Stjepan Tomas jedan je od rijetkih nogometaša koji se mogu pohvaliti da su u karijeri igrali za dva najveća turska kluba, Fenerbahçe i Galatasaray. Fener danas igra s Dinamom, a naš bivši vatreni prisjetio se doba kada je u Turskoj bio jedna od najprepoznatljivijih pojava u obrani. Pored njega nije bilo prolaska.
To je velik klub
– Kada se pojavila mogućnost da se preselim u Fenerbahçe, igrao sam talijansku ligu, u Comu. Prva stvar koju sam napravio bio je poziv Mikiju Rapajiću. Pitao sam ga što misli o tome trebam li prihvatiti ponudu. On mi je samo kazao: "Lovi prvi zrakoplov i odmah idi u Istanbul!" To mi je bilo dovoljno. Još uvijek se sjećam svakog detalja. Tog leta iz Rima u Istanbul, kada mi se ukazao taj prizor grada iz zrakoplova. Upitao sam se: "Pa kamo ja to idem? Ovo je svjetska metropola". A još kada me u zračnoj luci dočekalo tridesetak novinara, deseci kamera i mikrofona... Shvatio sam da je Fenerbahçe velik klub. Sjećam se tog odlaska k predsjedniku i susreta s tadašnjim trenerom Christophom Daumom, koji je rekao da me gledao u prijateljskoj utakmici s Englezima. Tamo sam mu se svidio i odmah me htio dovesti. A tek kada sam doživio grad i navijače, kazao sam da moram ostati i graditi karijeru. Mogli su me samo puškom otjerati. Prva utakmica bila je protiv Gaziantepa kod kuće, a sljedeća derbi s Galatasarayem. Igrali smo 2:2 na Olimpijskom stadionu pred 80 tisuća ljudi. Poseban je i teško opisiv doživljaj igrati za tako velik klub. Velik je to privilegij, odgovornost, ali i stres. Nije se lako nositi s tim... – počeo je Stjepan Tomas.
Kako je izgledao vaš privatni život u Istanbulu s obzirom na status igrača jednog od najvećih turskih klubova?
– Teško je bilo uopće izaći u neku od najfrekventnijih njihovih ulica. Svi navijači Fenerbahçea te zaustavljaju, traže autograme, hoće se fotografirati. Kasnije sam ipak morao pronaći neke diskretnije lokacije. Ali na svakom se koraku osjeti kolika je to vojska navijača i klupska institucija. Po 25 milijuna navijača imaju Fenerbahçe i Galatasaray...
Kako ste doživjeli taj navijački antagonizam s Galatasarayem?
– Možete, uvjetno rečeno, izgubiti naslov prvaka, no nikako ne smijete izgubiti u najvećem turskom derbiju. Najvažnije je biti bolji od Galatasaraya. Ne postoji takvo rivalstvo. Sjećam se svoje nervoze uoči prve utakmice s Galatasarayem. Rekli su mi da to moramo dobiti. Noć prije jako sam slabo spavao, no kada je došla utakmica, nosio me adrenalin, letio sam po terenu.
U to je doba Fenerbahçe imao dobru momčad?
– Christoph Daum bio je trener, Pierre van Hooijdonk glavni napadač, Mehmet Aurelio, Brazilac koji je kasnije uzeo tursko državljanstvo, spomenuo bih i legendarnog Umita Özata. Također, igrali su Tuncay Şanli i Serhat Akin, turski reprezentativci. Imali smo odličnu momčad i te godine bili smo prvaci Turske. Sjećam se da nam je tijekom proslave, od kampa do stadiona, dakle, nekih 25 kilometara, trebalo desetak sati vožnje. Na ulicama je bilo doslovce milijun navijača. Nevjerojatan osjećaj.
Tomas je u Fenerbahçeu proveo godinu dana, nakon toga prešao je u redove ljutog rivala...
– Nakon dobre sezone s Fenerom, Galatasaray je ozbiljno zagrizao. George Hagi me želio i bio je spreman platiti odštetu. Nisam mogao odbiti taj izazov.
Jesu li vam navijači zamjerili?
– Ja sam uvijek davao sve od sebe, ostavljao svaki atom snage na terenu. Navijačima je bilo žao, no nisam nikada imao nikakvih neugodnosti. Galatasaray je također veliki klub. Tamo sam proveo tri godine, isto smo bili prvaci, osvojili smo kup, igrali Ligu prvaka. Jedne sezone bio sam i najbolji igrač turske lige. To dovoljno govori koliko mi je ta priča odgovarala.
Dinamova šansa
Što Fenerbahçe predstavlja danas u europskom nogometu?
– Za njih je igranje Europske lige i svojevrstan neuspjeh. Zbog toga su i maknuli Josea Mourinha. Očekivali su ulazak u Ligu prvaka u kojoj žele igrati zapaženu ulogu. Fenerbahçe je stabilan klub i financijske krize nisu opcija, iza kluba stoje država, sponzori i najozbiljnije pojave u Turskoj.
Kakva im je momčad i s čim će se Dinamo suočiti?
– Puno su igrača promijenili. Do lani je bilo dosta Balkanaca, Džeko, Tadić, Kostić, Livaković. Nitko nije ostao, napravili su čistku i okrenuli se drugim igračima. Fenerbahçe je uvijek dovodio velika imena, primjerice Milana Škrinjara, Marca Asensija... Dobri su po imenima, no nisam vidio da su na momčadskoj razini. Gledao sam ih zadnje tri utakmice, protiv Trabzona, Kasimpase i Alanyaspora. Nisam vidio pomak u igri, imaju određenih problema, to je očito. To je velika šansa Dinamu da iskoristi takvu situaciju i dobije utakmicu. Budu li disciplinirani, sigurno to mogu ostvariti. Ne znam hoće li Fener biti kompletan i hoće li igrati John Duran i Edson Álvarez. Oni im puno znače – zaključio je Tomas.
Otvori KEKS Pay
