Vladajuća lijevo-liberalna koalicija, i Pantovčak i Banski dvori, nastavlja sa silovanjem povijesti i njezinim instrumentaliziranjem za dnevno-političke potrebe. Prvo su bez ikakve grižnje savjesti skinuli saborsko pokroviteljstvo s bleiburške komemoracije bez obzira na mnogobrojna upozorenja kakve će posljedice takva odluka donijeti. Revolucija u glavama vladajućih ne dopušta utjecaj racionalnih argumenata. Najbolje je to oslikao Ivo Josipović na HTV-u u subotu, kad je ukidanje pokroviteljstva jednostavno objasnio time da se zna tko je bio na kojoj strani. Po toj logici, zna se i tko je bio na kojoj strani u Domovinskom ratu. Pa onda logično pitanje za šefa države, znači li ta njegova konstatacija da je hrvatska strana, ako je bila ona na pravoj strani, trebala istrijebiti Srbe iz Hrvatske, uništiti sve one izbjegličke kolone nakon Oluje, je li trebalo opljačkati i oduzeti sve što je u vlasništvu građana srpske nacionalnosti? Predsjedniče, razmišljate li vi o čemu govorite, koje poruke šaljete?
A onda se dogodio Jasenovac, demonstracija vladajućih na komemoraciji. Tamošnje žrtve nitko pametan i normalan ne spori, kao ni postojanje logora, karakter ustaškog režima, zločine... I jasenovačke žrtve zaslužuju dostojno sjećanje, pijetet, ali ne i političko instrumentaliziranje.
O kakvom antifašizmu danas govorimo? Antifašizam sigurno ne predstavljaju Tito i njegova boljševička klika koji su partizanski otpor iskoristili za revolucionarno zauzimanje vlasti, kad su organizirano smaknuli desetke tisuća nepodobnih, ljudi koji su se mahom ne svojom krivnjom našli na drugoj strani, posmicali su masovno sve što je drugačije mislilo, mnoge čiji su stanovi, zgrade i imovina zapeli za oko komunistima, nad cijelim jednim narodom počinili genocid... Današnji antifašizam često je maska iza koje se kriju stari komunisti, boljševici, stara ideologija, koji svoje biografije i svoje postupke kriju kao zmija noge.
Kome to danas treba? O kakvom to danas antifašizmu zbore vladajući? Gdje vide fašiste? Točnije bi bilo upotrebljavati antinacizam. Ali danas, 2012. godine, jedino što Hrvatskoj treba jest demokracija, poštivanje svih i svakoga, poštivanje svih žrtava koje su pale na bilo kojoj strani i od bilo koje ideologije. Umjesto toga, oni koji ne misle isto, koji pišu, istražuju nazivaju se ustašoidima, filofašistima, povijesnim revizionistima... I tako, umjesto da imamo u Jasenovcu pijetet, imamo novi govor mržnje, baš onaj isti kao kad je Mesić prije nekoliko godina govorio o gadovima. Tako je, svi smo mi gadovi koji nismo na liniji partije i revolucije. Što znače Josipovićeva upozorenja na školske udžbenike? Da ih se mora spaliti i da partija treba pisati nove? Hoćemo li povjesničare na cestu baciti, knjige i radove spaliti, a institute zatvoriti?
Ako želimo istinu i samo istinu, zašto vladajući konačno ne kažu NE proslavi četničkog ustanka u Srbu? Ili će državni vrh u srpnju onamo? Od Josipovića bi se kao predsjednika države očekivalo da ima širinu, da bude na strani svih hrvatskih građana, da zastupa sve, a ne da dijeli. Ako već ne može on, Zoran Milanović trebao je svojim istupom pokazati zrelost za državnika, napraviti odmak kao u kampanji, a upao je u boljševičku zamku. I to će ga politički stajati.
Kao i pitanje, čemu podilaženje Srbima u Jasenovcu? Židovima to nikako nije drago. Jer se jasenovački centar održao najviše zbog Židova, jer je dio sjećanja na holokaust, a Srbi se predstavljaju kao balkanski Židovi... A da se ne govori koliko i danas Srbi instrumentaliziraju žrtve Jasenovca. Politika vladajućih totalno je slijepa. Ne vladaju najosnovnijim činjenicama iz povijesti, ideologija im je preuzela razum, opet će se narod dijeliti po ustašama i partizanima... Kome to treba?
I opet, umjesto da se povijest pusti struci, politika nas svakodnevno šopa kako bi nas zasitila, da zaboravimo na sve bjedniji život kojim žive Hrvati.
Drug Milovanovic ce nam reci istinu, onu komunisticku za oprane mozgove. Sa drugovima na vlasti jednoumlje se vraca kao prava istina.