Put Pariza krenula su po dva boksača (Milun, Plantić) i boksačice (Ćaćić, Malenica) radi nastupa na olimpijskom kvalifikacijskom turniru.
Najbolju startnu poziciju od svih četvero ima Luka Plantić (81 kg) koji je, prije no što je lanjski turnir u Londonu prekinut, pobijedio Austrijanca Džambekova.
– S obzirom na to da je Džambekov bio nositelj skupine, ja sam preuzeo njegov status. Borim se protiv Armenca Nersesyana i, ako njega dobijem, onda će mi trebati još jedna pobjeda za olimpijsku vizu. U mojoj kategoriji u Tokio idu šestorica, dakle i dvojica pobijeđenih četvrtfinalista koji će boksati za 5. i 6. mjesto.
>> Pogledajte: Dinamo proslavio titulu prvaka
Milun – nada od 106 kg
Najteža hrvatska uzdanica, superteškaš Marko Milun (106 kg), ima možda i najteži zadatak. Naime, on će se suprotstaviti Britancu Frazeru Clarkeu, borcu kojem će ovo biti treći pokušaj da ode na Olimpijske igre jer su ga u prva dva spriječili Anthon Joshua i Joe Joyce.
– Nas dvojica trebali smo se boriti lani, no ja sam sada puno spremniji. Trener i ja smo nešto i mijenjali u mom boksu, prilagođavali smo ga stilski. Dosta sam brži od njega, jedan sam od bržih superteškaša.
Za Miluna postoji mogućnost da u Tokio ode čak i ako izgubi od Frazera, zahvaljujući visokom plasmanu na rang-listi.
– Navodno se to može dogoditi, no ja se na to ne oslanjam.
Već prvog dana turnira u ring će troje naših. Osim Plantića, već u petak će o izgledima puno više znati Nikolina Ćaćić (57 kg) i Marija Malenica (60 kg).
– Želim biti prva Hrvatica na olimpijskom turniru u boksu, a da bi se to ostvarilo, moram pobijediti najprije Letonku Millere, a potom i bolju iz ogleda Talijanke i Ruskinje. Od te Talijanke sam svojedobno izgubila, no ja sam sada puno bolja boksačica.
U to vjeruje i 32-godišnja Marija Malenica koja se boksom bavi tek četiri godine.
– Sada mi je žao što u boks nisam ušla i prije 28. godine. Prije toga sam 11 godina trenirala kik-boks u kojem sam bila prvakinja Europe, ali i vlasnica četiriju pojaseva, tri u K-1 i jednog u tajlandskom boksu. Moram priznati da je u boksu do rezultata doći puno teže, to tek sada vidim.
Marija je vrlo zanimljiva cura avanturističkog duha.
– Živjela sam dosta u inozemstvu pa tako i u Londonu i Amsterdamu gdje sam radila kao trenerica boksa za rekreativce.
Kako li je samo uspijevala dobiti takve poslove?
– Lakše no što bi to bilo u Hrvatskoj. Obilazila sam klubove i teretane i nudila svoj životopis koji se mnogima učinio zanimljivim.
