Bivši proslavljeni hrvatski reprezentativac Danijel Pranjić (44) javio nam se iz njemačkog grada Konstanza, na švicarskoj granici, gdje danas živi s obitelji. Pranjić je trenerski poziv zamijenio menadžerskim; prati, skautira i s partnerima iz agencije zastupa mlade igrače.
Povod intervjua nadolazeća je utakmica Engleska – Hrvatska, s obzirom na to da je Pranjić tri puta za Hrvatsku igrao protiv Engleske, a Danijel nam je u razgovoru najavio kako i ovom zgodom putuje u London, kako kaže, "ovoga puta na Wembleyju navijati za Hrvatsku".
Kazali ste da zastupate mlade igrače. Je li među njima i naše čudo od djeteta, Niko Iličević iz Eintrachta?
– Volio bih da je, ali nije. On je već s dvanaest godina "pod kontrolom". S kim god ovdje pričam o Niki, kažu mi da je nevjerojatan talent, izvanserijski igrač. No, to nije garancija da će se stvari idealno odvijati u njegovoj karijeri.
Bilo bi dobro kad bi se taj igrač opredijelio za Hrvatsku. Sada još igra za njemačke selekcije.
– Apsolutno bi bilo dobro jer je svaki takav kvalitetan igrač dobro došao u Hrvatsku. Mi smo mala zemlja i šteta bi bilo da nemamo takvog ekstremnog talenta. Ali, to neće biti jednostavno jer Nijemci su mu dali praktički sve. Naravno da bismo svi mi željeli da igra za Hrvatsku, ali s druge strane, kad vidiš što su mu sve ovdje omogućili, ne bi bilo iznenađenje da se opredijeli za Njemačku.
Nogomet je proces
Okrenimo se vašem prijatelju Gonzalu Garciji na klupi Hajduka. Kako gledate na situaciju u kojoj se danas nalazi Hajduk?
– Još dok je bio u Istri, govorio sam da je Gonzalo kvalitetan trener. A nogomet je proces u kojemu svakom treneru i igraču treba vremena. Ono što je Garcia zamislio, sad se praktički sve ostvaruje. Mislim da će se 90 posto ljudi složiti da Hajduk dugo nije izgledao ovako kao sad. Naravno da će se uvijek povlačiti razna pitanja. Najbitnije je da se na momčadi vidi rukopis trenera, a to se sad apsolutno vidi. On ima svoje zamisli, drži ih se i to u ovom trenutku donosi rezultat, a uz to i razvija mlade igrače, diže im cijenu. To je bit svega. Po tome možemo ocijeniti kakav je trener. Po meni, sve što je do sada što napravio je kvalitetno, a Hajduk je podigao na višu razinu.
Ali mu se dogodio Gibraltar.
– To se može dogoditi. Naravno da je trebalo poduzeti sve da se to ne dogodi, ali Hajduk u toj utakmici nije bio kao i prije. Bilo je tu i malo nesreće, momčad je pobijedila 1:0 a da praktički nije uputila ni jedan udarac na gol. Ali, to je nogomet. Jednostavno, treba što prije zaboraviti. Garcia se odmah poslije te utakmice okrenuo sljedećoj. Sada su pobijedili u Osijeku, pokazavši pobjednički gard. Naravno, na kraju sezone, kad se podvuče crta, procjenjivat će je li i dalje kvalitetan ili nije, ali činjenica je da u ovom trenutku Garcia radi savršen posao.
Možete li se nakratko staviti u poziciju Marka Livaje, legende na klupi?
– Jednostavno je: moraš se podrediti onome što trener zahtijeva. Mislim da Livaja, bez obzira na to igrao više ili manje, može donijeti jako puno toj momčadi, ako on to bude tako shvatio; trener je vođa, a i ako si na klupi možeš pridonijeti da se mladi igrači kvalitetno razvijaju. Ako ti trener da 15 ili 20 minuta, moraš se snaći u tim trenucima, moraš misliti na momčad i dati sve od sebe. I to Livaja sada i radi – kaže Pranjić i nastavlja o ovoj temi:
– U razgovoru s Garcijom uvidio sam da oni nemaju nikakav problem. Livaja je prihvatio svoju poziciju i to je jedini ispravan put. Na putu do prvaka Hajduk jedino sam sebe može pobijediti, bude li kakvog kamena spoticanja u vlastitim redovima. To moraju pokušati izbjeći ako se žele natjecati s Dinamom. A Livaja? Bit će puno utakmica i kada dobije priliku mora dati sve od sebe i podrediti se kolektivu.
Tri ste puta igrali protiv Engleske, na Wembleyju 3:2 i 1:5 te u Maksimiru 1:4. Pamtite i blistave, ali i traumatične situacije.
– Kada smo pobijedili na Wembleyju, ušao sam u igru i asistirao Petriću za gol. To je utakmica koje se i dan-danas rado sjećam. Prije utakmice nitko nije očekivao da će biti takav rezultat jer mi se već bili plasirali na Euro. Nama nije ništa trebalo u toj utakmici, išli smo opušteno u London, ali opet, kada igraš na Wembleyju protiv Engleske, naravno da ti je bitno kakav ćeš biti. I rezultat i izvedba na terenu. Poveli smo s 2:0, oni su se vratili, izjednačili na 2:2. I onda smo Mladen i ja ušli u igru. Prošao sam po lijevoj strani, vidio sam ga u sredini i odigrao loptu na njega, bio je na 25-30 metara od gola, opalio je i ušla je u mrežu. Odličan gol! Njihov vratar u tom trenutku nije očekivao šut s te distance, ali eto, dobili smo trenutak za pamćenje za sva vremena.
Kao, nažalost, i onaj godinu kasnije kada su nam se u Maksimiru osvetili s 4:1.
– Da, dogodio nam se Walcott. U prvom smo poluvremenu mi bili bolji i oni praktički ništa nisu napravili sve dok nisam pogodio Roberta Kovača loptom u leđa, a ona se sretno odbila u noge strijelcu Walcottu. Zatim je u drugom poluvremenu Robert Kovač dobio crveni karton... Da, to je jedna od onih utakmica koja ti ostane u lošem sjećanju. I onda samo moraš iz toga izaći jači, čvršći, naučiti neke lekcije.
No, ne može vam sjećanje biti toliko loše koliko može sadašnjim vatrenima koji su izgubili 0:7.
– Tu se baš svašta poklopilo, kad vidiš da ti praktički od prve minute govor tijela nije onakav kakav bi trebao biti. Teško je uopće objasniti tu utakmicu; kad god su puknuli na gol, ušlo je. U svakom duelu bili su brži, jači. Svaka lopta bila je praktički njihova, izgledalo je kao igra mačke i miša. Da, i ta se utakmica može dogoditi jednom u karijeri, kad cijela momčad podbaci. Nadam se da je to bilo sada i da se više nikad neće dogoditi, tako da očekujem da ćemo u sljedećoj u Londonu biti puno kvalitetniji i bolji, da će to biti prava Hrvatska jer s Engleskom uvijek volimo igrati. Naravno da te utakmice mogu otići i na ovu i na onu stranu. Engleska je stvarno kvalitetna, u ovom trenutku ima fantastične igrače i moram reći da je i u ovoj utakmici apsolutni favorit. Ali mislim da možemo pružiti otpor i da bi u glavama naših igrača trebao biti motiv isprati gorak okus te prethodne utakmice i pokazati svoje pravo lice. A kakav će biti rezultat, pita se i Englesku. Ona u zadnje tri utakmice nije primila gol, tako da neće biti jednostavno. Bit će jako bitno da nam linije budu kompaktne. Šteta, vidim da imamo puno izostanaka, što može biti problem, ali možda Slaven može isprobati neke igrače.
Pravi potez Šotičeka
Mislite li da je Hrvatska izgubila Kramarića?
– Teško je komentirati kad ne znamo o čemu se radi. Ako je Slaven rekao da su njih dvojica razgovarali i da je Krama rekao da ima probleme nakon utakmica te da su zajedno došli do zaključka da je u ovom trenutku bolje da on malo pauzira, onda oni najbolje znaju situaciju. Nadam se da su dobro komunicirati i da će Krama još igrati za Hrvatsku. Naravno, u onoj mjeri koliko bude zaslužio i u kakvoj formi bude. Ja sam uvijek za to da u Hrvatskoj igraju najbolji reprezentativci. A Kramarić igra u ligi koja je među tri najbolje u Europi. Imao je malo problema s ozljedama, ali vraća se sve bolji i bolji. I ako bude na onoj razini kakvog smo ga navikli gledati, apsolutno se slažem da bi trebao biti u krugu reprezentativaca.
Otkriće je sezone i novi reprezentativac Šotiček, kojega je baš Garcia preporodio.
– Šotiček je povukao dobar potez što se vratio u Hrvatsku jer je mladim igračima uvijek najbitnije da su na terenu, da imaju minutažu. I onda, kad dođe u ruke takvog trenera, koji je kvalitetan, koji ti daje pravu informaciju, samopouzdanje, igrač se brzo prilagodi i daje najbolje partije. Šotiček je igrač koji se ne boji situacija 'jedan na jedan', ima brzinu... Godinama nismo imali takvog igrača, poput Perišića, onoga koji napada dubinu i s loptom i bez nje. Takvom mladom igraču stoga treba dati šansu i pokušati izvući iz njega najbolje jer takvi su naša budućnost – zaključio je Danijel Pranjić.
Otvori KEKS Pay
