Ranko Stojić (64) jedan je od rijetkih nogometaša koji je sredinom osamdesetih prešao iz Partizana u Dinamo. Bilo je to 1984. godine, nakon što je proveo četiri godine u Partizanu, s kojim je 1983. godine osvojio prvenstvo bivše Jugoslavije. Dinamo mu je bio ujedno i posljednji klub za koji je branio u bivšoj jugoslavenskoj ligi jer ga je put odveo u Belgiju, gdje je ostao daljnjih deset godina.
– U Bugojnu, gdje sam rođen, nisam imao previše izbora kada je riječ o sportu. Mogao sam trenirati košarku ili nogomet. Odlučio sam se za nogomet, kao i većina mojih prijatelja. Zanimljivo je da sam u klubu Iskri prvo bio napadač. Na jednom pionirskom turniru u Banjoj Luci postigao sam pet pogodaka. Nakon tog turnira bio sam pozvan u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. No biti vratar nekako mi je bio veći izazov. Sa 17 godina debitirao sam za seniorsku momčad Iskre. Branio sam pet-šest utakmica, no predsjednik kluba odlučio je dovesti u klub jednog iskusnog vratara jer je klub imao velike ambicije u Drugoj ligi. Doveo je Fahrudina Dautbegovića. Nisam imao ništa protiv, shvatio sam da je takva politika kluba – kaže Stojić.
Dinamo je bio najstabilniji u Jugoslaviji. Dobio sam četverosobni stan, Ćiro mi je sredio butik u centru
Ćiro me zadržao u Dinamu, zbog njega sam odbio Partizan te mu učinio veliku uslugu
Komentara 18
Ja mislia da su Dinamovci 45-90 bili u ilegali, a Hajduk miljenik sistema
Sjećam ga se dobro. Bio je dobar klupski vratar i ništa više. Daleko od izvrsnog
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Wikipedija piše da je ovaj igrao za Dinamo 4 godine. Za to je znači dobio četverosobni stan i butik u centru grada. Lijepa zarada.