Skrivena tragedija: Katyn, Boričevac...

Bravo gospodine Pavičić...izvrstan tekst. Hvala Bogu što u našemu Večernjaku ima novinara poput vas, Despota,Jajčinovića,Dujmovića i Ivkošića koji pišete istinu i samo istinu. To vas uvelike razlikuje od onih konkurentskih novina. Treba pisati ISTINU o partizanskim zločinima i zločinima J.B.Tita.. Hvala vam i svako dobro.

Bravo gospodine Pavicicu! Jednog dana ce se u hrvatskoj o zlocinima partizana govoriti slobodno i bez straha. U medjuvremenu, treba nam jos Pavicica, koji ce hrabro govoriti istinu koju nasi povijesnicari, publicisti, i mainstream mediji zele zataskati.

26.07.2011. u 16:33h bpz je napisao/la: Čitam ovaj članak i sve više mi je jasno da je došlo vrijeme za otvaranje arhiva ...... ================================================================= Apsolutno, samo se \"ministarstvu istine\" ta ideja ne nikako svidja.

August postovani gospodine naveo si neke mnoge hrvatske logore Bio sam osobno prisutan kada je profesor Mato Mestrovi izdo knjigu i drzo predavanje u S A D \'hocemo hrvatsku bez jasenovca ustali su iseljenici koji su poznavali ondasnju sittuaciju i rekli\'Profesore da znas sta je se radilo hrvatskom narodu i drzavi ti bi osnovo5 jasenovaco zato moj august su bili logori ne sto in je netko volijo

Jos jedan uzaludni pokusaj prekrajanja povijesti od strane novinarcica bezvrijene zute stampe.Ako nije Pavicic onda je Despot. uzalud vam trud ustascici. Svijet zna istinu.

Tragičnije i od samih događanja - masakara počinjenih od ovdašnjih, Brozovih Crvenih Khmera je činjenica da još uvijek sve te žrtve nisu našle ni pravdu ni zadovoljštinu, makar i procesuiranjem ili barem javnim objavljivanjem krvnika! I još je tragičnije da postoje i neki, doduše u manjini (s podosta minusa) i na ovom portalu koji ne razumiju i n eprihvačaju ta zlodjela, što više govori o njima, kao o medicinskim slučajevima, poput onog, ovih dana \"popularnog\" Norvežanina! Jer, tko je za umobolnicu, zaista je za tamo i za liječenje...ako je to izvjesno.

Pavičić se opet sramoti! Broz je bio Staljinov učenik, ali to Pavičića nije smetalo da se natječe za partijskoga sekretara u Vjesniku. I to u sumrak jednopartijske države! Inače, Dzeržinski ne postoji. Čovjek se prezivao Dzierżyński, a transkribirao Đeržinjski.

Zvonko Ivanković Vonta, Pavičićev partijski kolega i prvoborac, o ustanku 27. 7. 1941. godine! Tuđmanovim manipulacijama pokušalo se formalnim isticanjem prvog partizanskog odreda od 22. lipnja poništiti ulogu i značenje za Hrvatsku ustanka u Lici od 27. srpnja 1941. godine,, iako su obje akcije djelo istog CK KPH! Tako je iz sisačkog odreda izbacio Srbe i Slovence, i sve sveo na «četrdesetak hrvata», dok je iz ličkog ustanka Hrvate koji su mu bili na čelu! I to što se dogodilo u Sisku napuhao je u «početak antifašističkg ustanka u Republici Hrvatskoj». (Vjesnik, 5. svibnja 1991.)

Činjenice su ove: Sisački partizanski odred značio je početak oružane borbe hrvatskog naroda protiv fašističkg okupatora, nije to bio ustanak, dok su događaji u Lici 27.l srpnja bili stvarni ustanak protiv ustaškog fašističkg genocida u kome je oslobođeno više općina i uspostavljena prva u nas partizanska vlast. Mnogi srpski «Tuđmani» nisu nikada priznavali prvu činjenicu (iako svi znaju za Titovu čestitku Vladi Janicu Capi 1979. godine u kojoj mu ističe i zasluge za «organiziranje prvog partizanskog odreda u našoj zemlji»), kao što promijenjeni Tuđman s HDZ-om nije priznavao ovu drugu činjenicu. Pravi bi odnos bio – da jedni drugima čestitamo – kad već žele – «njihov dan» u smislu istinitog antifašističkog bratstva!

U prošlogodišnjemu Dnevniku 3 Uzelac pročitao pismo Ive Goldsteina (Golčtajn) koji ističe da je u srpnju ustaški teror kulminirao! Srbi su proganjani, ubijani, iseljavani. Spominje 270 pobijenih žena i djece, tako da ne čudi reakcija ličkih Srba. Odlučili su daa glavu ne će predati na milost i nemilost nacifašističkim slugama. Tada je novinar Despot tvrdio da bi se moglo govoriti da su ustaški zločini reakcija na položaj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. Što je laž jer su sporazumom Cvetković – Maček hrvatski interesi uglavnom bili zadovoljeni. A i do tada hrvatski narod, žene i djeca osobito, nije doživljavao sudbinu Srba u tzv. NDH! I to je dovoljno oštroumnomu čovjeku da shvati o čemu je riječ.

Antifašističkom ustanku, u kojemu su sudjelovali lički seljaci koje su predvodili četnički i komunistički vođe. Tada pripadnici antifašističkih pokreta jer je svaka borba protiv Nijemaca, Talijana, usta-a 1941. godine bila antifašizam. Tek kasnije su se četnici odlučili za suradnju s s nacifašističkim snagama, ušli u gubitnički vagon u kojemu su od prvoga dana bili ustaše. Stoga obilježavanje ustanka u Srbu nije sporno. Radilo se o pravu Srba da se bore za ono najsvetije, za svoj život. Jasno, bilo je i osvete zbog pokolja nevinih Srba i stoga su stradali nevini Hrvati. Ali i u Oluji su stradali nevini Srbi, ali Oluja je ostala legitimna akcija. Kao što će i srpski ustanak zauvijek ostati antifašistički. Neznalicama, bukačima, provokatorima usprkos. Ljudi, povijest je ozbiljna stvar da biste se s njom bavili između stanke na poslu ili puna želuca nakon obilnog obroka. Manite se ćorava posla, krivotvoritelji prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Prepoznati se i obilježeni, od normalnih ljudi prezreni!

Zašto ti ofucani čuvari demokracije nisu protestirali kada su postrojbe Hrvatske vojske nosile imena pripadnika zločinačkoga ustaškoga režima koji je do kraja ostao vjeran Hitlerovoj nacističkoj politici? Inače, stvar je jasna kao sunčani dan! Ustanak u Srbu bilo je legitimnono pravo naroda da se obrani od koljačke ustaške vlasti koja je ekspresno proglasila rasne zakone i počela čistiti sve pore hrvatskoga drtuštva od Roma, Židova i Srba.

Sada će netko spomenuti hrvatske patnje u Kraljevini Jugoslaviji, ali ne će istaknuti da je do stvaranja kvislinške tzv. NDH hrvatski narod uživao plodove sporazuma dvojice umjerenih političara Vlatka Mačeka i Dragiše Cvetkovića koji je Hrvatima osigurao Banovinu Hrvatsku i potpuno zadovoljio njihove interese. Dok je nakon uspostave marionetske NDH Vladko Maček odbio surađivati s nacifašističkim podrepašima, Katolička je crkva pozdravila novi okupatorski režim i nije se pretrgla (osim u rijetkim slučajevima – Stepinac i nekoliko njegovih kolega) da se javno suprostavi istrjebljivanju nevinih koji su bili krivi samo zato što su pripadali romskomu, srpskom i židovskomu narodu. Romi i Židovi šaptom su pali, ali ratoborni Srbi nisu željeli dati glave na pladnju i stoga su se oružanom borbom odlučili obraniti protiv genocida. Jasno, počinjeni su i zločini prema civilnomu stanovništvu, ali zločinci imaju ime i prezime. Kao što zločinci koji su za vrijeme Oluje ubijali i pljačkali Srbe imaju svoje «ja» i moraju odgovarati.

Sve to ne može izbrisati činjenicu da je Oluja legitimna akcija, kao i da je ustanak u Srbu ustanak protiv zločinaca koji su pod plaštom rasističke i fašističke Hitlerove i Mussolinijeve politike odlučili stvoriti Veliku Hrvatsku. I to preko leđa nevinoga srpskoga naroda. Zbog pojedinačnih zločina u Oluji ne mogu se optuživati cijela Hrvatska vojska (kao što to danas rade srpski političari) i lički Srbi 1941. godine (kao što to rade skupljači jeftinih političkih poena)! Četnički i komunistički vođe zajedno su djelovali jer su oba pokreta u početku bili antifašistički. Ustali su protiv nacifašističkih zavojevača i njihovih lizoguza. Poslije su se četnici iskompromitirali jer su prešli na nacifašističku stranu, na kojoj su bila i njihova ustaška braća po oružju. No i komunisti su također ubijali neistomišljenike, ali to ne mijenja činjenice. Komunisti su od prvoga dana, a već 12. travnja dijelili su letke protiv zločinačke Pavelićeve vlasti, bili na pravoj strani. Četnici su ubrzo okrenuli ćurak i počeli surađivati s nacifašistima, a ustaše su do zadnjega dana bili vjerni psi najokrutnijim zlikovcima.

Američkim i britanskim saveznicima nitko ne osporava antifašističku borbu, iako su krivi za smrt milijun njemačkih zarobljenika u logorima nakon završetka Drugoga svjetskoga rata (vidi «Der geplante tod»). Njihov antifašizam nije upitan bez obzira na činjenicu što su prekršili Ženevsku konvenciju jer su ratne zarobljenike, a oni to nisu nikako željeli, predali Titovim i Staljinovim snagama. Stoga se svi oni neotesanci koji sumnjaju u opravdanost ustanka ličkih Srba mogu upisati u Društvo povijesnih ponavljača. Pojedinačni zločini ne mogu osporiti pravo naroda da se bori za preživljavanje, a Srbi su to pravo i iskoristili. Josipović ima previše utakmica u nogama, mnogo znanja i iskustva, da bi ga mogli sputati ovi mlohavi bukači iz HSP-a i ostalih satelita generalissimusove staljinističke partije opasnih namjera.

Drugi pišu... «Ostajući pri toj historijskoj metodi, prilično im je teško, da ne kažemo nemoguće nositi se s kontekstom u kojem se te grozne činjenice nalaze i u kojem, odnosno iz kojega su proizašle. Lugarsku ravnodušnost (prema vicu o javnomm djelatniku kojem dojadi da mu čine štetu po šumi te iz nje istjera ustaše, četnike i partizane) Joze Tomasevicha ne trpi niti jedna strana, a osobito ne prve dvije.

O tim danima i događajima on u knjizi Četnici u drugom svjetskom ratu (izdanje Liber, Zagreb 1979.) piše ovako: \"Ono što se dogodilo bilo je ukratko slijedeće: 20. maja, dva dana nakon potpisivanja rimskih ugovora između Italije i NDH [za one kojima je povijest ostala nepoznanica, tim su ugovorima Pavelić i ustaše predali hrvatsku obalu i otoke u vlasništvo Italije - Đ.K.], Talijani su upravu istočne Hercegovine predali vlastima NDH, iako nisu odmah povukli svoje garnizone. Nova vlast je odmah počela postavljati predsjednike općina i činovnike te formirati lokalne ustaške jedinice, dovlačeći nekoliko stotina žandara, domobrana i ustaša da bi se održao red. … Novi su ljudi smjesta počeli konsolidirati svoju vlast raspirivanjem mržnje prema srpskom stanovništvu, kojeg je bilo oko tri četvrtine od ukupnog broja stanovnika. U nekoliko gradova i sela 1. juna došlo je do strijeljanja Srba, a mnoge radnje koje su imali srpski trgovci i obrtnici prigrabljene su pod različitim izgovorima. Dva dana kasnije bilo je nekih pokušaja da se Srbi osvete oružjem; ta su sela ustaše popalili i pri tom vršili masovna strijeljanja, tako da je nasilje samo raslo.\"

dš poslije pokolja fratara č etnici prave dernek i to imenuju ustankom ličkog naroda --

i koliko je taj ustanak vijerodostojan govori da su šumski već ustali u brezovici a ovi su u srbu vijerovatno za druge države ustali --

\"Jasno, bilo je i osvete zbog pokolja nevinih Srba i stoga su stradali nevini Hrvati. Ali i u Oluji su stradali nevini Srbi, ali Oluja je ostala legitimna akcija.\" a ubojice iz borićevca lagano zavaljene u naslonjač gledaju na tvv suđenje gotovini markaču i čermaku