Razgovarali smo s trenerom Rijeke Radomirom Đalovićem dan nakon dramatičnih završnica utakmica u Rijeci i Splitu. Naglasak je naravno na Rijekinoj pobjedi te neoborivoj i nesvakidašnjoj činjenici kako je sjajna Rijeka sedam kola prije kraja prvenstva na prvom mjestu.
– Ovo je bila moja najdraža pobjeda, sigurno! Posebno zato što smo dali gol u 92. minuti, ali i zato što smo igrali protiv prave, ozbiljne momčadi Varaždina. Mi smo, dok smo bili u brojčanom egalu, bili odlični, kreirali dosta situacija za gol, a onda smo patili zajedno, mijenjali pozicije, sustave, branili se kad je trebalo. Svaki je igrač ginuo i zbog toga smo bili nagrađeni pobjedom – kazao nam je Đalović.
Rijeci se već i protiv Slavena Belupa, pa i sada protiv Varaždina dogodilo da nakon razdoblja izvrsne igre nekako nestane?
– Što to znači? Pa mi smo golove protiv Belupa primili iz dva kornera, nakon našeg i njihovog kornera. A protiv Varaždina smo do 60. minute imali sve u svojim nogama, Djouahra i Janković imali su šanse, imao je i Fruk dobru situaciju...
Ali te situacije ne rješavate na vrijeme pa dospijevate u probleme?
– Slažem se. Ali, to je stvar psihe, ali i treninga, moramo se na treninzima još više davati i pokušavati realizirati prilike u začecima utakmica, kako bismo si kasnije olakšali.
Često se provlači kako Rijeka jedina od konkurenata nema pritisak osvajanja titule, ali danas se to čini kao promašena teza: Rijeka je sedam kola prije kraja prvenstva lider, a to ipak nosi poprilično opterećenje?
– Mi nemamo pritisak od kluba, jer s obzirom na okolnosti, očekivanja prije početka prvenstva ne odgovaraju sadašnjem stanju. Da nam je netko tada rekao da ćemo sada biti u ovoj situaciji, ne bismo povjerovali. I tako smo mi stvorili pritisak sami sebi, zato što imamo dobar rezultat – jedina smo momčad koja je u borbi za dva trofeja. Zato moramo biti psihički jaki, da se izborimo sa svima i budemo najbolji do kraja.
Imate bod više od Hajduka i sedam više od Dinama. To je ipak određena hipoteka; pamtilo bi se da osvojite titulu, ali i kada biste je prokockali?
– Što znači – prokockati? Pa mi smo bod ispred Hajduka, bit će borba do kraja, svaka će utakmica biti teška; kako nama, tako i njima. Vidite i sami kako je liga izjednačena, da nikoga nije lako pobijediti. Odlučivat će nijanse, a mi u zadnjih sedam kola idemo naprijed svom snagom. Imamo tu i dva derbija, s Dinamom i Hajdukom u gostima...
Osjećate li da je momčad iscrpljena? Iza nje je već 39 utakmica ove sezone.
– Ne. Evo, na utakmici s Varaždinom, kada smo ostali s deset igrača, vidio sam toliku energiju, toliku borbu, toliko trke, međusobnog pomaganja. Baš sam sretan što sam trener ovim momcima!
Prođe li vam glavom kako je Rijeka u prošloj sezoni imala sve u svojim rukama i onda pokleknula?
– Ne bojim se tog scenarija. Najprije zato što se ondašnja Rijeka ne može uspoređivati sa sadašnjom. Pa mi sada imamo cijelu novu obranu; tada smo imali Labrovića, Smolčića, Galešića, Mitrovića, Dilavera, pa onda i Hodžu, Pašalića, Pjacu, Ivanovića, Obregona, Grgića, Marića.
Što time želite reći – da je današnja Rijeka slabija?
– Ne, nisam to rekao. Možda ona ima drugačiji mentalitet, ja znam da igrači koji su došli u Rijeku imaju pobjednički mentalitet i sposobnost nositi se s pritiskom što nosi borba za titulu. Govorim to na temelju svih 29 utakmica u prvenstvu, osobito onih protiv Dinama i Hajduka u kojima nemamo nijedan poraz.
FOTO Jeste li primijetili kako je Zvonimir Boban ušetao na Maksimir? Jedna stvar sve je iznenadila
Vaša energija i emocije dok vodite utakmicu neiscrpne su, nekada, gledajući sa strane, i pretjerane. Ali kod igrača to izaziva pozitivan efekt?
– Treniramo tako svakodnevno i imam sreću da imam takve karakterne momke, koji su svi željni uspjeha, željni napraviti nešto veliko i svjesni su u kakvom su trenutku. Istodobno, oni vide koliko smo mi u stožeru iskreni, posvećeni, koliko radimo i samo želimo njima najbolje.
Jako se trošite na klupi?
– Ponese me ponekad.
Jeste li nervozni?
– Nekada više, nekada manje.
Koga doživljavate opasnijim konkurentom, Hajduk ili Dinamo?
– Oboje su podjednako opasni i ne zamaram se njima. Gledam samo sebe i svoju momčad, jer ovisimo sami o sebi. Dakle, gledam da budemo što bolji, da odradimo sve svoje utakmice kako treba.
Je li Toni Fruk, vaš ključni igrač, dovoljno spreman za ovakve napore? Ima 37 nastupa ove sezone.
– Mora izdržati! Ma, on je spreman, on je pravi momak, pravi igrač, profesionalac, sve radi kako treba i samo da nam Bog pomogne da nema ozljeda. Ja uopće ne sumnjam u Fruka. Ali, isto tako vjerujem i u naše igrače na klupi koji su nam – i protiv Lokomotive i protiv Varaždina – donosili novi impuls. I rezultat. Veseli me ta širina igrača, koja će nam biti potrebna za veliki rezultat.
Ima li Rijeka širinu kakvu imaju Hajduk i Dinamo?
– Svi su oni – i koji igraju u prvih 11 i koji su na klupi – moji! I znam da su dobri. Mogu puno donijeti; Ilinković, Rukavina, Dogan, Bogojević i Djouahra protiv Lokomotive, Menalo sada protiv Varaždina.
Donedavno ste bili pomoćni trener, Cosmiju, Jakiroviću i Sopiću, a sada ste prvi put kao samostalan trener na pragu velikog uspjeha. Nekad je i Flick bio pomoćnik u Bayernu, pa je kasnije osvojio brojne trofeje.
– Imam sreću što sam dulje ovdje i dobro poznajem momčad, znam koliko moji igrači mogu. I imam sreću što je klub vjerovao u mene i dao mi priliku. Na dobrom smo putu, ali – znate kako se kaže – važan je samo kraj puta.
Koliko Dinamu znači Bobanov dolazak, može li mu to biti vjetar u leđa?
– Boban je top, legenda, ali nije na meni da komentiram takve stvari. Ja imam svoju momčad, samo o njoj razmišljam.
Javljaju li vam se bivši igrači Rijeke, čestitaju li vam na uspjesima?
– Javljaju se, drago im je što dobro igramo. Još otprije čini to Frigan, pa Ivanović, posebno Hodža, Pašalić, Smolčić... daju mi podršku, kao i svojim bivšim suigračima.
Javlja li se Sopić?
– Nismo puno u kontaktu. Vidim da dobro gazi, sretan sam zbog njega i čestitam mu.
Jeste li zvijezda u Crnoj Gori?
– Prati se Rijeka u Crnoj Gori, navija se za Rijeku i zbog mene, ali ne bih rekao da sam zvijezda.
Postoji li nešto od čega strahujete u završnici prvenstva? Možda od onoga Rijekina kompleksa od važnih, presudnih utakmica?
– Nema Rijeka nikakav kompleks, pa već je bila prvak, osvajala je trofeje. Rijeka ima svoj put koji je postavio predsjednik Mišković, a mi smo nastavak toga puta i zaista se ničega ne plašim. Gledam samo da što bolje pripremim momčad za ono što nam slijedi. I duboko vjerujem u uspjeh.
Što vam je prošlo glavom kada je Trajkovski zabio za Hajduk u 98. minuti?
– Nisam ni gledao utakmicu, vidio sam samo da je bilo neodlučeno. A što da mislim? Borim se za sebe. Da, bilo bi bolje za nas da je tamo ostalo 0:1, ali i za njih da je kod nas ostalo 0:0 – zaključio je Radomir Đalović.
