Zagrebački hotel Westin proteklog je vikenda bio krcat snažnim, kao od brda odvaljenim, gostima jer se na toj popularnoj lokaciji održavao ZG STRONG, sedmi Svjetski kup u obaranju ruke. A natjecanje se odvijalo na 17. katu pa su natjecatelji inspiraciju tražili i u panoramskom pogledu na glavni hrvatski grad.
Sport je to koji je privukao pozornost i nekih uglednih gostiju i hrvatskog javnog života a najpoznatiji među njima bio je bivši predsjednik države Stipe Mesić. Kao netko tko se, za svog predsjedničkog mandata, borio za prava malog čovjeka ovdje je pak pružao podršku jednom malom sportu.
- Svi su sportovi tako počeli da su bili mali i ovisili o tome kako ih je publika prihvatila. Ja ne znam do kada će obaranje ruke biti mali sport no očito je da je to sport koji raste. Meni se sviđa što je to sport snage u kojem suparnici jesu u kontaktu ali se ne tuku.
Kao netko kome su oba roditelja Ličani, Mesić se našalio:
- Uz hrvanje, obaranje ruke je najvažniji lički sport. Koliko čujem, već imamo Ličanina prvaka Europe.
A riječ je o Rinu Mašiću, 18-godišnjaku iz Gospića, koji prvi dan turnira (na desnu ruku) nije nastupio jer se čuva za poseban izazov (dvoboj u pet rundi s slavnim Južnoafrikancem) koji ga čeka uskoro u Istanbulu. No, zato smo ga u akciji vidjeli u nedjelju kada je održano natjecanje na lijevu ruku u kojem je u kategoriji preko 105 kilograma osvojio drugo mjesto.
U akciji smo imali priliku vidjeti i dame koje prakticiraju još jedan sport snage koji se, eto, etiketira muškim. A na tom polju vidjeli smo i suprotnosti. Najbolja hrvatska obaračica Stevana Vujasinović izgleda kao da je spremna za modne piste no kao takva, u superfinalu, nije imala izgleda protiv puno teže svjetske prvakinje Barbore Bajčiove. Baš kao i trojica muškaraca iz publike koji ju nisu uspjeli pobijediti. Čak ni čovjek od 160 kilograma ali očito bez potrebne vještine jer obaranje ruke nije samo pitanje čiste snage već i tehnike.
U to nas je uvjeravao i 37-godišnji pobjednik u paraobaranju ruke Domagoj Cvitković. Aktualni europski prvak a lanjski svjetski doprvak imao je podršku svojih dviju kćerkica, sedmogodišnje Jelene i troipolgodišnje Ene, koje su bile vođe njegovih navijača.
A Domagoj je policajac u invalidskoj mirovini već 11 godina koliko je prošlo od saobraćajke nakon koje je završio u invalidskim kolicima. No, to ga nije obeshrabrilo pa je prihvatio obaranje ruku i kao svoj ispušni ventil i integracijski faktor pri čemu on jako hvali predsjednika Hrvatskog saveza obaranja ruke Aleksandra Jakovca.
- Taj čovjek za nas sportaše invalide radi nevjerojatne stvari i na tome mu svaka čast. On daje 150 posto sebe za nas sportaše u kolicima.
Inače, pobjednikom apsolutne kategorije postao je 19-godišnji Mađar Botta Gabor koji se ovim sportom bavi samo tri godine a već je bio u stanju pobijediti 50 kilograma težeg divovskog Iranca Abdolvanda, ljudeskaru tešku 160 kilograma.
Kao netko tko se, za svog predsjedničkog mandata, borio za prava malog čovjeka ovdje je pak pružao podršku jednom malom sportu. 😤