Prije nego što će otići na spavanje, nakon što nije iskoristio priliku karijere kakvu možda više nikad neće dobiti, hrvatski boksač Alen Babić obratio se fanovima videoporukom. A nakon tehničkog nokauta doživljenog od Rozanskog, nakon samo dvije minute borbe za naslov WBC-ova svjetskog prvaka u bridger kategoriji, Babo nije tražio alibi:
Izgubio po “zakonu ulice”
– Srce mi je slomljeno. Ne znam što se dogodilo. Nisam osjetio nijedan udarac. Nemam nikakvih tragova na licu. Osjećam se kao da sam odradio zagrijavanje, a odmah nakon toga je uslijedio i kraj borbe. Izgubio sam nokautom od boksača koji me pobijedio mojim stilom i ne mogu kriviti nikoga osim sebe samog. Rozanski me pobijedio u mojoj igri i to me najviše boli... Sada ću se vidjeti sa svojim starim “prijateljem” depresijom. Dugo se nismo vidjeli, ali vratit ću se.
Budući da je u obraćanju svojim navijačima više puta ponovo da ne zna što se dogodilo, sasvim je jasno da Alen ne zna što ga je snašlo. I da očito nije bio spreman za ovakvu napadačku oluju domaćeg borca. Kao da ga nitko – pa tako ni novi trener Anthony Wilson kojega je osobno hvalio – nije pripremio na sasvim predvidljivi taktički plan Rozanskog jer ovaj se tako borio u svim prethodnim borbama. Dakako, dosta toga ide i na dušu samog Babića, što i sam priznaje, jer u razgovorima prije borbe djelovao nam je odveć samouvjereno.
A poznato je i u sportskoj psihologiji da prevelika samouvjerenost uoči velikog natjecanja nikad nije najbolje stanje. A ona se kod Babića očitovala u izjavama tipa: “Ja nikoga ne proučavam, neka oni proučavaju mene”.
Nažalost, na ovoj razini – a riječ je o borbi za svjetski naslov – takav pristup očito ne prolazi. Uostalom, Poljak je sa svojim timom sve poduzeo da završi ovako kako je završilo premda, vjerojatno, ni sam nije očekivao da će završiti ovako brzo. Bez ispaljenog metka s protivničke strane. A za nekoga tko je otkupio pravo domaćinstva za ovu borbu bilo je i logično da će sve učiniti da ne razočara svoje promotore – koji su u to investirali – kao i svoje navijače u rodnom mu gradu (Rzeszow).
Babić kao da nije bio svjestan da ne smije dopustiti upravo to da ga Rozanski zaskoči i da ga na prepad dobije. Po “zakonu ulice”, koji kaže da onaj tko prvi napadne obično pobjeđuje. A kada ste na domaćem terenu, onda vam i sudac u ringu može pomoći tako da prekine borbu čak i dok je protivnik na nogama. Po nama prerano, jer to je ipak bila borba za svjetski naslov, no tu je došlo do izražaja, u sportu često propitivano, slobodno sudačko uvjerenje.
– Babić je bio uzdrman i bilo je pitanje kada će pasti, no sudac je ipak pogriješio jer se u borbi za svjetski pojas borba tako rano ne prekida. Po meni je trebao pustiti još 15-20 sekundi i nakon toga bi sve bilo kristalno jasno. Možda je Babić mogao preživjeti rundu, možda bi se Poljak ispucao, pa bismo gledali dužu borbu. Tko zna što bi bilo. Po meni ovo nije bilo za prekid i prije bih rekao da je to bio početak kraja – razmišljanje je nekadašnjeg amaterskog doprvaka Europe Stjepana Božića na čijem se Facebook profilu razvila zanimljiva rasprava.
A u njoj je sudjelovala i naša najbolja profesionalna boksačica Ivana Habazin:
– Problem je što Alen nije vraćao udarce, a s obzirom na to koliko je boksača nastradalo u posljednje vrijeme, suci su oprezniji. A i dobivaju upute prije meča da prekinu ako borac ne vraća udarce.
Iz tri nokdauna do pobjede
Sve to, dakako, stoji, ali vodu drži i ono što je svojedobno prošao Branko Šobot. On je u jednoj borbi tri puta padao u prvoj rundi da bi protivnika nokautirao u trećoj. To je manevarski prostor koji Babić nije dobio s čime se, dijelom, složio i Harry Gorian, glavni tajnik Hrvatskog saveza profesionalnog boksa:
– Zadatak suca u ringu je da vodi računa o zdravlju boksača pri čemu se u profi boksu, u odnosu na amaterski, ta granica malo produžuje. Ovdje treba uzeti u obzir i činjenicu domaćeg terena za Rozanskog. Kada je riječ o domaćoj publici i domaćem boksaču, koji je tog časa dominantan, možda sudac mrvicu prerano završi. Mislim da je mogao još jednom brojiti Babiću. Da se meč odigrao u Hrvatskoj, s ovakvom publikom, sudac sigurno ne bi prekinuo u ovoj fazi borbe. Doduše, bila je još minuta do kraja runde, a to je u boksu vječnost.
Majstore..., do sada si bio poznat samo po klevetanju Hrgovića. A sada?