Više od godinu dana Vlatka Pokos ne živi u Hrvatskoj, no zbog sudskih parnica i više je nego što bi možda htjela vezana za svoju domovinu.
Nakon presude Županijskog suda prema kojoj mora Leu Radeljaku isplatiti 306 tisuća kuna koje je potrošila dok je živjela s njegovim ocem Josipom Radeljakom Dikanom. S 48-godišnjom TV-voditeljicom i bivšom pjevačicom razgovarali smo o tome kako proživljava ove teške dane, tko joj je najveći oslonac te kako se snašla u Kanadi.
Proživjeli ste puno toga u posljednja dva tjedna. Kako se sada osjećate?
Nakon svega što sam proživjela, teško me šokirati, ali eto, trima hrvatskim sutkinjama to je uspjelo. U svakom slučaju sve ovo je jako iscrpljujuće na trenutke. Trpim nepravdu i zlostavljanje već deset godina, ali kraj se ne nazire.
Želite li čim prije zaboraviti ono što vam se dogodilo? Ili može li se uopće zaboraviti?
Ne razumijem kako se može “zaboraviti” pravomoćna sudska presuda, koja me u ovom trenutku pretvara u roba osobi s kojom sam, nažalost, bila u braku. U Hrvatskoj su me užasno iritirale ocjene tipa: “Zaboravi to i okreni novu stranicu!” Pa ja sam odavno okrenula novu stranicu, ali Josip Radeljak, ne samo da me vrijeđa i blati već godinama nego me progoni sudskim putem. Sudske pozive i presude nemoguće je ignorirati jer država u tom slučaju djeluje represivno. A na zlostavljanje ne odgovara na represivan način. Nitko neće mrdnuti malim prstom kad vas suprug zlostavlja. Meni su u policiji na njegove beskrajne zlostavljačke e-mailove i poruke odgovorili da je to normalno tijekom razvoda.
Je li vam na neki način laknulo kada ste sve iznijeli u javnost, iako ste tako riskirali još jedan val osude bivšeg supruga pa i dijela javnosti?
Nisam ovo iznijela u javnost radi sebe i ne očekujem ništa od hrvatske javnosti. Iznijela sam ovo da bih pokazala kako sustav tretira žene koje su imale nesreću susresti monstruma. Umjesto zaštite i pomoći, sustav se iživljava na žrtvama. To je najveći hrvatski problem. Više nisam mogla izdržati torturu javnosti, medija i sudova. Uništili su mi egzistenciju.
Koji su daljnji koraci nakon ove presude? Imate li pravo žalbe i idete li u novu borbu?
Presuda je pravomoćna, što je svojevrsni presedan. Ne događa se često pa neka razmisle zbog čega je donesena i kako. Naravno da ću se boriti. Ako ne uspijemo na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, obratit ću se za pomoć europskim sudovima.
Tko vam je najveća podrška u svemu?
Moji malobrojni dobri prijatelji i moja sestra Ljubica.
S kim se družite u Torontu, jeste li stekli nove prijatelje?
Ne mogu reći da su to pravi prijatelji, ali upoznala sam neke drage ljude. Ne izlazim puno jer nemam vremena.
Možete li usporediti kanadske muškarce i ove naše? U čemu vidite sličnosti i razlike?
Ovo je puno kulturnije i tolerantnije društvo, muškarci poštuju žene. Uostalom, sustav je takav da ih ne mogu zlostavljati. Žene su ovdje zaštićene u svakom smislu. I u materijalnom i u smislu ljudskih prava. Još uvijek nemam pravu sliku o svemu, ali ipak mogu reći da je to potpuno drukčiji svijet. Civilizacija u pravom smislu.
Kada opet namjeravate doći u Hrvatsku? I osjećate li nostalgiju?
Ne namjeravam dolaziti skoro u Hrvatsku. U ovom trenutku uopće ne osjećam nostalgiju, ali inače zna biti teških dana.
Čime se bavite u Kanadi, i kako izgleda vaš život tamo?
Ja sam ovdje tek počela graditi svoj život, nije lako. Fokusirana sam na fakultet i posao i gradim život korak po korak. Naravno da ne živim svoj život iz snova, ali mislim da ga ovdje mogu ostvariti svojim radom. Nitko me ne maltretira niti psihički zlostavlja i ljudi me prihvaćaju onakvu kakva jesam, nemaju predrasuda.
Zašto ste ondje upisali opet studij turističkog menadžmenta, koji ste završili već u Zagrebu?
Upisala sam studij zato što to je to bio jedini način da legaliziram svoj status u Kanadi. Uostalom, uvijek ću se obrazovati i usavršavati. Želim i da moj engleski bude savršen.
Ima li nešto za čim žalite?
Ni za čim ne žalim jer je to besmisleno rasipanje energije. Nedostaje mi umjetnički aspekt mog života, ali u Hrvatskoj su mediji i ljudi oduvijek bili više zainteresirani za moj privatni život, a ne talent.
Mislite da ste više mogli postići u pjevanju?
Da, nažalost, nisam se uspjela profesionalno realizirati onako kako sam željela i onako kako zaslužujem svojim kvalitetama. Podilaziti niskim strastima i masovnom ukusu nisam nikad željela. Budimo realni, Hrvatska je osim malog broja ljudi, vrlo primitivna i zaostala. Niti sam mogla, niti sam se željela pretvoriti u jeftinu cajku. To se tamo najbolje prodaje, ali novac mi nikada nije bio prioritet. Želim raditi nešto na što ću biti ponosna i što će me činiti sretnom. U Hrvatskoj sam bila nesretna dugi niz godina.
VIDEO Kamo su nestale i što danas rade bivše prve dame TV-a
Ovo je jedinstven slučaj da neko traži povrat novca od kurve i to još sudskim putem...