U sjeni slavnog brata Zvonimira, kapetana vatrenih i ikone Dinama i Milana, ostala je karijera Dražena Bobana, tri godine starijeg brata koji je također bio predodređen za velike stvari.
Dražen je u Dinamo stigao kao talentirani dječak iz Imotskog, na preporuku oca Marinka koji je bio Dinamov povjerenik za taj kraj. Prošao je sve mlade kategorije pod paskom trenera poput Mire Cvenka i Zdenka Kobeščaka, za kojeg kaže da ga je "svemu naučio i napravio igračem".
Sa samo sedamnaest i pol godina priključen je prvoj momčadi Dinama koju su vodili Vlatko Marković i Ivo Šušak, a u generaciji s Jurčevićem, Biškupom, Adžićem i Ištvanićem slovio je za jednog od najvećih potencijala.
Ipak, teret slavnog prezimena i usporedbi s mlađim bratom, koji je u to vrijeme uz Roberta Prosinečkog slovio za izvanserijski talent, bio je, kako je sam priznao, ogroman uteg. Unatoč svemu, Dražen je izgradio vlastiti nogometni put, a jedan od najzanimljivijih i najneočekivanijih koraka na tom putu bio je njegov prelazak u redove najvećeg rivala – Hajduka.
Zbilo se to u ljeto 1988. godine, kada je Dražen na Poljud stigao iz austrijskog Sturma. Poprilično iznenađujuće za jednoga od najvećih talenata Dinamove škole. I pravog dinamovca.
– U Hajduku je trener bio Nadoveza, pomoćnik je bio Peruzović, a doveo me sportski direktor Jurica Jerković. Znate, nitko nije imun na poziv Hajduka. Kada vam se to ponudi, teško se odbija, jer Hajduk je ipak veliki klub, naš klub. U Splitu sam bio primljen izvrsno, kao da sam domaći igrač. Družio sam se najviše s Frankom Bogdanom, našim zetom Jurkovićem, Vučevićem, Grgicom Kovačem, Španjićem. U to vrijeme bili su u Hajduku i Pudar, Štimac, Bokšić, Jarni, Gračan... – ispričao nam je Dražen Boban, nekada istinski gentleman u kopačkama, danas gentleman u odijelu.
Što vas se najviše dojmilo u Splitu?
– Ondje sam se realizirao kao igrač i to me vratilo u Dinamo. Da je Luka Peruzović tada postao prvi trener, možda bih i ostao u Hajduku, jer sam s njim imao dobar odnos. Dok s Nadovezom nisam bio u nekim odnosima. No, moja je želja uvijek bio Dinamo – dodao je Dražen, koji za Hajduk ima 11 nastupa i četiri pogotka.
S Hajdukom je osvojio treće mjesto u ligi, iza prvaka Vojvodine i Crvene zvezde.
Za prvu momčad Hajduka debitirao je 4. rujna 1986. godine protiv tuzlanske Slobode (1:0), a prvi derbi u bijelom dresu odigrao je 10. rujna 1988. godine u Splitu. Bijeli su deklasirali plave s 4:1 pred 40 tisuća gledatelja, pogotke su postigli Bokšić, Karačić, Jarni i Tipurić, za Dinamo Čava Dimitrijević, a Dražen Boban ušao je u drugom poluvremenu umjesto Igora Štimca.
Zanimljivo, svoj sljedeći derbi Dražen je odigrao u dresu Dinama, zajedno s bratom Zvonimirom, 18. srpnja 1989. u finalu Trofeja Marjan u Splitu. Utakmica pred 12 tisuća gledatelja završena je rezultatom 3:3, a Dinamo je slavio na 11-erce 3:2.
Dražen Boban se nakon epizode u Hajduku vratio u Dinamo na još jednu sezonu, a karijeru je kasnije gradio u Sloveniji i Švicarskoj, prije nego što ju je zaključio u Samoboru. Iako je ostao u sjeni mlađeg brata, njegova je karijera priča o talentu, neočekivanim odlukama i ljubavi prema nogometu koja ga je vodila od Maksimira do Poljuda i natrag.
Priča o njegovom transferu u Hajduk ostaje jedna od zanimljivijih crtica iz povijesti rivalstva dviju najvećih hrvatskih klubova, dokazujući da su u nogometu ponekad profesionalni izazovi jači od klupskih boja.
Otvori KEKS Pay
