Čarolija Adventa u Beču ove će godine dobiti posebnu glazbenu dimenziju. Hrvatska sopranistica Marija Vidović 6. prosinca ponovno će stati na pozornicu jedne od najprestižnijih koncertnih dvorana svijeta, u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina, ovaj put s raskošnim međunarodnim božićnim programom Christmas Classics, koji spaja najljepše svjetske božićne klasike i dragocjeno bogatstvo hrvatske božićne glazbene baštine. Uz orkestar WienSinfonietta, pod ravnanjem dirigenta Jörga Birhancea, sopranistica Marija Vidović izvest će božićne klasike među kojima će biti i tradicionalne hrvatske pjesme u posebno osmišljenim orkestralnim aranžmanima.
Povod za ovaj razgovor vaš je skorašnji nastup u Beču, u takozvanoj Zlatnoj dvorani. Što ćete pjevati? Koncert je 6. prosinca u 15.30 sati. Pripremamo lijep program pod nazivom Christmas Classics u Zlatnoj dvorani Musikvereina. Riječ je o božićnim pjesmama, svjetskim božićnim klasicima, ali i nekoliko hrvatskih božićnih pjesama. Jedna je od mojih ostvarenih želja upravo to da hrvatske božićne pjesme predstavim u toj čuvenoj dvorani.
Koji će to biti svjetski klasici, a koje hrvatske pjesme? Imamo poznatu pjesmu "O Holy Night", zatim "White Christmas". Izvest ćemo i nekoliko instrumentalnih skladbi koje se inače mogu čuti na novogodišnjim koncertima. Naravno, tu je i "Tiha noć", koju ne možemo zaobići jer smo u Austriji. Izvest ćemo i Schuberta, jer smo u Beču, a pripremila sam i nekoliko iznenađenja: talijanske i meksičke božićne pjesme.
Recimo nešto o tehničkim detaljima koncerta. Tko vas prati, koji orkestar? Koliko će biti gudača i svirača? Hoće li pozornica biti kao za Novu godinu ili će biti manje instrumentalista? Imate li dirigenta i tko će dirigirati? Nastupit ću uz komorni orkestar Wiener Symphoniker, a ciljano smo prilagodili sastav aranžmanima koji su pisani za moj album. Imat ćemo komorni orkestar, puhače i klavir. Nećemo imati stotinu glazbenika kao na simfonijskom koncertu, ali sastav će biti lijep i primjeren programu. Pozornica će biti lijepo popunjena. Očekujemo da i publika popuni svojih 1700 mjesta.
Baš sam se pitao zašto je koncert u 15.30. Je li uobičajeno da se u toj dvorani koncerti održavaju u tom terminu? Navikli smo na klasične, pop ili rock koncerte u večernjim satima. Je li termin odabran kako bi ljudi iz Hrvatske mogli doći u Beč i vratiti se isti dan ili je riječ o uobičajenom terminu? U Beču je uobičajeno da se koncerti održavaju i u 11 i u 15.30 sati, najčešće subotom ili nedjeljom. Nedjeljom su takvi koncerti posebno uobičajeni. Ljudi nakon njih mogu otići na ručak ili, nakon ručka, doći na koncert u 15.30.
Već ste nastupali u Zlatnoj dvorani. Znam da ste prošle godine izvodili međimurske popevke. Je li to bio vaš prvi nastup u toj dvorani? Da, tada sam imala prvi solistički nastup u Zlatnoj dvorani i to je bilo predivno iskustvo. Sama pomisao da prvi put dolazim ondje održati solistički koncert, i to sa skladbama koje su pisane za mene, bila je posebna. Predstavila sam i album "Međimurje", koji je bio snimljen nekoliko godina ranije.
Kakav je osjećaj stati pred publiku u dvorani koja ima takav kultni status? Nakon burnog dočeka Nove godine, prvoga dana godine mnogi gledaju skijaške skokove ili novogodišnji koncert iz te dvorane. Imate li već sada tremu ili ste je uspjeli svladati? Prošle godine bilo je više iščekivanja i treme jer sam prvi put sama izlazila na pozornicu i imala velik zadatak. Bio je to i izazov jer sam došla s posve drukčijim, jedinstvenim programom, kakav se ne čuje često među bečkim koncertima. To je bio izazov i za bečku publiku. Drago mi je što je došla domaća publika iz Beča, ali i ljudi iz Hrvatske koji su me željeli podržati. Sva ta nasmiješena, zadovoljna i dirnuta lica ostala su mi u lijepom sjećanju. Ljudi su mi se javljali i dva-tri tjedna poslije, zahvaljivali na doživljaju. Zaista smo stvorili posebnu atmosferu.
Razmišljate li, kada stanete na tu pozornicu, o tome tko je sve ondje nastupao? Gledao sam da su među njima bili Brahms, Gustav Mahler i Bernstein. Impresionira li vas pomisao da su ondje nastupale takve glazbene veličine, a sada ste ondje vi, Marija? Naravno. Kad staneš na tu pozornicu, osjećaš kao da su svi ti veliki umjetnici ostavili ondje svoju energiju. Posebna je i sama dvorana, lijepo uređena, sa zlatnim ukrasima, muzama i skulpturama. To je poseban doživljaj i za umjetnika na pozornici i za publiku. A možda je i najveća vrijednost te dvorane akustika. To je jedna od najboljih, ako ne i najbolja akustika na svijetu.
Negdje sam čitao da je dvorana građena u obliku kutije za cipele. Da, tako je. Činjenica je da je akustika gotovo savršena. Mislim da je dvorana u Tokiju vrlo blizu toj kvaliteti, ali Beč je zaista jedinstven.
Kako pripremate glasnice za ovakve nastupe, koji su zasigurno vrlo zahtjevni? Kako se čuvati u vrijeme virusa i prehlada da se ne bi dogodilo da dva dana prije nastupa završite u krevetu? To je uvijek izazov za nas pjevače, preživjeti razdoblje prehlada. Prevencija su dobar i kvalitetan san te kondicija, odnosno kondicijski treninzi. Tako nekako uspijevamo preživjeti to razdoblje.
Znači li to da ćete desetak dana prije nastupa izbjegavati izlaske i gužve kako se ne biste zarazili? Mislim da vas ni kondicija ni dobar san ne mogu spasiti od virusa. Da, u to vrijeme uglavnom ne idem na takva mjesta. Ako imam nastupe, nastojim se organizirati tako da budem što manje u kontaktu s ljudima. To je velik izazov za pjevače. Netko može otići na posao ako mu malo curi nos ili kašlje, ali sve to jako utječe na glasnice i cijeli naš rezonantni sustav. Moramo se paziti i, ako nešto osjetimo, odmah reagirati kako bismo ubrzali oporavak.
Znači li to da morate voditi pomalo samotnjački život, biti u hotelu sami prije nastupa? Deprimira li vas to ili vam možda godi da se malo maknete od gužve? Ponekad je lijepo imati izgovor da se povučem, budem sama i uživam u miru. S druge strane, putujem i željela bih nešto vidjeti, izaći i družiti se s ljudima, ali to si jednostavno ne mogu dopustiti. Uvijek postoji sto razloga zbog kojih je bolje ostati u sobi i odmarati se. Tih dana ne smijemo ni previše govoriti jer i to umara glasnice. Odradimo probe, a nakon njih najbolje je odmoriti se. Kako je govorio moj profesor, uvijek smo se smijali kad bi nam rekao da nam se spavanje računa u radni staž. Glasnice se najbolje obnavljaju upravo spavanjem.
Kad ste rekli da uoči nastupa ne treba puno govoriti, znači li to da na dan nastupa ne treba zvati Mariju jer se neće javiti?
Uglavnom je tako. Onda šaljete poruke. Izbjegavam i snimanja i intervjue. Sve radije obavim nakon koncerta jer pjevamo bez mikrofona. Čuvamo energiju, ali i glasnice. Probe na dan koncerta uvijek su zahtjevne. Ako ih baš moramo održati, odradimo ih, ali nastojim zamoliti da budu dan ranije. Idealno je kada imamo generalnu probu, zatim slobodan dan pa koncert. U današnje je vrijeme takvu organizaciju teško postići, ali kada uspije, osjeti se na energiji tijekom koncerta. Na generalnoj probi ne mogu dati sto posto jer bih se u protivnom sljedeći dan mogla pojaviti bez energije koju želim dati publici. Zato se povlačim i čuvam energiju za večer, kada izađem pred publiku i budem potpuno prisutna za njih.
Obraćate li pažnju na publiku? Smeta li vam kada se netko miče ili gleda u mobitel? Događa li se to na koncertima i remeti li vam koncentraciju? Dogodi se da netko odlutа na mobitel ili mu pažnja popusti. Tada moramo imati želju i snagu svojom energijom privući publiku, da zaboravi na mobitele i prati nas od početka do kraja. To je čarolija koncerata uživo, osobito u tako lijepim dvoranama. Ako je atmosfera dobro izgrađena od početka do kraja, koncert može ostati doživljaj za pamćenje. Volim komunicirati s ljudima s pozornice, pogledom. Želim uključiti publiku u izvedbu pa, kada netko malo odluta, pokušam ponovno privući njegovu pažnju.
Onda ga vratite pogledom. Ne baš strogim pogledom. Ponekad mu možda baš određenu frazu otpjevam kao da je poklanjam toj osobi. I onda je ta osoba sa mnom do kraja večeri. Često tako komuniciram s publikom.
Dakle, naše se nepodopštine možda ne vide, ali vi nas ipak promatrate. Sve se vidi. Najzanimljiviji su trenuci kada pjevamo nešto sasvim tiho i kada se stvori ta čarolija. To može biti predivno, ali dogodi se da netko kihne ili mu na pod padne programska knjižica, mobitel ili nešto drugo. Cijeli se koncert trudite da taj trenutak bude čaroban, a onda ga nešto prekine. Prije dva tjedna bila sam na koncertu Njujorške filharmonije, u istoj toj dvorani, i dogodilo se upravo to. U jednom od najtiših trenutaka nekome je pao mobitel ili neki drugi velik i tvrd predmet, što se čulo po cijeloj dvorani.
Vi ste pritom u središtu pozornosti. Svirači mogu jedan drugoga pokriti, ali vi nemate koga. Ako se nešto dogodi na sceni, možete li reagirati, a da publika to ne primijeti? To nastojimo izbjeći, ali ponekad se dogodi nešto nepredviđeno.
Glumac Vinko Kraljević jednom mi je ispričao da je glumio mrtvaca, a užasno mu se išlo na WC. Nije znao kako je izdržao cijelu scenu, koja je bila vrlo duga. Da, i to se može dogoditi. Ali to je valjda čarolija tog posla. Postoje trenuci kada slučajno pogrešno udahnete ili vam zasmeta slina ili nešto drugo. Koliko god trenirali određeni visoki ton, u tom trenutku nešto vam zasmeta i prekinete notu. To su čari izvođenja uživo. Uvijek postoji određeni rizik, ali možda je upravo u tome ljepota. Solo pjevanje zaista zahtijeva fizičku spremnost, baš kao i profesionalni sport. Sportaši moraju biti u formi, agilni i sposobni dugo izdržati napor. Fizička spremnost vrlo je važna, a na prvom je mjestu, naravno, tehnika. Kada vladaš tehnikom pjevanja, možeš se igrati, baš kao što i tehnički dobro pripremljeni tenisači mogu izvoditi čuda na terenu.
Znam da pitanje naizgled zvuči banalno, ali nije, jer i to je dio priprema. Smijete li nešto jesti prije nastupa i što jedete? Očito vam treba mnogo energije, a zanima me može li vam hrana stvarati tegobe pri stvaranju takvog glasa. To je individualno, ali naš profesor preporučio nam je da pojedemo crveno meso, primjerice odrezak, u kombinaciji s ugljikohidratima. To bi nam trebalo dati energiju koja traje dulje. Takav obrok pojedemo tri do četiri sata prije koncerta, kako bismo sve mogli obaviti na miru i imali dovoljno energije.
Držite li se toga? Odgovara li vam taj recept? Malo sam eksperimentirala kada sam počinjala s tom rutinom. Uvidjela sam da mi, ako pojedem nešto laganije, na kraju koncerta nedostaje eksplozivne energije. Ne znam je li to doista zbog mesa ili smo se jednostavno navikli na takav obrok, ali primijetila sam razliku. Nije ista energija na kraju koncerta ako tijekom dana imam razne obaveze pa navečer pjevam sat i pol. Osjećam razliku.
Kako se osjećate nakon koncerta, ako je bio dobar? Pretpostavljam da su uglavnom dobri. Kada čuvam energiju za večer i nemam obaveze tijekom dana, nego mogu odraditi svoju uobičajenu rutinu, na kraju koncerta imam osjećaj da bih mogla otpjevati još jedan. Ako energiju potrošim na neke obaveze koje se pojave tijekom dana, a nastojim ih izbjegavati, onda je drukčije. Kao i u svakom poslu, nismo svaki dan isti i energija nam varira. Najteže je kada moraš stajati na pozornici, a osjećaš da nemaš dovoljno energije za koncert. Pjevanje je kao da si gol pred publikom: sve se čuje i sve se vidi. Instrumentalisti možda imaju malu prednost jer nisu izravno okrenuti publici. Violina ili klavir mogu biti okrenuti bočno, pa se izvođač ne osjeća toliko izloženo. Kod pjevača se sve vidi. Ne osjećaju se toliko izloženo. Ne znam kako bih to opisala, možda kao da si proziran. Kod nas se sve vidi.
Kakvu glazbu slušate kada ne nastupate? Volim slušati pomalo sve, osim teškog heavy metala. To baš i ne slušam. Iako je to dobro za trčanje. Volim naše pjevače, primjerice Olivera, a i Mišu Kovača. Njihove su pjesme zaista zahtjevne. Prije nisam toliko obraćala pažnju, ali prije nekoliko dana poslušala sam nekoliko pjesama u miru i shvatila koliko su lijepe, ali i zahtjevne za otpjevati. Volim slušati i stranu glazbu, a latino glazba mi je posebno draga.
Dobar dio života proveli ste u Meksiku, pa vam se latino glazba vjerojatno uvukla pod kožu. Španjolski mi je također jako prirastao srcu. Prvi strani jezik uvijek mi je bio njemački, ali toliko sam koristila španjolski i radila u Meksiku i Madridu da se ponekad uhvatim kako i s vama razmišljam na španjolskom. Toliko sam ga zavoljela.
Koliko jezika govorite? Pet, uz hrvatski ili pet zajedno s hrvatskim? Pet jezika, uključujući hrvatski: njemački, španjolski, engleski, talijanski i hrvatski. Ruski i francuski mogu bez problema čitati.
Uvijek imate rezervni posao prevoditeljice. Da, zapravo sam željela studirati jezike, ali profesori su me, nakon što su me čuli, usmjerili prema solo pjevanju. Tako sam završila u Beču. Sada mi je drago jer sam uspjela spojiti ljubav prema jezicima i glazbi.
Za kraj, ponovimo još jednom kako doći do ulaznica? Pa, evo, ulaznica još ima. Tek smo sada počeli malo ozbiljnije s promidžbom, pa mi je velika želja da i naša domaća publika iz Hrvatske dođe u Beč. Advent u Beču sam po sebi je jako lijep doživljaj, a tu je i Zlatna dvorana Musikvereina. Uz ovako lijep i lepršav program koji pripremamo, to je iskustvo koje bih poželjela što većem broju ljudi. Voljela bih da dođu, dožive ga s nama i ponesu sa sobom ljepotu glazbe koja se uživo čuje u toj dvorani. Kad sam prvi put ondje slušala, primjerice, Bečke filharmoničare, taj trenutak nikada neću zaboraviti. Zvuk instrumenata u toj dvorani toliko je ugodan i poseban. Zato toplo preporučujem da se iskoristi ova prilika. To mi je zaista velika želja jer znam da ljudi često nemaju vremena ili se teško odlučuju otići na koncert, pogotovo kada je riječ o klasičnoj glazbi. Ali ovo je doživljaj koji se isplati. Ulaznice se mogu nabaviti na stranicama Musikvereina. Koncert je 6. prosinca u 15.30 sati, što je idealno i za one koji se isti dan žele vratiti u Zagreb ili neku drugu destinaciju. Uz to, riječ je o adventskom vikendu u Beču, pa je ovo zaista događaj koji bih preporučila.