Sandru Perković dočekali su i u njezinom zagrebačkm kvartu Trnovčica u Dubravi, gdje se uputila nakon zračne luke.
- Drago mi je što sam iz Dubrave, Trnovčice. Nadam se da mi ovo nije zadnja medalja koju ću osvojiti - poručila je okupljenima s pozornice na livadi gdje se igrala kao malena, 100-tinjak metara od roditeljskog doma.
Mladen Bodalec, frontmen Prljavog kazališta otpjevao joj je kultnu skladbu „Ruža hrvatska“, a ona se strpljivo fotografirala s mališanima, dijelila im tortu i autograme.
- Gledam ju od malih nogu, za ovo što je izabrala cijeli život se pripremala. Bila je jako živahna djevojčica, jako rastrčana po susjedstvu, živi vražičak. A onda se primila treninga. A mi svi, svi smo vjerovali u nju, nije bilo dana kada nije marljivo koračala ulicom na trening - kaže 66-godišnji Dragutin Kračun Dragec.
- Nedavno mi je njezina baka Ruža pričala, dok smo iz crkve išli kući, kad im je crijev za polijevanje vrta prsnula u garaži, mala petogodišnja Sandra sama je pomaknula deset vreća cementa da ih voda ne smoči i da ne otvrdnu. Baka Ruža nije mogla zbog problema s kičmom, pa je Sandra to učinila umjesto nje. Toliko je snage još onda bilo u toj maloj djevojčici - kaže 70-godišnji Josip Sesvečan.
Sandra se, opisuju, najviše igrala s dečkima, primjerce rata.
– A kako je nogomet igrala, to je također bilo nevjerojatno-prisjećaju se susjedi objašnjavajući da je već onda imala borilačkog žara. Sandra je, kažu, odrasla uz baku, ona joj je bila prva figura i odgajateljica. I dan danas je ponosna na nju dok ide iz polja, dodaju.
– Dok smo zafrkavali susjede, uvjek bi bila glavna - kaže se dvadesetogodišnji Nika s kojim je igrala nogomet upravo na livadi gdje su je jučer široka srca dočekali njezini sumještani.
bravo micek !! bravoooo ! sve čestitke i ovo je prava nagrada za sav trud i upornost ! svaka čast !