Andrea Penezić (31), hrvatska rukometna reprezentativka, drugi put u karijeri postala je najbolji strijelac Lige prvakinja. Prije dvije godine podijelila je prvo mjesto sa Šveđankom Isabelom Gullden. Obje su tada postigle po 102 pogotka. Ove sezone Andrea je postigla ukupno 98 pogodaka na 15 utakmica, što je u prosjeku 6,5 pogodaka po utakmici.
Petika bila jednom treća
Sa dva naslova najboljeg strijelca Lige prvakinja izjednačila se s Anitom Görbicz, Bojanom Popović i Natalijom Derepasko koje su tijekom karijere također dva puta bile najbolje. Jedina koja je u karijeri bila čak četiri puta najbolji strijelac Lige prvakinja je Litavka s austrijskom putovnicom Ausra Fridrikas. Od hrvatskih igračica samo je Snježana Petika 1996. godine bila među tri najbolja strijelca. Te je godine Podravka bila prvak Europe, a Petika treći strijelac Kupa prvakinja.
Andrea Penezić jedna je od rijetkih igračica svjetske klase koja u rukometnoj karijeri, koja traje 14 godina, nije osvojila ni jedan trofej. Ne računamo pritom naslove u nacionalnom prvenstvu i kupu. Ove godine bila je jako blizu tome da se napokon upiše među osvajačice Lige prvakinja, aii je Györ u produžetku ipak bio bolji. Nije imala sreće ni u hrvatskoj reprezentaciji. Debitirala je sa samo 18 godina. Igrala je na tri svjetska prvenstva, na sedam uzastopnih europskih prvenstava te na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Najveći uspjesi su joj dva četvrtfinala, na SP-u u Brazilu 2011. godine te na OI godinu dana kasnije.
I upravo te Igre u Londonu neće joj ostati u lijepom sjećanju. Hrvatska je igrala sa Španjolskom za ulazak u polufinale. Andrea Penezić jedina se od vanjskih igračica mogla suprotstaviti iznimno agresivnoj obrani Španjolki. Dok je bila u igri naše su rukometašice vodile sa 16:15 i imale napad za dva pogotka prednosti. A onda je Penezić nesretno doskočila i iščašila zglob. Igrala se tek 40. minuta.
– Nažalost, nemamo igračicu koja bi je mogla zamijeniti. Nevjerojatno je u kakvu smo seriju pogrešaka ušli nakon njezina izlaska – rekao je tada izbornik Vladimir Canjuga.
Krenula je iz Kustošije
Da nesreća nikad ne dolazi sama potvrdilo se samo nekoliko minuta kasnije jer se ozlijedila i Miranda Tatari pa je hrvatski san o prvoj medalji za ženski rukomet otišao u nepovrat. Još se više razočarala lani kada je Hrvatska kao domaćin Europskog prvenstva ispala u prvom krugu. Tada je najavila da je dosta, da se oprašta od reprezentacije.
– Neću više nastupati za reprezentaciju, red je sada na mlađima. Mnoge od nas iskusnijih napravile bi to i prije, no ipak se igralo u Hrvatskoj i to nas je držalo. Najveća je čast igrati za svoju zemlju, no u mojim godinama to više nema smisla. Probdjela sam noć, kao i sve djevojke, jako smo razočarane... – govorila je tada Andrea.
No, možda ćemo je ipak vidjeti na parketu u hrvatskom dresu na lipanjskim kvalifikacijama kada Hrvatska za plasman na SP 2017. igra sa Slovenijom.
Andrea je počela trenirati rukomet u petom razredu OŠ Otona Ivekovića u zagrebačkoj Donjoj Kustošiji.
Na inicijativu njezina prvog trenera i profesora kineziologije Antuna Smiljanića, 1995. godine osnovan je Rukometni klub Kustošija, Zagreb. Brzo je prepoznat Andrein potencijal pa ju je Josip Šojat doveo u Lokomotivu, gdje je provela osam godina.
Potom odlazi u Podravku, pa u ljubljanski Krim, a od 2014. godine je u Vardaru, s kojim je tri puta nastupila na završnim turnirima Lige prvakinja. No, Vardar je dva puta bio treći i sada drugi. Ima ugovor još jednu sezonu.
