Tko bi rekao da će prvi nastup hrvatskih rukometašica na prvom Europskom prvenstvu 1994. ostati do današnjih dana i najbolji plasman. Osvojili smo tada peto mjesto i imali priliku da se plasiramo čak u polufinale.
Naime, u posljednjem kolu skupine trebao nam je samo bod protiv Ukrajine koja do te utakmice nije imala nijedan osvojen. No, na kraju smo izgubili (16:21) i umjesto u polufinalu, završili u susretu za peto mjesto.
Nekoliko ih je još u rukometu
– Te godine rukometaši su osvojili broncu na prvom Europskom prvenstvu u Portugalu i nekako smo priželjkivale da ostvarimo nešto slično. U to vrijeme bile su jake Danska, Norveška, Francuska, Njemačka. Mi smo došle kao zlatne s Mediteranskih igara u Francuskoj 1993. Okosnicu reprezentacije činile su rukometašice Lokomotive i Podravke.
Nismo imali nijednu igračicu koja je tada igrala u inozemstvu. Lokomotiva je nekoliko godina prije osvojila Kup EHF-a, Podravka je bila u naletu, tu su već bile igračice koje su dvije godine poslije osvojile Kup prvakinja – sjeća se Klaudija Klikovac Bubalo.
Prvi hrvatski ženski izbornik bio je Vatromir Srhoj koji je, prije nego što će postati izbornik, bio trener rukometašica Trogira, Splita, Budućnosti s kojom je bio prvak Jugoslavije i finalist Kupa prvakinja.
U godini Europskog prvenstva bio je trener Lokomotive s kojom je bio drugi u Prvenstvu Hrvatske, drugi u Hrvatskom kupu, te polufinalist Kupa EHF-a i pobjednik turnira europskih prvakinja. Bio je od 1986. do 1991. trener jugoslavenske reprezentacije, a najveći uspjeh bio mu je osvajanje srebra na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji 1990. godine.
– Nismo dobro krenuli na EP-u, izgubili smo od Danske i to prilično uvjerljivo, sa šest pogodaka razlike. No, onda je uslijedila pobjeda nad Austrijom (14:13) i meni posebno draga protiv Norveške. Bilo je 15:15 kada smo u zadnjoj sekundi dobili sedmerac. Uzela sam loptu i zabila za pobjedu – sjeća se Klaudija.
Pobjeda protiv Norveške odjednom nas je gurnula među favorite za prva dva mjesta u skupini i plasman u polufinale.
– Nakon pobjede nad Norvežankama njihovi navijači nagradili su nas ovacijama. No, vremena za slavlje nije bilo jer nas je čekala Švedska čiji je izbornik bio Ilija Puljević. I to smo pobijedile i sjećam se da je Puljević bio jako, jako ljutit – istaknula je Ljerka Krajnović.
Kako je Adrijana Posenjak ozlijedila koljeno, Ljerka je sama iznijela Europsko prvenstvo.
– Sjećam se da sam na tom EP-u dvaput morala na dopinški test. Jednom sam išla s Miom Hegdal. Nismo mogle mokriti pa su nas oni iz doping-kontrole napili pivom pa smo na kraju zagrljene pjevale Stonese, Joea Cockera. Rekla sam našem liječniku Iliji ako me treći put izvuče za test, da ću mu ruku iz ramena iščupati. On je danas jedini patolog u Istri, u Puli. Nije više ponovio pogrešku – rekla je Ljerka.
Uoči ključne utakmice protiv Ukrajine uz ozlijeđenu Prosenjak, nisu zbog ozljeda mogle nastupiti ni Samira Hasagić ni Klaudija Bubalo.
– Katastrofa. Gledaš s tribina kako gubimo, a ne možeš pomoći. Šteta. Velika šteta za taj poraz. Tko zna kako bi sve završilo da smo prošle u polufinale. Ispred nas su na kraju bile Norveška i Austrija, a obje te reprezentacije pobijedile smo u skupini. Bez obzira na sve, bile su to sjajne godine hrvatskog ženskog rukometa, kad je klupski uspjeh pratio reprezentativni – zaključila je Klaudija.
Mogle su i do medalje
Zanimljivo je da je od te generacije danas uz žensku reprezentaciju tek Snježana Petika kao pomoćna trenerica izbornika Nenada Šoštarića. Isto je zanimljivo da je Šoštarić kao izbornik vodio Petiku na SP-u 1997. kada smo, također u Njemačkoj, osvojili šesto mjesto. Iz te generacije dosta je njih ostalo vezano uz rukomet. Osim Petike, u rukometu su ostale Adriana Prosenjak kao trenerica te Klaudija Klikovac Bubalo kao dužnosnica u Lokomotivi.
– Joj da se prisjetim što je bilo prije 26 godina... Išle smo na taj prvi Euro s velikim ambicijama, odnosno želja nam je bila polufinale u Berlinu i to nam je izmaklo u zadnjoj utakmici. Peto mjesto smatralo se tada neuspjehom jer smo imale zaista jaku reprezentaciju. Ozlijedila sam se odmah na početku turnira protiv Austrije. Htjela sam presjeći jednu kontru i kad sam vidjela da neću stići, počela sam se vraćati natraške. Ali, noga je ostala i puknuo je menisk i križni. Šteta za taj turnir, mislim da smo se dokopale Berlina da bismo uzele i neku medalju – rekla je Prosenjak, legendarna vratarka Lokomotive i hrvatske reprezentacije.
A danas u Danskoj igraju bez jedne, jedine igračice Podravke, koje su sve u CORONI, a u reprezentaciji ih je bilo šest.