Sara Kolak ponovno je europska prvakinja u bacanju koplja! Deset godina nakon što je u Amsterdamu osvojila broncu, a samo nekoliko mjeseci poslije toga pokorila i olimpijski svijet u Rio de Janeiru, Ludbrežanka je ponovno zasjala na najvećoj sceni. I nije to bilo kakvo zlato.
Fali još svjetsko zlato
Ovo je medalja koja je čekala punih deset godina. Medalja koja je u međuvremenu nekoliko puta izmaknula, koja se činila dalekom, ponekad možda i nedostižnom, ali Sara nikada nije odustala od nje. Pobijedila je s hicem 62,43, iz prve serije. Ovo joj je treća velika medalja u karijeri. Prve dvije osvojila je još 2016. godine. Prvo je bila brončana na Europskom prvenstvu u Amsterdamu, a samo nekoliko mjeseci kasnije dogodila se bajka u Riju – Sara je postala olimpijska pobjednica.Tada je izgledalo kao da je pred njom cijeli svijet. No, sportski put rijetko je ravan. Bilo je ozljeda, padova, teških trenutaka i razdoblja kada se činilo da se neće vratiti na onu razinu na kojoj je nekoć bila. Ali Sara je nastavila. Korak po korak, trening po trening, natjecanje po natjecanje. I sada je ponovno tamo gdje joj je mjesto – na vrhu Europe.
Da kompletira kolekciju medalja s najvećih natjecanja, nedostaje joj još samo svjetsko zlato. Bila je tako blizu u Londonu 2017. godine, kada je završila na četvrtom mjestu. Četvrta na svijetu. Samo korak od postolja. Zašto se onda iduće godine ne bi dogodilo ono što joj još nedostaje? Zašto ne bi Peking, stadion Ptičje gnijezdo, postao mjesto na kojem će Sara kompletirati svoju veliku kolekciju? Za sada sve medalje s velikih natjecanja – olimpijskih igara, svjetskih i europskih prvenstava – u svojim kolekcijama imaju samo dvije hrvatske atletičarke: Blanka Vlašić i Sandra Elkasević. Sara im se sada još malo približila.
A ono što je možda posebno fascinantno jest način na koji je doživjela ovo zlato. Sara je prilično mirno došla u mix-zonu. Nije bilo velike euforije, skakanja, vikanja... Tek je široki osmijeh odavao da se dogodilo nešto veliko. Kao da još nije do kraja svjesna da je ponovno – nakon punih deset godina – europska prvakinja. Možda je upravo to najveća razlika između one Sare iz 2016. i ove Sare danas. Tada je bila djevojka koja je tek dolazila na veliku scenu. Danas je iskusna 31-godišnja atletičarka koja je prošla gotovo sve što sport može ponuditi. I lijepe i teške trenutke. Pobjede i poraze. Ozljede i povratke. Euforiju i razočaranja. Danas zna koliko vrijedi jedna medalja. Zna koliko je truda potrebno da bi se do nje došlo. I zato ovo zlato ima posebnu težinu.
Sara nije samo osvojila europsko prvenstvo. Pobijedila je i deset godina čekanja. Pobijedila je sve one trenutke kada je možda bilo lakše odustati. Pobijedila je sumnje i vratila se tamo gdje je već jednom bila. A njezino zlato donijelo je Hrvatskoj i sjajan rezultat u ukupnom poretku medalja. Hrvatska je završila na 12. mjestu ljestvice osvajača medalja, što je jedan od naših najboljih plasmana u povijesti europskih prvenstava. Bolji smo bili samo 2010. godine u Barceloni, kada smo završili na desetom mjestu, te 2022. u Münchenu, kada smo s tri osvojene medalje bili 11. Iza Hrvatske su ostale velike atletske nacije – Grčka, Mađarska, Poljska, Francuska, Belgija, Portugal...
Mala Hrvatska ponovno je pokazala koliko može napraviti kada ima velike sportaše. I za kraj – jedna važna stvar. Možda će se za nekoliko godina gledati samo statistika: Sara Kolak – europska prvakinja 2026. Ali iza tog jednog retka u statističkim knjigama stoji deset godina života. Deset godina čekanja. Deset godina pokušaja. Deset godina uspona i padova. I zato ovo Sarino zlato nije samo još jedna hrvatska medalja. Ovo je medalja o povratku. O upornosti. O tome da u sportu nikada ne treba prerano otpisati šampiona. Sara je prije deset godina bila europska prvakinja u nastajanju. Danas je ponovno europska kraljica. A sada joj ostaje još samo jedna velika praznina u kolekciji. Svjetsko zlato. Peking je sljedeće godine. I nakon svega što je prošla, bilo bi pogrešno bilo što unaprijed prognozirati. Ali jedno je sigurno – ako je netko pokazao da zna čekati svoj trenutak, onda je to Sara Kolak.
- Prvi hitac bio je dovoljan za zlato. Tako je ispalo. Ali nisam nakon prvog hica pomislila da je to dovoljno i da je posao gotov. Borila sam se sa svakim hicem do kraja. To se vidjelo i na kraju, kada sam pokušavala ponovno uhvatiti ritam. Borila sam se od prvog do posljednjeg hica i nisam ovaj prvi rezultat uzimala zdravo za gotovo.
Pratio sam Vašu reakciju nakon što ste izbacili koplje, je ste li odmah znali da je to dalek hitac?
– Jesam. Jednostavno osjetiš. Vidiš kako je koplje otišlo. Znala sam da će ključna biti kontrola jer smo imali jak vjetar u prsa. A to je baš borba.
– Kada ste počeli razmišljati o medalji?
– Nisam odmah razmišljala o medalji. Tek nakon šeste serije, dok sam čekala svoj red, počelo mi je dolaziti u glavu da bi to stvarno moglo biti to.
Deset godina smo čekali...
– I ja! I ja! Bilo je vrijeme.
Što se događalo u tih deset godina?
– Svašta. Bilo je dobrih dana, bilo je loših dana, svega. Ali ono najvažnije – nisam odustala. Ne ispadne uvijek sve iz prve kako treba. Učiš, odrastaš. Od 21. do 31. godine puno toga se dogodi. Drago mi je da nisam odustala. A nisam odustala zbog trenera Mišel Žeraka. On mi je velika potpora. Vjerovao je u mene i onda kada ja nisam vjerovala u sebe. Digne te kada imaš loš dan ili loš period. Jednostavno, zajedno smo prošli kroz sve... Joj, jedva čekam da ga vidim.
Nešto se sprema u Ludbregu
Sezona Vam je dobro počela, onda je krenuo malo lošije...
– Je, dobro je krenulo. Onda smo se malo... kako bih rekla... malo uspavali. I evo, sada sam se ponovno počela dizati. Stvarno sam imala cilj boriti se za finale. A onda, kada uđeš u finale, cilj je borba za medalje.
Što sada dalje?
– Idemo doma, u Ludbreg, u centar svijeta. Sprema se nešto, neka fešta. Imam još nastup u Luzernu, pa onda na moje prve Mediteranske igre. I baš im se veselim. Ne znam što je bilo pa prije nisam išla - zaključila je Sara.
Otvori KEKS Pay
Danas je lakse biti novinar nego cistacica jer ona bolje i kvalitetnije obavi svoj posao. No da ne pisemo o toj kaljuzi pisat cemo o jednom malom narodu koji ima najbolju diskasicu u povijesti Sandru Perkovic, jednu od tri najbolje skakacice u vis Blanku Vlasic i sad Saru Kolak koja je bez obzira sto nema veliki broj medalja olimpijska i europska prvakinja sto bi svaki sportas na pocetku karijere potpisao odmah.