Kada u jednom danu pobijedite tri medaljašice s posljednjeg SP-a, pa tako i aktualnu svjetsku prvakinju (Gahie), što drugo reći nego da je to bio vaš dan iz snova. A takav je dan u Budimpešti, na Grand Slam turniru, proživjela najtrofejnija hrvatska džudašica, Splićanka Barbara Matić (70 kg).
Kao dvostrukoj juniorskoj svjetskoj prvakinji, osvajačici devet mlađeuzrasnih medalja s velikih natjecanja, prognoziran joj je i svjetski seniorski vrh. Je li ovo sada potvrda toga?
– Ovo mi je potvrda da mogu pobjeđivati najbolje i osvajati medalje, a vjerujem da sam s ovih 1000 bodova osigurala nastup na Olimpijskim igrama. Velik je to poticaj, zasigurno ću nakon ovoga trenirati s većim motivom.
Dovela sam se u red
Kada je ulazila u borilište imali smo dojam da je iz kategorije niže od njezinih 70 kg. Izgledala je stesano, fizički posve spremno.
– Dovela sam se u red, više ne moram skidati kilograme. Vjerojatno sam zbog toga djelovala svježije i odmornije jer ovaj put nisam morala posljednja dva dana gubiti na skidanje prekomjerne težine.
Je li za natjecatelje u borilačkim sportovima skidanje kilograma noćna mora?
– Nitko ne cijeni gutljaj vode kao džudaši kada skidaju kile.
Ima li u ovom Barbarinu postignuću nečega što bismo nazvali olakšanjem nastalim srpanjskom obranom diplomskog rada i skidanjem fakultetskih obveza s leđa?
– Nije meni faks smetao, no činjenica je da je sada moja energija 100 posto u džudu.
Barbara je diplomirala elektrotehniku na splitskom FESB-u. Kako se odlučila za tako zahtjevan faks?
– Već izborom matematičke gimnazije pokazala sam da me više zanimaju brojevi i logika nego štrebanje.
Unatoč diplomi u ladici, odlučila je da neće izlaziti na tržište rada.
– Ne vjerujem da bi mi neki poslodavac dopuštao da odlazim na natjecanja pa zasad ne razmišljam o stalnom poslu. Zasad se držim samo džuda, barem do Olimpijskih igara u Tokiju.
A njezina 14 mjeseci mlađa sestra Brigita, koja je završila strojarstvo, već se zaposlila. Što to, uz majčinstvo dvoipolgodišnjem sinu, znači za njezinu džudašku karijeru?
– Ona se planira vratiti džudu jer to voli, ali neće moći ponovo na vrhunsku razinu. S obzirom na to da su je skinuli sa svih stipendija, morala se zaposliti.
Kako je bila svjetska juniorska prvakinja i pobjednica OI mladih, Brigiti se zacijelo ne bi bio problem vratiti i najvišu razinu, kada bi je u tome pratio sustav.
– Sportašice koje su se vraćale u vrhunski sport uz majčinstvo imale su maksimalnu logistiku koju mi u Hrvatskoj nemamo. A ja vjerujem da bi njoj bilo draže trenirati dvaput dnevno i biti s djetetom i obitelji nego osam sati provesti u uredu. No, vi da biste kod nas živjeli od sporta, to morate svake godine potvrditi najvišim međunarodnim rezultatima, a to uz majčinstvo nije bilo moguće.
Nešto se može i zaraditi
Za pobjedu na Grand Slam turniru, Barbara je dobila 5000 USD.
– Došlo je vrijeme da se i u džudu može nešto zaraditi, ali morate osvajati medalje. Već ako ste peti, ne dobijete ništa, a razlika je u nijansama. Treneru od ovoga ide 20 posto, a to je nešto što je moj trener Vladimir Preradović i više nego zaslužio. Uostalom, uz mene je od prvog dana, već 19 godina.
Što će učiniti s tom zaradom?
– Dijelom tog novca ću sebe počastiti, potrošiti na obuću i odjeću, ako na nešto zanimljivo naletim, a ostatak ću prištedjeti.
Iako je, kao i sve sportašice, najveći dio vremena u “tuti”, kao mlada dama, i Barbara se voli lijepo odjenuti.
– Nisu česte prilike za to. Recimo, vikendom kada idem na kavu, volim se srediti. Kada sam na natjecanju onda sam u trenirci, na fakultet sam obično išla u džinsu, a znalo se dogoditi, kada ne bi bilo vremena otići kući, da i na predavanje odjurim u trenirci.
