Senzacija je brzo obišla svijet, Gari Kasparov prestaje profesionalno
igrati šah. Objavio je to u Linaresu, nakon još jednog jakog tunira
koji je osvojio.
- I prije turnira odlučio sam da će to biti moj posljednji
pofesionalni nastup. Nije mi bilo lako igrati posljednji susret u
Linaresu, jer igrao sam pod pritiskom saznanja da je to moja posljednja
partija, kraj karijere, kojom se mogu ponositi. Bavit ću se šahom,
pisati knjige, igrati simultanke i brzopotezne partije - zaključio je
Kasparov, koji je 20 godina držao prvo mjesto na šahovskoj rang-listi.
Izbacio SRJ s EP-a
Otišao je najveći svih vremena. Veliki šahist, ali i veliki čovjek.
Imali smo sreću s njim razgovarati nekoliko puta, družiti se za njegova
boravka u Hrvatskoj. Uživao je ovdje, kao što je cijeli svijet uživao u
njegovim partijama, još otkako je zadivio svijet Sicilijanskom obranom
1985. koja mu je donijela naslov svjetskog prvaka u sudaru s Anatolijem
Karpovom.
Kasparov je tijekom karijere stekao i mnogo neprijatelja. Bivši SSSR ga
nije volio, ni današnji predsjednik Rusije Vladimir Putin nije njegov
obožavatelj, ne vole ga ni u Srbiji. Naime, na Europskom prvenstvu
1992. u Debrecenu tadašnja država pokušala se ugurati na prvenstvo.
Ustao je Kasparov i rekao u svoje ime i u ime ruske reprezentacije - ja
ili oni. I oni su morali otići, nakon dojmljiva Garijeva govora o ratu
nametnutom Hrvatskoj.
Gari Kasparov impresionirao je kao sportaš. Oni koji manje poznaju šah
nisu svjesni koliko je i tjelesna priprema važna za koncentraciju.
Boraveći s njim nekoliko puta na pripremama u Hrvatskoj, nismo ga mogli
pratiti. Pa ni kondicijski trener. Kilometri plivanja, teretana,
trčanje... Pa poslijepodne u kamenoj istarskoj kućici - studiranje
šaha. Toliko predano, toliko strpljivo, ali i s nevjerojatnom
disciplinom. Sve je uvijek nadgledala njegova majka Klara. Vodila je
brigu da sinu ništa ne uzmanjka.
Vječni buntovnik
Taj najveći šahist svih vremena, zacijelo je i malo vjerojatno da će ga
netko nekad dostići, nije tip koji se mirio s nepravdama. Zacijelo jer
ih je sam doživljavao od prvih dana karijere. Nije se ni tada dao, a
kad je stekao veliko ime, odlučio ga je koristiti i boriti se. Posebno
je ratovao sa Svjetskom šahovskom organizacijom (FIDE), s njezinim
ondašnjim predsjednikom Campomanesom. Čak je i izbačen iz FIDE jer je
odigrao meč za naslov prvaka sa Shortom izvan mjerodavnosti FIDE. Potom
je osnovao svoju oganizaciju (PCA), koja je kasnije propala. No, ne i
Kasparov, bio je prejak da bi se to moglo dogoditi. Stoga, ne samo da
je svojim nevjerojatnim znanjem za sva vremena obilježio svjetski šah
već je i kao borac za prava ostavio duboki trag. Najveći šahist svih
vremena s nepune 43 godine otišao je u mirovinu.
Karijera
Gari Kimovič Kasparov rođen je 13. travnja 1963. godine u Bakuu, u nekadašnjoj sovjetskoj republici, a danas nezavisnom Azerbajdžanu. Rođen je s prezimenom Weinstein, no kako mu je otac umro dok je imao samo 12 godina, uzeo je majčino prezime (izvorno Kasparian). Šahom se počeo baviti u šahovkoj školi Mihaila Botvinika. S 13 godina postao je sovjetski juniorski prvak. Prvi veći seniorski uspjeh postigao je na velemajstorskom turniru u Banjaluci (BiH), nakon kojeg mu je rejting iznosio 2595 bodova. Godine 1980. postao je svjetski juniorski prvak. Četiri godine kasnije (1984.) počele su borbe i teškoće s Anatolijem Karpovom. Kasparov je 1985. osvojio naslov svjetskog prvaka kao najmlađi povijesti (22 godine). Naslov svjetskog prvaka nije ispuštao sve dok 1993. nije izbačen iz FIDE. Otad je bio svjetski prvak u organizaciji koju je sam pokrenuo (PCA). Imao je najviši rejting u povijesti (2851 - 1999. godine). (rj)
Hrvatska mu je zauvijek ostala duboko u srcu
Od Crvenog otoka kraj Rovinja, preko Makarske do Zagreba i drugih gradova, Gari Kasparov obišao je gotovo cijelu Hrvatsku. Na Crvenom otoku i u Makarskoj pripremao se za velike susrete, tu je pronašao mir. Pa je neko vrijeme tražio i kuću koju bi kupio za svoje stalno boravište. Prvo je bio zaljubljenik u Istru, pa u Dalmaciju. Međutim, nije se tu skrasio, ali Hrvatska mu je ostala duboko u srcu. Pomagao je kad god je trebalo lobirati za Hrvatsku, odigrati humanitarni brzopotezni turnir nikad mu nije bilo teško. Dobio je i odlikovanje tadašnjeg hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. (rj)