Dolores Hart rođena je kao Dolores Hicks dvadesetog listopada 1938. godine u Chicagu kao jedino dijete glumca Berta Hicksa i Harriett Hicks. Zbog razvoda roditelja, dio djetinjstva provela je kod bake i djeda, gdje je pohađala katoličku školu. Njezin djed radio je kao kinooperater, a mlada Dolores sate je provodila u kabini za projekciju, gdje se rodila njezina strast prema filmu. To rano djetinjstvo oblikovalo je njezin put prema velikim ekranima, ali i prema dubokoj duhovnosti.
Već u dobi od deset godina odlučila je prijeći na katoličanstvo, pronalazeći veliki mir u crkvenim ritualima. Njezin pravi uspon započeo je kada ju je primijetio filmski agent, nakon čega je uzela umjetničko prezime Hart. Filmski debi ostvarila je uz legendarnog Elvisa Presleyja u filmu iz 1957. godine. U tom je ostvarenju ostala zabilježena kao glumica koja je slavnom glazbeniku udijelila prvi poljubac na filmskom platnu.
Nakon tog golemog uspjeha, njezina je karijera brzo napredovala te je ponovno glumila s Elvisom, ali i ostvarila zapažen debi na Broadwayu. Za ulogu u kazalištu osvojila je prestižnu nagradu te je bila nominirana za nagradu Tony. Godine 1961. utjelovila je sveticu Klaru u filmu o Franji Asiškom, a tijekom snimanja u Rimu upoznala je papu Ivana XXIII. Taj susret imao je snažan utjecaj na njezino duhovno putovanje i daljnje životne odluke. Unatoč sjajnoj karijeri, holivudskom blještavilu i zarukama s arhitektom Donom Robinsonom, Hart je potpuno šokirala javnost 1963. godine. U dobi od dvadeset i četiri godine, na samom vrhuncu slave, otkazala je vjenčanje i ostavila sve iza sebe. Njezina posljednja uloga bila je u filmu uz Hugha O'Briena, nakon čega se zaputila u klauzurni benediktinski samostan opatije Regina Laudis u američkoj saveznoj državi Connecticut. Taj neočekivani potez ostavio je njezine obožavatelje, prijatelje i obitelj u dubokoj nevjerici.
Svoje svečane redovničke zavjete položila je 1970. godine, čime je službeno postala sestra, a kasnije i majka Dolores Hart. "Nisam osjećala da napuštam Hollywood, već da ulazim u nešto značajnije i time sam ponijela Hollywood sa sobom", pojasnila je svoju tadašnju odluku. Unutar opatije Regina Laudis radila je na imanju, brinula se o životinjama i obnašala tešku službu priorice od 2001. do 2015. godine. Iako se zauvijek povukla iz svijeta slave, nikada nije prekinula kontakt s ljudima koji su joj bili bliski u prijašnjem životu.
FOTO Nismo ju dugo vidjeli! Evo kako danas izgleda inspektorica Anja Morić iz Krim Tima 2Njezin bivši zaručnik Don Robinson nikada se nije oženio te ju je vjerno posjećivao svakog Božića i Uskrsa sve do svoje smrti. Zanimljivo je istaknuti da je Hart jedina časna sestra koja je zadržala pravo glasa u američkoj Akademiji filmskih umjetnosti i znanosti. Uz pomoć starih prijatelja iz Hollywooda, pomogla je u osnivanju kazališta na otvorenom unutar samog samostana. Tamo redovnice svakog ljeta pomažu lokalnoj zajednici u postavljanju raznih predstava.
Život u samostanu donio joj je i vrlo teške fizičke izazove kada joj je dijagnosticirana periferna neuropatija. Ta iscrpljujuća neurološka bolest prikovala ju je za invalidska kolica i prisilila da ovisi o tuđoj pomoći, što je za nju bio najveći duhovni ispit. Kako bi podijelila svoje jedinstveno iskustvo, 2013. godine objavila je autobiografiju koju je napisala uz pomoć Richarda DeNeuta. U knjizi je iskreno opisala svoj dugi put od filmskih setova do strogih samostanskih pravila.
Njezina nevjerojatna životna priča ponovno je privukla pozornost šire javnosti kroz dokumentarni film "God Is the Bigger Elvis" iz 2012. godine. Film je bio nominiran za nagradu Oscar, zbog čega se Hart nakon više od pet desetljeća ponovno pojavila na slavnom crvenom tepihu. Svoj zlatni jubilej, odnosno pedeset godina redovničkih zavjeta, svečano je proslavila 2016. godine okružena zajednicom i brojnim prijateljima. Do danas ostaje trajni simbol osobe koja je pronašla unutarnji mir daleko izvan okvira svjetovnog uspjeha.