U 51. godini preminuo glumac Predrag Vušović

Pocivao u miru. Jedan od superrijetkih prirodnih, tj. rodjenih glumaca. No, sto ovo znaci: \"bolovao od ciroze jetara.\"? Da je imao vise od jedne jetre??

Bolesnici koji nemaju petlje živjeti kako bi sami htjeli nego žive kako drugi to žele osudit će naravno njegov otkačeni način življenja a nama drugima će ostati u duši stalna praznina na mjestu koje je on zauzimao. Peđa, rano si otišao, previše rano!

sva sreća da mu nisu transplantirali jetru, jer bi i tu drugu uništio! to samo u Hr postoji, da alkosi na trošak države-tj. svih nas, dobijaju jetru, katastrofa....

belizar ti si jedna obična budala i idi lepo spat jer se mi riga od tvojih komentara sram te stid bilo

belizar, bog da se to tebi dogodilo. Obilelji, prijateljima pokojnog Predrada, moja iskrena sučut.

hrvatsko glumiste je izgubilo velikana nase kulture nebitno koliko su bile male uloge ti si ih svojom prisutnoscu ispunjavao punom velicinom tvoj humor je nezamjeniv nedostajaces nam svima na malim i velikim ekranima sa velikim stovanjem obican gledatelj sa velikim stovanjem obican gledatelj

meni jetra sigurno neće trebati, ne uništavam ju alkoholom, niti sam narkić, pa da pokupim hepatitis. \'hvala\' ne lijepim željama;)

Malo je glumaca za koje mogu reci da sam imao osecaj kao da je neko moj,tu iz kuce.A Gazda je bio bas to..gledao sam \'Kako je poceo rat na mom otoku\",\'Bitange i princeze\",\"Odmori se,zasluzio si\"...svaka cast svima,ali uvek mi je posle toga samo on ostajao u secanju.Bio je covek iz naroda,bio je nas.Moje najdublje saucesce porodici.Mozda Predraga nema vise fizicki,ali mnogo puta ce jos nasmejati nasa srca..i zivece kroz nas.

Kamo bi došli kada bi oplakivali svakog alkića, ma bio on glumac ili prodavač? Vjerujem da je raditi s njime bilo \"divno\" jer naroljan nije mogao biti niti od kakve koristi.....a sve smo to mi, porezni obveznici plaćali. Stop lažnom moralu!

Kritizirali Arsena što opet (neumjereno) pije, a on im kazao: nisan ludio kada san alkoholom izgorio svoju vlastitu jetru, pa neću luditi sada kada istim sredstvom izgaram - tuđu!

nadam se da ce neke dole navedene budale prozivjeti prekrasnih 1000 godina pod staklenim zvonom (bez cigareta, alkohola, drugih ljudi koji ih zivciraju itd)

Iako mu nije nešto bila srcu draga ipak nek amu je lahka hrvatska gruda

Dida----legendo uveseljavao si nam dusu i srce svojom naivnoscu glumom i likom Bila ti laka zemljica

Peđa je bio pametan čovjek i dobar glumac, šteta mlad pa ode. Al imate jedan zgodan i pametan savjet \" BUDALA ŽIVI DOKLE MOŽE A PAMETAN DOKAD HOČE\" Peđa spada među pametne.

Bog je uzeo k sebi dobrog čovjeka, a to što je pio mu je Bog sigurno oprostio. Dobar čovjek je dobar čovjek!

daj ne pričaj gluposti , nije ga bog uzeo jer boga nema , i šta mu ima bog oprostiti , zašto bog ne uzme onda lopove , dilere , narkomane ,mafijaše , korumpirane političare , uboice , diktatore ....po tebibi bog postoji , on je dobar ali voli uzimate siromašne , on obožava glad u svijetu , malu djecu ....jojjj koliko retardiranih u ovoj državi , nije ni čudo da nam je ovako dobro !

Šteta ljudine, on nije glumio jednostavno je tako živio

OBJAVA: 17.02.2011 / 14:24PRIKAZA: 191Odlazak umjetnika Redatelj Miroslav Mikuljan nije se uspio othrvati teškoj bolesti Zašto smrt tog velikana nije u rubrici Hrvatska, zar samo zato jer je ljubio hrvatsku grudu?

U povodu odlaska Miroslava Mikuljana - Pravi put nema cijene i ne može se kupiti Patio je za onakvom Hrvatskom kakvu je sanjao – slobodnu u svakom pogledu - za kakvu se zalagao i kakvu je želio doživjeti u njezinojnoj punini. Osjećao je bilo svojega naroda. Disao je s njim. Nije gubio nadu i vjeru u bolju Hrvatsku. Nije se štedio. Domoljub. Trajni primjer o tomu da se bez ljubavi prema Domovini ne može dosegnuti punina života. I da je osobna žrtva na tom putu itekako izgledna. Miroslav Mikuljan – samozatajan stvaratelj, miran i dobronamjeran suputnik izgnan je s HRT-a kad je najviše mogao pridonijeti svojim znanjem, iskustvom i erudicijom. Žrtva demokrature na hrvatski način s pripadajućim arbitrima – na koje je bez straha ukazivao. Lociran je još na samom početku demokratskih promjena – Jazovku mu nisu oprostili. U izgon transferiran je kad su se stekli politički uvjeti za temeljito čišćenje hrvatske palube. Za umjetnika i stvaratelja njegova formata taj je izgon u istoj ravni s haaškim pritvorom hrvatskih generala danas, ili gubitkom građanskih prava osuđenih za hrvatski nacionalizam jučer. Pa, ipak, unatoč svemu – umjesto kuknjave nad osobnom sudbinom koja ga je zadesila uvijek me hrabrio i poticao u razgovorima poslije tribina, predstavljanja knjiga, u slučajnim susretima, ili na platou NSK pred uredništvom Hrvatskoga slova, pa i u, danas mi se čini prerijetkim, telefonskim razgovorima. U našim kratkim susretima nije imao praznoga hoda. Ni u vrijeme kad je bolest uznapredovala. Umjesto o svojoj bolesti upozoravao me – pazi na zdravlje. Takvoga ću se Miroslava Mikuljana sjećati. Sve drugo ostalo je u njegovim kadrovima. Dokumentarnim sličicama iz kojih bubnjaju impulsi srca i duše hrvatskoga naroda. „Na kraju, kad bih iznova mogao birati put opet bih izabrao ovaj, bez obzira na gorčinu, muke, cenzuru i ignoriranje. Jer čovjek zna kada ide pravim putem, a to nema cijene i ničim se ne može kupiti\" – kratko je sublimirao svoje životno stajalište i profesionalni put godine 2009. u intervju objavljenom na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća. Hoće li moći arbitri i progonitelji Miroslava Mikuljana, ali i njegove supruge Marije i tolikih drugih koji su se nesebično ugradili u obnovu hrvatske države po mjeri istine i pravde, tako kristalno čisto zaokružiti svoje životne pute? Hvala mu za svaku dobru riječ, za svaki kadar. Vjerujem da će hrvatska kultura smoći snage i usprkos arbitrima utemeljiti nagradu Miroslav Mikuljan za najbolji hrvatski dokumentarni film. Neka mu Bog da vječni mir. Sigurno ga je zaslužio na trnovitome putu koji nema cijene i ne može se kupiti.

Navik on živi ki živi ko GAZDA. Punio si nam akumulatore u ovim vremenima. Laka ti zemlja legendo!