Zagrebački Dinamo još od početka prijelaznog roka pokušava vratiti Dominika Livakovića na Maksimir. Hrvatski reprezentativni vratar proveo je u redovima plavih drugi dio prošle sezone na posudbi, a tada se Dinamo nije uspio dogovoriti s Fenerbačeom oko trajnog transfera.
Tog dgovora još uvijek nema, ali je zato postignut dogovor između kluba i igrača. Predsjednik Zvonimir Boban našao se s igračevim menadžerom Andyjem Barom krajem srpnja i svi su uvjeti dogovoreni. Jedino što preostaje jest da se klubovi dogovore budući da Livaković inzistira na transferu u Dinamo, ali Fenerbahče odugovlači.
Ivanišević: Uništio mi je život i ne mogu mu to oprostiti. Zbog njega nisam mogao spavati...Turskom velikanu se ne žuri kao Dinamu i do kraja prijelaznog roka može čekati bolju ponudu. Također, trenutačno su fokusirani na dovođenje igrača i slaganje momčadi, ne na prodaju. Nije stoga nemoguće da krajnju vijest o Livakovićevoj budućnosti doznamo tek u posljednjim danima prijelaznog roka.
Plavi su napravili sve što su mogli, ali još uvijek postoji mogućnost da Fener odbije pustiti vratara u Dinamo. Spremni su na Maksimiru i na taj scenarij pa imaju spremne drugu i treću opciju u slučaju da posao propadne. Nije poznato koji su to igrači, ali u Dinamu smatraju kako bi bili pojačanja s obzirom na sadašnji kadar vratara.
Livakovićev je problem jednostavan: više nema gdje otići. Budimo brutalno iskreni: Dominik Livaković danas više nije u poziciji da bira klubove. Ne može, barem realno, birati između ozbiljnih ponuda iz Serie A, La Lige ili Premier lige. Ne može ni u Turskoj pronaći sredinu koja bi ga uzela kao neprikosnovenog prvog vratara. Poljska je možda opcija, ali Poljska znači i bitno manje novca i, što je još važnije, korak unatrag u karijeri. I upravo zato je Zvonimir Boban u ogromnoj prednosti. Dinamo više nije onaj klub koji mora prihvatiti svaku Livakovićevu financijsku želju samo zato što je on reprezentativni vratar. Situacija se okrenula. Boban sada može reći: ovo je ono što Dinamo može i želi platiti. Uzmi ili traži dalje. A Livaković bi vrlo brzo mogao shvatiti da ono „dalje“ zapravo i ne postoji. Livaković je specifičan tip sportaša. Povučena, introvertirana osoba koja očito bolje funkcionira u poznatom sustavu, s poznatim ljudima i jasnom hijerarhijom. To nije mana karaktera, ali u vrhunskom profesionalnom nogometu može postati ozbiljno ograničenje. Strani nogomet nije turistički aranžman. Tamo te nitko neće čekati da se prilagodiš, pogotovo ako si nekompletan. Livi je vrhunski linijski vratar. Refleksi, reakcija, obrana udaraca – tu je godinama bio izvanredan. Ali vratar modernog nogometa ne živi samo na gol-liniji. Ako si kompletan vratar, onda kod centaršuta na visini od 2,50 metara ne čekaš da lopta padne u ruke i nadaš se da ćeš je nekako na liniji izbaciti.