Davno sam kupila Trussardi jeans hlačice za jednog dječaka. Bio je to poklon za njegov drugi rođendan (zbog kojeg me se dječakov tata zamalo odrekao), ali ja do danas, kada taj isti dječak završava fakultet, pamtim svoju fascinaciju načinom na koji su bile skrojene te dječje hlačice sa slavnim modnim potpisom. Bio je to pravi jeans, frajerski do bola, a opet su u njega stale i - pelene. I zato (iako sanjam o Armaniju) o Trussardiju svih ovih godina mislim kao o temelju na kojem je izgrađen mit o talijanskoj modi 20. (pa i 21.) stoljeća. A sve je počelo 1911. godine, s malom tvornicom rukavica. U talijanskom gradiću Bergamu otvorio ju je Dante Trussardi. Već je on imao nos za modni biznis, jer ono što je bilo zamišljeno kao mali obiteljski posao, ubrzo je postala jedan od najvažnijih talijanskih proizvođača luksuzne robe. Njegove su kože uvijek bile prvoklasne, a stalno je radio na novim tehnikama njihove obrade te je uskoro postao i dobavljač britanske kraljevske obitelji. Ali modna priča Trussardi djelo je njegovog unuka. Kada je Nicola Trussardi naslijedio obiteljski posao, a bilo je to krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, bilo mu je jasno da su luksuzne kožne rukavice stvar prošlosti te je on kompaniju odveo na novo područje, uveo u asortiman Trussardi proizvoda: kožne jakne, torbe, kofere...
No, krenimo od početka: Nicola Trussardi rodio se u Bergamu (u Lombardiji) 17. lipnja 1942. godine (umro je 14. travnja 1999. godine). Unatoč obiteljskom poslu, on je obrazovanjem miljama udaljen od mode, 1968. je u Milanu diplomirao ekonomiju. Ipak je 1970. Trussardi brend preoblikovao u marku koju prepoznaju svi ljubitelji mode, posebno profinjenog talijanskog dizajna. Uspjeh je bio strelovit, jer ga je on pametno i čvrsto utemeljio na zakonima po kojima su radili njegovi djed i otac, što je značilo prvoklasne materijale i istu takvu izradu.
VEZANI ČLANCI
Danas se smatra da je upravo on, uz Armanija, presudno utjecao na svjetsku popularnost odjeće i stila koji nosi oznaku "made in Italy". Već 1973. godine osobno je stvorio Trussardijev logo - hrta, a njegova prva linija kožnih jakni bila je i prvi korak prema liniji odjeće, koja se u 1980-im proširila na kolekcije ženske, muške, sportske i dječje odjeće. Godine 1985. nekadašnja mala obiteljska tvrtka vrijedila 182 milijuna dolara, te imala oko 120 trgovina diljem svijeta. Bile su to brojke od kojima bi se njegovom djedu, da je još bio živ, doista zavrtjelo u glavi.
Nicola Trussardi je modni posao širio i na područja koje je malo tko očekivao od modnog dizajnera pa je tako on osobno dizajnirao i interijere aviona i helikoptera. Kao školovani ekonomist, dobro je znao koliko toga moda može dobrog učiniti u svijetu i svoje je djelovanje često koristio upravo kao polugu za promjene koje će svijet u kojem je živio "pomaknuti" na neku bolju stranu. Tako se godinama svim silama zalagao da se područje Milana označi kao "Citta della Moda" (grad mode), a njegova ideja je bila da bi baš u tom gradu svi talijanski dizajneri trebali imati butike, ali i radionice, tvornice odjeće. Bio je uvjeren kako bi to Tjedan mode u Milanu izdiglo iznad značaja Tjedana mode u Londonu, pa čak i Parizu, a to je vidio kao prvi korak na putu da upravo talijanska moda zasjedne na vrh svijeta. Na žalost, taj program Milana kao "grada mode" napušten je nakon njegove smrti, pa nikada nećemo znati bi li i uspio pobijediti Pariz i London. Znamo ipak da je upravo on bio jedan od glavnih utemeljitelja talijanske mode kakvu danas poznaje cijeli svijet.
GALERIJA Goran Ivanišević je Tatjanu prvi put vidio na naslovnici časopisa, zajedno su bili 17 godina
A čak i oni koji ne znaju mnogo o modi, ali zato prate sport, prepoznaju ime ovog kreatora, jer upravo je on kreirao opremu za talijanske sportaše za Olimpijske igre 1988. godine, u Seoulu. Godinu dana kasnije, Trussardi je iskoristio vlastitu modnu kolekciju kako bi poslao važnu ekološku poruku svijetu te je protestirao protiv krčenja svjetskih prašuma, prvenstveno Amazonije. Vrlo rano pobunio se i protiv modne upotrebe pravog krzna. Već tada je koristio isključivo umjetno krzno, a prosvjedna pisma protiv uništavanja prašuma dodao je u torbe koje su bile darovane uzvanici na njegovim modnim revijama te godine.
Bio je Nicola Trussardi i veliki ljubitelj (i poznavatelj) umjetnosti. Tako je radio kao kostimograf u velikim i važnim kazališnim produkcijama, uključujući i "Bestia da Stile" Piera Paola Pasolinija, u studenom 1985., u Rimu, zatim Verdijeve opere "Macbeth", u rujnu 1986., u Veronskoj areni, dok je u rujnu 1987. radio kostime za Međunarodnu gale baletnu večer na Piazzi dei Miracoli u Pisi. Baš te osamdesete bile su zlatne godine njegovog brenda, vrijeme kada su počeli dizajnirati i parfeme, kada su im revije bile spektakularne, kolekcije također. Bila je to elegancija na talijanski način, prvoklasna odjeća za one koji modu vole na "dolce vita" način. No, osamdesete su bile i godine u kojima je Trussardi krenuo u kreativne suradnje s moćnim talijanskim tvrtkama, a one su njegovom brendu donijele veliki novac, ali i dodatnu slavu. Tako je, između ostalog, za Alitaliju dizajnirao interijere aviona, te nadgledao redizajn Alfa Romeo automobila. Dio velikog profita Trussardi je odlučio vratiti Italiji i Milanu te je 1988. godine financirao i otvorio Trussardi arenu u Milanu. Zvala se PalaTrussardi, a bila je zamišljena kao kuća mode, muzike i zabave. U njoj je bila i velika koncertna dvorana, a tamo su pjevali svjetski velikani, poput: Franka Sinatre, Lize Minelli, Tina Turner, Luciana Pavarottija, Davida Bowieja...
Godine 1996. Trussardi je obnovio palaču znanu kao Marino alla Scala, smještenu pokraj operne kuće La Scala. Tu je zgradu kupio još 1989. godine i na njenu obnovu potrošio oko 67 milijuna dolara. Tijekom obnove i i izgradnje, koje su trajale sedam godina, gradske vlasti Milana su (blago rečeno) reketarile Trussardija, želeći iz njega izvući što više novca. No, on nije odustajao i tako je palača izgrađena 1876. godine, zasjala u neomanirističkom stilu, a obnovu su potpisali nizozemski umjetnici Ben Van Os i Reinier van Brummelen. Prva izložba koja je održana u galeriji u Marino alla Scala bila je ona Pabla Picassa.
Sve te godine Nicolo Trussardi proveo je u sretnom braku sa suprugom Marialuisom, koja je cijelo vrijeme sudjelovala u radu kompanije, a dobili su i četvoro djece, dva sina i dvije kćeri. U devedesete su ušli kao obitelj i kompanije blistave budućnosti, svojem portfelju proizvoda dodali su i Trussardi Jeans, ali baš to desetljeće donijelo je i najveću tragediju. Trussardi je doživio tešku prometnu nesreću te je njegov automobil završio smrskan i omotan oko rasvjetnog stupa na ulicama Milana. Nicola je umro sljedeći dan u milanskoj bolnici, a samo četiri godine kasnije u novoj prometnoj nesreći poginuo je i njegov sin Francesco, koji je tada imao samo 29 godina.
Posao je naslijedila kći Beatrice Trussardi, koja je uspjela dodatno modernizirati tvrtku. Njen je moto bio: "moda je pokazatelj vremena u kojem živimo", a dodatno se okrenula mlađim ljubiteljima mode, jer je shvatila da novac za vrhunsku odjeću više ne posjeduje samo ljudi srednjih i starijih generacija, ili šačica odabranih. Ona je zaslužna i za kolekciju "TJ", najmlađi dio Trussardijevog modnog carstva. Riječ je o kolekciji u potpunosti posvećenoj slobodnom vremenu, a koju karakteriziraju svijetle boje, puno jeansa, lagano pletivo, sve u duhu prepoznatljive Trussardi klasike.
Italiji i svijetu Trussardi je ostavio i zakladu koja nosi njegovo ime. To je neprofitna organizacija osnovana s glavnim ciljem da promiče suvremenu umjetnost i kulture. I nju vodi njegova Beatrice, koja je 2003. godine odlučila kako će sve resurse usmjeriti na realizaciju suvremenih umjetničkih događaja u javnim prostorima grada Milana. Tako je primjerice 2009. godine Zaklada sponzorirala umjetničku izložbu na Venecijanskom bijenalu koju je kurirao Daniel Birnbaum, a koja je imala i zvučnu instalaciju Roberta Cuoghija.
VIDEO Ella Dvornik na sudu: Bivši muž Charles je tuži zbog kuće u Balama
