Šveđani su nas baš razbili, tu nema dvojbe. Rezultat jako vara. Kad sredinom drugog poluvremena gubite devet razlike kod kuće, u fantastičnoj atmosferi, i kad u 48. minuti imate trideset primljenih golova, to onda govori da ste doživjeli brodolom. Hrvatska obrana doživjela je teško torpediranje (31:35), bila je toliko spora u odnosu na razigrane, raspoložene Šveđane da su se cijeli krateri otvarali.
Pa kroz takve bi tunele kamioni prolazili, ne samo Lagergren! Jednu stvar ipak treba naglasiti. Šveđani su odigrali savršenu utakmicu, gotovo bez ozbiljne pogreške – bez tehničke, a da ne govorimo o taktičkoj pogrešci.
Tu su nas baš ubili. Istina je da smo im dobrim dijelom i pomogli, posebno neoprostivim promašajima zicera, kad u čistim kontrama kao Štrlek pogađate vratara.
Ali zaista je Švedska silna momčad, vidi se sustav igre, vidi se kolektiv. Naš napad oslanja se na individualnu kvalitetu koja nije mala, ali budimo svjesni da će pravi sustav, automatizam u igri, uvijek biti ispred svega.
Mogli smo se u to, uostalom, uvjeriti i u teškom stradanju naših košarkaša protiv Rusa ljetos u Istanbulu.
Ovo je bilo nešto slično. Srećom, rukometaši još imaju prilike za popravak. Sve je od starta krenulo nizbrdo kao niz strmi Mosor. Švedski je izbornik sjajno pripremio obranu na kombinatoriku Cindrića i Karačića, snimljena je i igra sedam na šest pa su gosti brutalno kažnjavali izgubljenu loptu. Čim su igrači osjetili da je suparnik pripremljen kao vojna jedinica, pao je na leđa i petsto kila teški teret pritiska.
Ako su u prve dvije utakmice, nošeni prednošću, sve živo pogađali, sad su pri minusu promašivali i ono što nikad ne bi. Izbornik se mogao uvjeriti da Mirko Alilović niti je bio niti jest problem ove reprezentacije.
Glavu si je htio otkinuti u poluvremenu na tribini, čupao je kosu i živcirao se.
Je li pogriješio prerano ga promijenivši? Nije dobio ništa, čak je i izgubio Stivija koji je uglavnom jači kad uđe u nastavku. Turnir se nastavlja, Červar mora neke stvari promijeniti.
Ne za Bjelorusiju već za francuski kroše i norveški aperkat. Ima tu zanimljivih snaga koje može aktivirati, počevši od Marića i Jaganjca. Potpuno zatečeni raspletom ostali su u taboru Srbije, izbornik Cvetković već se bio oprostio, čekajući utakmicu Hrvatska – Švedska samo je promrsio „ako me se sete, sete se...“. I sjetili smo se, i jedni i drugi.
To ti je kad je bivši zidar novinar...s građevine na laptop...