– Moramo dati šansu izbjeglicama, i ja sam bio izbjeglica – poruka je Dejana Lovrena engleskoj javnosti. Branič Liverpoola ispričao je svoj životni put. Rođen je u Zenici 1989., no obitelj mu je zbog rata morala pobjeći u Njemačku.
– Naravno da sam nekoliko puta s roditeljima razgovarao o tome što se dogodilo jer je prirodno da želiš znati više, ali kada mamu pitam nešto, ona zaplače. Nije joj lako prisjećati se. Meni je teže razumjeti jer sam bio dijete, ali njezine emocije govore mi dovoljno o tome koliko nam je kao obitelji bilo teško – ispričao je Dejan Lovren za Joe.co.uk i dodao:
– Odlazak u Njemačku bila je teška odluka za moje roditelje. Otišli smo praktički bez ičega, s odjećom koju smo imali na sebi, bez torbi. Ništa nismo ponijeli. Bio sam dijete pa i nisam znao mnogo toga, znao sam samo da idemo na novo mjesto gdje ćemo biti sigurniji. Tek sam sa sedam ili osam godina krenuo shvaćati zašto su se moji roditelji odlučili na odlazak.
Lovren kaže da je i sâm mogao nastradati.
– Mnogo je ljudi ostalo u Zenici, neću reći da su pogriješili, ali ostanak je značio kockanje vlastitim životom. Bratić je ubijen u kući iz koje smo pobjegli samo tjedan dana ranije. To je bila realnost. Bilo je strašno i događalo se to mojoj obitelji i ljudima koje sam poznavao. Da smo ostali u Bosni, moji roditelji sada možda ne bi bili živi, možda bih i ja bio ubijen – rekao je hrvatski nogometaš i dodao:
– Kad smo stigli u München, nisam razmišljao o tome da sam drukčiji od drugih. Bio sam dio grupe u vrtiću u koju su išla i druga djeca koja su bila u sličnoj situaciji. Oko mene su bila djeca iz Turske i Bosne i svi smo pričali istim jezikom. Ali jako rano sam shvatio da je mojim roditeljima mnogo teže nego meni. Kada bih došao kući, našao bih uplakanu majku ili bi se roditelji svađali jer nije bilo ni novca ni posla. Kako sam odrastao, počinjao sam shvaćati sam razliku. Gledao sam kako se njemačka djeca igraju međusobno i znao sam da nisam poput njih.
Osvrnuo se i na izbjeglice koji danas u Europi traže bolji život.
– Kada danas gledam izbjeglice iz Sirije i drugih zemalja, moja je prva reakcija da im moramo pružiti priliku. Oni zaslužuju priliku kakvu smo dobili moji roditelji i ja kada smo napustili Bosnu. Uvijek ću biti zahvalan Njemačkoj na tome. Njemačka nam je pružila sigurnost, mjesto gdje možemo biti zajedno kao obitelj i gdje mogu odrastati bez straha hoće li mi se nešto ružno dogoditi. Nemoguće je tako nešto razumjeti ako kroz to nisi prošao. Drukčije je kada se to gleda na televiziji. Svaki čovjek može se osjećati nelagodno jer zna da su stvari koje se događaju loše i kada zna da ljudi pate, ali teško je steći pravi osjećaj ako i sâm nisi prošao kroz to. Ljudi koje gledamo na TV-u bore se za svoje živote. Oni su izbjeglice. Oni ne žele biti dio rata, rat su izazvali drugi, a oni jedino mogu pokušati pobjeći od toga. Čovjek želi živjeti, želi normalan život i želi da mu djeca mogu ići u školu. Zbog toga su obitelji poput moje ostavile svoje domove, zbog toga ljudi postaju izbjeglice – zaključio je Lovren.
>> Tjednik Max! i sport Večernjeg lista pratite i na Facebooku
Ovo je stvarno očajna cenzura članka. Zašto lijepo ne piše ono što je činjenica, da su ga i obitelj mu proganjali bošnjački zločinci koji i dalje nekaženjeno šetaju po BIH, a njihov politički vrh mirno i dalje proganja Hrvate, sada kroz političke optužnice kao ona u Orašju?