Neposredno nakon što je pod reflektorima Bercyja, slavne pariške dvorane, za samo dvije minute nokautirao svog poljskog protivnika Marcina Tyburu, Ante Delija rasplakao se kao kišna godina. Pomislit ćete, neobično za jednog borca da ispoljava tako nježne emocije, no i najveći gladijatori satkani su od čuvstava.
Aspinallove suze radosnice
A prošlo mu je kroz misli i ovo:
– Ja sam s Tyburom radio prije deset godina i tada mi je puknula noga. On je dobio ugovor s UFC-om, u kojem je do dan-danas, a ja sam ostao ležati u bolnici. Rana nikako da zaraste, ušla je u nju bakterija. Problema kao u priči. I to mi je u onom trenutku prošlo kroz glavu. I krenule su suze – ispričao je ovaj 35-godišnji Konavljanin za Dubrovački vjesnik, lokalni list koji ga prati od njegovih prvih džudaških trenutaka.
Vjerovali ili ne, plakao je, doduše malo prigušeno, i Tom Aspinall, UFC-ov teškaški prvak. A u njegovoj je dvorani Ante dogradio sve što je naučio kod legendarnog MMA borca Mirka Filipovića a potom i od bivšeg svjetskog boksačkog prvaka Stipe Drviša koji mu je i ovaj puta bio u kutu. A to se i vidjelo i po načinu na koji je uništio Tyburu a učinio je to ručnim tehnikama, uraganskim naletom ne dozvolivši svom poljskom suparniku da se pod tom kanonadom uopće snađe.
A povrh svih nedaća, ponajviše ozljeda, još je jedna činjenica Deliju učinila posebno emotivnim u kontekstu ulaska u najsnažniju svjetsku MMA organizaciju. Naime, prije pet godina Ante je imao dogovorenu borbu sa Cyrilom Ganeom koju je u tjednu okršaja morao otkazati zbog ugovora s organizacijom PFL koja ga tada nije htjela pustiti.
– Ovo je bio moj posljednji vlak za UFC. Imam 35 godina i rijetki su oni koji su u najjačoj svjetskoj MMA organizaciji debitirali s toliko godina. UFC uglavnom uzima mlađe i razvija ih. I zbog toga ništa nisam htio prepustiti slučaju. Zbog toga nisam posljednja tri mjeseca izlazio iz dvorane, trenirao sam od jutra do mraka. I nastavljam i dalje tako. Jer jedino tako moj put u UFC-u može biti uspješan – kazao je Ante kojem se nije skandiralo samo u Parizu.
Naime, u pauzi između dvije borbe 24. izdanja FNC-a, u kavez zagrebačke Arene ušao je FNC-ov suvlasnik Dražen Forgač i objavio vijest da je Delija pobijedio. A poveo je Forgi i skandiranje pa je cijela Arena uzvikivala njegovo ime. S razlogom, jer Ante je, nakon raskida ugovora s PFL-om, nastupao i u FNC-ovu kavezu. I to mu je bila odskočna daska za ugovor s UFC-om koji ga je ovom prigodom, za izvedbu večeri, nagradio s dodatnih 50 tisuća USD.
Osim toga, zaradio je Ante i ugled pa se može očekivati da će ući u top 10 UFC-ovih teškaša te kao takav može uskoro očekivati i meč s nekim iz tog društva.
Da bismo vam potvrdili da i najveći plaču, prisjetimo se suza Mirka Filipovića, posljednjeg Hrvata koji je ostvario pobjedu u UFC-u. Ta pobjeda dogodila se 11. travnja 2015. kada je Cro Cop skršio Gabriela Gonzagu, brutalno mu se revanširavši za poraz od osam godina prije. No, nije tada MMA legenda plakala, ne. Zbilo se to 10. rujna 2006. u tokijskoj Saitama Areni kada je Mirko u jednoj noći nokautirao Brazilca Wanderleija Silvu i Amerikanca Josha Barnetta i osvojio Prideov Grand Prix, tada najprestižniju nagradu u svijetu slobodne borbe.
Cro Cop ga spremio za PFL
A plakao je Cro Cop jer se sjetio svoga pokojnog oca i u tim trenucima nije mogao prežaliti što tata Filipović ne može svjedočiti najvećem karijernom trenutku svoga sina.
Isti taj Mirko zaslužan je i za najnoviji uspjeh Ante Delije kojeg je pripremao za njegov najveći uspjeh dosadašnje karijere – osvajanje naslova PFL-ova teškaškog prvaka i milijuna američkih dolara.
Otvori KEKS Pay
