Iako se prvenstveno američki mediji od Ziona trude napraviti novog LeBrona, ne treba padati pod njihov utjecaj jer, pogledate li jednu četvrtinu utakmice u kojoj Williamson igra, vidjet ćete da se radi o dva potpuno dva različita igrača. Kada se traže usporedbe s proslavljenim košarkašima, Zion neodoljivo podsjeća na križanca Charlesa Barkleya, stroj za skokove i visinom deficitarno visoko krilo, te Larryja Johnsona, košarkaša zatočenog u tijelu igrača američkog nogometa koji se u slobodno vrijeme aktivno bavi bodibildingom.
Ipak, nije Williamson jedini koji bi iz ove generacije mogao imati karijeru o kojoj će se pričati za dvadeset godina. I dok je Zion došao u momčad koja će se boriti za doigravanje te uz sebe ima igrače koji bi mu mogli uzimati lopte te time umanjiti njegovu učinkovitost u napadu, Ja Morant, odlični razigravač s Murray Statea, dobio je u svoje ruke cijelu igru Memphisa. U Elvisovu gradu riješili su se dugogodišnjih stupova Marca Gasola i Mikea Conleya, a Moranta su dodali odličnom Jarenu Jacksonu i oko njih će graditi igru idućih godina. I pred Morantom su visoka očekivanja, hoće li na jedno od najmanjih tržišta NBA lige donijeti naslov, teško je reći, ali usporedbe s Russellom Westbrookom zbog načina igre već se uvelike spominju.
Knicksi su cijelu prošlu sezonu priželjkivali i u svome stilu najavljivali dolazak Ziona u Veliku Jabuku, ali kao i posljednjih 20-ak godina u New Yorku, opet su razočarali svoje navijače. Zion je otišao u Pelicanse, a oni su se zadovoljili njegovim suigračem s koledža i “kanadskim Kobeom Bryantom”, krilom R. J. Barrettom. Kanađanin je u srednjoj školi bio najveća nada prije odlaska na koledž gdje je ipak imao slabiju sezone od očekivane, a pad u Zionovu sjenu donio mu je treće mjesto drafta te je završio u New Yorku. Od njega se očekuje da Knickse vrati u doigravanje, ali teško je govoriti što se može dogoditi s Barrettom kada je franšiza iz New Yorka u pitanju. Ako dotakne i mali djelić onog što može ostvariti s obzirom na svoj talent, Kanađanin bi mogao postati jedan od nositelja NBA lige idućih godina.
Nakon tri očekivana odabira franšize su počele rušiti sve prognoze analitičara, ali na dva imena treba obratiti posebnu pažnju jer nisu birani u prvih pet izbora. Washington Wizardsi koji će biti privatna igračka Bradleya Beala u nedostatku Johna Walla, izabrali su tamnoputog Japanca Ruija Hachimuru. Krilo s Gonzage igrač je “stare škole”, tehnički potkovan i tijelom spreman za NBA (203 cm, 104 kg), ima odličan šut s poludistance koji se danas ipak sve rjeđe koristi u ligi zbog raznih matematičkih štrebera koji su ga prozvali “najgorim” šutom koji igrač može uputiti. Hachimura je solidan obrambeni igrač koji bi u idućim sezonama mogao izrasti u pravu napast na oba kraja terena, a predviđa mu se da bi mogao dosegnuti i razinu jednog Kawhija Leonarda koji je odveo Toronto Raptorse do titule prvaka. Ipak, ne treba to očekivati od njega, ali jedna duga i solidna karijera siguran je ulog na ovog Japanca koji će Washingtonu donijeti i odličan marketinški vjetar u leđa jer su si otvorili tržište od 120 milijuna ljudi u Hachimurinoj domovini.
Za kraj treba spomenuti i 13. izbor na draftu koji ima sve potrebno da bi u današnjoj NBA ligi postao zvijezdom. Igrač zanimljivog prezimena, Tyler Herro, čistokrvni šuter dječjeg lica, pokazao je u predsezoni kako ima karizmu, predivan šut, igru, ponašanje i izgled za najviše domete. Miami je složio respektabilnu momčad koju će predvoditi Jimmy Butler, a Herro bi trebao ipak za početak kretati s klupe. Ako dokaže da može zabijati konstantno, ovaj šuter s Kentuckyja kroz nekoliko sezona mogao bi se pokazati krađom drafta i još jednom odličnom odlukom legendarnog Pata Rileya. Herro bi mogao postati novi Klay Thompson ili Devin Booker, a ako ipak ostane samo prosječan NBA igrač, i kao takav će svojim dalekometnim šutevima podizati publiku na noge.
Zbog svih navedenih, ali i ostalih novaka koji će razveseljavati zaljubljenike u NBA ligu, završimo s dobro poznatim - I love this game!
>>> Pogledajte ovaj ples navijačica na utakmici
