Antonio Franja jedan je od najiskusnijih i najboljih igrača Futsal Dinama. Iako je u 37. godini života, ne razmišlja o kraju karijere, a još uvijek oduševljava svojim potezima. Razigran je bio i u sinoćnjoj utakmici protiv Zagreba 92, u kojoj se ponovno upisao u strijelce.
Igrač koji se bavio velikim nogometom i koji je 2002. godine osvojio prvenstvo sa Zagrebom, uživa igrajući futsal.
– Mali nogomet oduvijek je bio moj hobi broj jedan, i moram reći kako žalim što nije veća popularnost malog nogometa i futsala kod nas. Da je na razini velikog nogometa, siguran sam da bih se u svojoj mladosti prije odlučio za mali nego za veliki nogomet. I za vrijeme nogometne karijere redovito sam igrao Kutiju šibica, tako da je odluka o nastavku karijere u futsalu došla kao logičan slijed cijele moje nogometne priče, rekao je Franja za službenu stranicu Futsal Dinama.
Kada i kako je došlo do suradnje tebe i Futsal Dinama?
– Većinu svojih suigrača poznajem dugi niz godina kroz susrete na različitim malonogometnim turnirima i u jednom od naših zajedničkih druženja pozvali su me da pomognem u jednom fantastičnom projektu, što sam objeručke prihvatio i danas sam sretan da sam dio toga i da mogu pomoći.
S obzirom na trajanje karijere, ozlijede i godine koje su na leđima, koliko ćemo još uživati gledajući Antonija Franju na parketu?
– Prije tjedan dana bio sam kod doktora koji je pratio moju karijeru od samih početaka. Rekao mi je: „Ako se netko naigrao nogometa, onda si to ti. Sad je već vrijeme za kraj jer, ako ovako nastaviš, nećeš moći hodati.“ Ali ne dam se, nogomet je moja ljubav i dok ne budem u invalidskim kolicima, ganjat ću tu loptu.
BBB-i pružaju veliku podršku ovom klubu, što kažete na atmosferu?
– Atmosfera je veliki faktor u cijeloj priči, što se i vidjelo u prvim utakmicama naše momčadi. Svakom novom utakmicom osjeti se ta navijačka strast i ta podrška klubu. Mi igrači na terenu to osjetimo, a posebno moji mlađi suigrači koji se pod takvim pritiskom još uvijek ne snalaze najbolje, pa tako najjednostavnija dodavanja, koje na treningu odigravaju zatvorenih očiju, na utakmici ne mogu izvesti. Ali to je taj danak neiskustvu koji će s vremenom nestati. Dečki mogu biti sretni što imaju privilegiju igrati pred takvim navijačima i takvom atmosferom koja se doživi jednom u životu. Zahvaljujem u svoje ime i uime svojih suigrača na fantastičnoj podršci koju su nam pružili do sada. Na terenu se osjeti ta ljubav koju oni gaje prema ovom klubu – zaključio je Franja.
>>Futsal Dinamo jači od hrvatske policije
Futsal Dinamo je danas jedini Dinamo. Drugi je nažalost odavno GNK Prčija.