U 70. godini života preminuo je švedski glumac Björn Andrésen, čije je ime postalo sinonim za kerubinskog dječaka Tadzija iz remek-djela Luchina Viscontija "Smrt u Veneciji". Godine 1970. slavni redatelj tražio je savršeno lice za ulogu mladog poljskog plemića i pronašao ga je u tada stidljivom 15-godišnjaku. Na premijeri filma u Londonu, Visconti ga je svijetu predstavio kao "najljepšeg dječaka na svijetu", ne sluteći da mu je time dodijelio etiketu koja će se pretvoriti u doživotno prokletstvo. Ta je slava, kako je Andrésen kasnije priznao u potresnom dokumentarcu "Najljepši dečko na svijetu", postala njegova noćna mora, a on se osjećao kao "egzotična životinja u kavezu", seksualiziran i objektiviziran u dobi kada to nije mogao razumjeti.
Andrésen je Viscontija otvoreno nazivao "kulturnim predatorom" koji je cinično iskoristio njegovu mladost i izgled, izjavivši kako bi bio sretniji da ga nikada nije upoznao. Neugoda koju je osjećao kulminirala je kada ga je redatelj odveo u gay bar, gdje se osjećao neugodno pod požudnim pogledima starije gospode. Iako su mediji godinama nagađali o njegovoj seksualnosti, on je to odlučno poricao, odbijajući uloge s homoerotskim prizvukom i pokušavajući izgraditi vlastiti identitet daleko od Viscontijeve sjene.
FOTO Nekad najskandalozniji Hrvat bio je u zatvoru pa se pokajao, a evo kako danas izgleda i što radi
Bijeg od slike koja ga je proslavila tražio je u glazbi. Studirao je na glazbenoj školi u Stockholmu, snimio nekoliko pop hitova koji su postigli izniman uspjeh u Japanu te je svojim izgledom čak inspirirao autore anime i manga stripova. Godinama je bio i član plesnog benda Sven Eric's Dance Band. Njegova kasnija filmska karijera bila je skromna te se namjerno zapustio i prihvaćao sporedne uloge u serijama poput "Wallandera", a mnogi ga nisu prepoznali u ulozi starca u hororu "Festival straha" (Midsommar).
Njegov privatni život bio je jednako turbulentan, obilježen teškim tragedijama. Do desete godine izgubio je oba roditelja, a kasnije se suočio i s najgorom boli - smrću sina uslijed sindroma iznenadne dojenačke smrti. Borio se s ovisnošću, a brak s pjesnikinjom Suzannom Roman završio je razvodom. Živio je u zapuštenom stanu, zbog čega su mu prijetile i socijalne službe. Vrhunac nemoći da se oslobodi prošlosti dogodio se 1983., kada je feministica Germaine Greer bez njegova dopuštenja stavila njegovu fotografiju iz "Smrti u Veneciji" na naslovnicu svoje knjige. Činilo se da, što god poduzeo, Björn Andrésen nikada nije mogao pobjeći od Tadzia.
Otvori KEKS Pay
RIP Bjorn. Ovaj film mi je ostao u sjećanju i svojedobno bio jako drag. Lijep dječak. Baš.