i danas jako važno - kaže Tomislav dodajući da mu je ta nesreća obilježila život.
Najteže za obljetnicu
- Bio sam klinac i tih sam dana bio u velikoj depresiji. Gotovo da nema dana da se ne sjetim tog strašnog događaja, a najteže mi je za obljetnicu - priznaje Jurić, pristojan momak i zahvalan igrač u momčadi Stanka Mršića.
Ćustićeva smrt bila je sudbina za koju je Jurić najmanje kriv, skrivila ju je aljkavost i ignoriranje propisa.
Nije istina da nije dosuđen prekršaj, Jurić je dobija žuti karton. Ali nije bilo ništa strašno. Splet nesretnih okolnosti, jbg.