Rukometaši Hrvatske pobijedili su Bahrein s 43:32 u posljednjoj utakmici skupine drugog kruga u Malmö Areni. Pobjeda naravno nije bila dovoljna za plasman u četvrtfinale. Jer, da bi se nečemu uopće nadali prije utakmice Egipta i Danske morali smo pobijediti Bahrein s 22 pogotka razlike.
Opet, i da smo pobijedili s tolikom razlikom ne bi bilo dovoljno jer je Danska svladala Egipat. Bila je to ujedno i naša posljednja utakmica na ovom svjetskom prvenstvu. Učinak, kada bi se gledala samo statistika, nije bio uopće loš – četiri pobjede (SAD, Maroko, Belgija i Bahrein), jedan neodlučeni ishod (Danska) i samo jedan poraz (Egipat). Ali, skupo nas je koštao taj početni poraz od Egipta i to s devet pogodaka razlike. Poraz koji nas je udaljio od plasmana u četvrtfinale što je bio osnovni cilj na ovom svjetskom prvenstvu. Jedina dobra stvar je što smo na kraju osvojili deveto mjesto i time smo vjerojatno kupili ulaznicu za jedan od kvalifikacijskih turnira za plasman na Olimpijske igre u Parizu 2024. godine.
Kvalifikacije za OI sigurne
Hrvatska je deveta jer je jedina od svih trećeplasiranih reprezentacija u skupini sakupila sedam bodova. I sada tek vidimo koliko nam je značio onaj veliki bod protiv Danaca. Da smo izgubili bili bi deseti sa šest bodova, iza Slovenije koja bi imala bolji omjer primljenih i datih pogodaka. Ako se sve karte dobro poslože (Francuska ide na OI kao domaćin, Egipat kao prvak Afrike, netko od četvrtfinalista iz Europe bit će svjetski prvak) na kvalifikacijski turnir za Pariz ići će i deveta pa čak i deseta reprezentacija sa ovog SP-a. Naravno, tu je još jedna dobra prilika sljedeće godine kada se igra Euro u Njemačkoj. Naime, prvak Europe će također izravno na Igre.
Naravno, odmah nakon naše utakmice postavlja se pitanje izbornika. Horvatova najveća i jedina pogreška bila je utakmica protiv Egipta. Znalo se da je ona najvažnija na cijelom turniru, a u utakmicu smo ušli potpuno nespremni, nemotivirani, kao da je to utakmica samo jedna od nizu, kao da ćemo se nakon nje moći negdje drugdje iščupati. A znali smo da se nemamo gdje čupati.
- U ovom trenutku nemam odgovor na pitanje ostajem li izbornik ili ne. Ne znam u ovom trenutku imam li podršku Saveza. Prespavat ćemo pa ćemo dalje vidjeti. Što se tiče susreta protiv Bahreina, plan je bio da u prvom poluvremenu imamo sedam, osam pogodaka razlike. To se nije dogodilo jer je obrana bila loša. Primili smo previše pogodaka. Bahrein je igrao duge napade, a onda nas je lagano prolazio u igri jedan na jedan. Bili smo loši u kontaktu. Nažalost, idemo doma nakon samo jednog poraza. Bilo je nekoliko dobrih stvari, dobili smo neke nove, mlade igrače poput Kuzmanovića i Glavaša. Moramo i dalje uvježbavati obranu 5-1 koja mora postati naš zaštitni znak za buduća natjecanja – priča Hrvoje Horvat.
Egipat će ostati crna točka?
- Nažalost da. Da smo barem s njima igrali drugi ili treću utakmicu na turniru. Za prolaz u četvrtfinale trebalo je imati i malo više sreće, a mi je nismo imali. Poraz od Egipta je isključivo moja odgovornost i taj poraz ide na moj račun. Svjestan sam da je dosta “curilo” u obrani na strani gdje je bio Martinović. Nažalost, on u klubu ne igra obranu na toj poziciji. Nisam mogao mijenjati i trećeg igrača obrana-napad. To bi bilo neozbiljno – zaključio je Horvat.
Je li vrijeme za Perkovca?
I tako naši rukometaši pognutih glava, ne zbog rezultata na ovom SP-u, već zbog plasmana, napuštaju još jedno veliko natjecanje. Nismo ništa napravili prije dvije godine u Egiptu (15. mjesto, nismo ništa napravili lani na EP-u u Mađarskoj i Slovačkoj (deveto mjesto) i nismo se plasirali na Igre u Tokiju. Tri vezana neuspjeha su dovoljno jak alarm da se nešto pod hitno pokrene, preokrene, izmjeni. Jer, Hrvatska je za dvije godine domaćin SP-a, a na tom prvenstvu se kao domaćini moramo iskazati. Imamo dovoljno vremena da se napravi dobra momčad. Samo sada treba pronaći čovjeka koji će to znati posložiti, motivirati, koji će biti lud i hrabar za neke možda neočekivane poteze. Trebamo pronaći i vratara koji će imati svaku utakmicu desetak obrana.
Imena? U prvi plan nameće se ime Gorana Perkovca, kapetana zlatne olimpijske generacije iz Atlante 1996. godine. Dugo je čekao priliku, možda predugo. Horvat? Imao je dosta prilika, nije uspio, sljedeći molim... Neki izbornici su odlazili nakon puno manje prilika od njega poput Abasa Arslanagića (smijenjen za vrijeme EP-a), Ilije Puljevića (vodio samo na jednom SP-u), Velimira Kljaića (otišao nakon dva velika natjecanja), Josipa Milkovića (otišao nakon dva velika natjecanja)...
Horvat je kriv jer je Danska pobjedila Egipat a nije izgubila sa sto razlike! Novi izbornik(ci), ako uopće, mogu biti (odmah dva) samo Šprem i Metličić! Imali su najviše nekvalificiranih komentara na RTL-u, imali najviše praznih izjava i uvijek bili u prvom redu pljuvanja po izborniku ali i igračima.