Možda će nekome biti čudno kad se nakon 5:1 uvjerljive pobjede nad Astanom postavlja pitanje defenzivne igre Dinama. Naime, ponovno se pokazalo da Astana nije momčad koja je ravnopravna s plavima, velika je tu razlika u kvaliteti na strani maksimirske momčadi. Zbog te razlike u kvaliteti Dinamo je i slavio s visokih 5:1 i sjajno krenuo u skupini Konferencijske lige.
No, igra plavih i nije bila bajna kao što se to čini po rezultatu. Prvi je dio bio sterilan i spor, s prvim udarcem u okvir suparnika nakon više od pola sata. Drugo poluvrijeme je druga priča, nakon 2:0 bilo je sigurno da će Dinamo lako privesti utakmicu kraju jer plavi su imali i vodstvo, a i zaigrali su puno bolje, pogotovu prema naprijed. Ono što nije bilo dobro, uz spomenutu igru prema naprijed u prvom dijelu, bila je defenzivna igra plavih.
Već na početku im je pobjegao Tomasov, srećom je Nevistić dobro zatvorio Tomasovu kut pa on nije pogodio vrata. Ta je velika prilika za Astanu kod 0:0 bila plod velike greške Dine Perića. Inače vrlo pouzdan stoper, starosjedilac plave svlačionice koji je igrao u gotovo svim važnim utakmicama godinama, teško je pogriješio i glavom poslao loptu u idealnu priliku za suparnika. Perić i Boško Šutalo imali su i još nekoliko ozbiljnih grešaka, kod 1:0 vodstva plavih kazahstanska je momčad imala veliku priliku, pa i kod 2:0; u trenucima dok utakmica još nikako nije bila riješena i lomila se, imali su gosti "zicer". No, Ivan Nevistić, ako je netko u njega i sumnjao, vratar je za Dinamo. Dugo je čekao svoju priliku u Dinamu, dočekao je odlazak Livakovića i postao prvi vratar plavih.
Bilo je ispočetka sumnji u njega, no jedna ili dvije slabije reakcije nisu trebale bacati sumnju na njega, on se tek treba do kraja priviknuti na to što se događa u Dinamu, da nema posao kao što ga je imao u Rijeci, Varaždinu i Lokomotivi, ovdje suparnici uglavnom dođu u jednu, možda tri prilike na utakmici i to treba obraniti. I on to u posljednjim utakmicama radi.
No, Dinamo mora igrati bolje u defenzivi, nije to sad uopće samo stvar same zadnje linije, u kojoj su griješili Šutalo i Perić, pa i Ljubičić nije briljirao. No, činjenica je da im ni ostali igrači nisu previše pomogli, olako su veznjaci Astane primali lopte i onda odigravali za napadače, dakle, vezna linija mora tu dati još veći doprinos.
– Volio bih da smo čvršći, agresivniji, da više igramo na tijelo i da nam se ne događaju takve prilike protivnika, imam osjećaj da igramo obranu reda radi, ali tu sam tek mjesec dana, ne može sve doći preko noći. Igranje obrane je stvar volje. Sigurno ćemo sve to analizirati, kako ima dobrih stvari, tako ima i loših, i poradit ćemo na tome – rekao je nakon utakmice s Astanom Sergej Jakirović.
I zna trener plavih o čemu govori, što nije u cijelosti zadovoljan izvedbom svoje momčadi i tim prilikama koje su imali suparnici. Jer, plavi si mogu dopustiti takvu igru, pa i greške protiv slabijih suparnika, a to Astana svakako jest, no doći će i opasniji, ozbiljniji i kvalitetniji suparnici koji će znati kazniti plave kao što ih je pred kraj kaznila i Astana tim jednim, počasnim pogotkom. No, uvijek ostaje pitanje što bi bilo da su iskoristili prilike dok su još imali aktivan rezultat. Zbog toga je Jakirović malo suzdržan u velikoj i značajnoj pobjedi i nije sporno da će već u nedjelju kod Rudeša tražiti veću ozbiljnost kako se plavima ne bi dogodilo da moraju ganjati rezultat, da odu u neizvjesnost.
Dinamovi navijači uvijek su tražili više od samih pobjeda, tražili su atraktivan nogomet i ne sumnjamo da im je lijepo i uzbudljivo vidjeti utakmicu sa šest pogodaka. U svakom slučaju je odlično što je Dinamo u posljednje vrijeme raspucan i efikasan, u posljednje tri utakmice postigli su plavi 11 pogodak, no rijetke su utakmice u kojima nije primio pogodak. Mreža im je ostala čista protiv Slavena Belupa, a prije toga još 5. kolovoza kad su s Goricom u Maksimiru odigrali 0:0.
Ono što je dobro jest da je igru obrane ipak lakše posložiti nego igru prema naprijed, važno je imati uigranu zadnju liniju i sigurno će na tome Jakirović još poraditi iako baš prilika za situacijske treninge i nema kad ima utakmice svaka tri-četiri dana. Stoga, kad je već rekao da je igranje obrane stvar volje, onda tu može utjecati kako bi cijela momčad više pomogla zadnjoj liniji, koja nije jedini krivac za prilike koje je Astana imala u Maksimiru.
Nije pogriješio Perić koji je nadskočio igrača i vratio loptu nazad, već Šutalo koji pri tome nije pratio niti loptu niti Tomasova koji je utrčavao. Šutalo je problematičan, ne Perić, Perić je morao pratiti cijelu liniju, jer Šutalo često ispadne krivim procjenama ili krivim postavljanjem... Treba raditi sa Šutalom, ispao je totalno iz forme kako dugo nije igrao. Bit će problema protiv Hajduka.