"Ako danas pobijedite, nemojte ovu pozornicu iskoristiti za svoj politički govor. Niste vi u poziciji da javnosti docirate. O stvarnom svijetu vi ne znate ništa. Većina vas je provela manje vremena u školi od Grete Thunberg." Uoči Oscara genijalni britanski komičar Ricky Gervais poželio je svim nominiranima puno sreće i citirao samog sebe na društvenoj mreži. Ovo upozorenje izgovorio je još 2020. na dodjeli nagrada Golden Globes. Nakon pogubnog požara koji je uništio dio Los Angelesa veličine dva i pol Manhattana, uz sve beskućnike i narkomane, pobacane igle i druge ostatke narkomanskog pribora oko teatra Dolby, u kojem se održavaju Oscari, njegovo upozorenje zaista je imalo smisla. Slavite film, sve one poznate i tisuće nepoznatih ljudi koji se svojski trude da filmska industrija i umjetnost traju zauvijek. I Conan O'Brien, ovogodišnji voditelj, koautor scenarija za 97. ceremoniju dodjela filmskih nagrada Oscar, naglasio je da su upravo ti nepoznati trudbenici oni koji sve to drže na okupu.
Svakako najdirljiviji trenutak za sve - osim onih koji su željno čekali svoju nagradu, ali je nisu dobili, recimo Demi Moore - bilo je prisjećanje na velikane filma koje smo izgubili prošle godine. Morgan Freeman istaknuo je kako je Gene Hackman, jedan od najvećih glumaca, onaj kojem se dive svi ostali glumci, a koji je nedavno umro u doista neobjašnjivim okolnostima, znao reći da ne razmišlja o tome što će ostati kao njegovo glumačko naslijeđe, jedino želi da ga pamte kao čovjeka koji je uvijek dobro obavio svoj posao. Nije li to ono što žele svi velikani u svim ljudskim aktivnostima?
Bilo je pretužno gledati dugi prilog o tome kako smo od prošlogodišnjih Oscara uz njega izgubili Maggie Smith, Genu Rowlands, Krisa Kristoffersona, Teri Garr, Roberta Townea, Anouk Aimée, Donalda Sutherlanda, Louisa Gossetta Jr., Shelley Duvall, Davida Lyncha, Jamesa Earla Jonesa… uz brojne producente, filmske snimatelje, kaskadere, kostimografe i šminkere. Morala sam ih spomenuti, uz njih sam odrastala, obilježili su moj život. Možda si umišljam, ali uz užas koji je Los Angeles nedavno prošao, učinilo mi se da je ovogodišnje prisjećanje na velike bilo naročito sjetno.
Tu ću odmah dodati da mi nije bilo osobito drago što je Kieran Culkin dobio još jednu nagradu za najboljeg glumca u sporednoj ulozi u ovoj sezoni najvažnijih filmskih nagrada. Kao prvo, u filmu Jessea Eisenberga "Stvarna bol", Culkin je glumio glavnu, a ne sporednu ulogu. A drugo, još važnije, Edward Norton, koji je u film "Potpuni neznanac" o Bobu Dylanu briljantno odglumio folk pjevača Petera Seegera, dosada je bio nominiran za četiri Oscara i još nije dobio niti jednog. A Robert Downey Jr., koji je dodjeljivao tu nagradu za sporednu mušku rolu, nazvao je Nortona današnjim glumcem kojem se zbog umijeća i predanosti dive ostali glumci. Trebao je on dobiti tu nagradu - Culkin ih je dobio ove godine dovoljno - možda upravo zato što je nedavno umro Gene Hackman, Nortonov uzor.
Voditelj Conan O'Brien, koji nipošto ne spada među one slabo obrazovane koje spominje Gervais - završio je povijest i književnost na Harvardu s najvišim ocjenama, dvije godine za redom uređivao sveučilišni humoristični časopis The Harvard Lampoon i potom radio kao scenarist satiričnog showa Saturday Night Live te serijala "Simpsoni" - zaista je želio ove Oscare zadržati na filmu. Bilo je malo političkih i sličnih poruka. No, ipak je komentirao da su svi koji su radili na filmu "Anora" ove godine doživjeli noć za pamćenje: "Pretpostavljam da su Amerikanci uzbuđeni što konačno vide da se netko suprotstavlja moćnim Rusima."
Ovo barem ima elemenata istine i ne da se ni usporediti s onim što je nedavno izrekla komičarka Chelsea Handler na dodjeli nagrada američkih filmskih kritičara, Critics' Choice Awards. Sugerirala je da je humoristična drama "Anora", o ženi koje sad politički korektno nazivamo seksualnim radnicama, zapravo film o prvoj dami Melaniji Trump. Inače, Chelsea Handler je sama poznata kao vrlo promiskuitetna.
No, moram reći da u sebi slavim što je neovisni filmaš Sean Baker, autor "Anore" - iako mi to nije njegov najdraži film - najveći pobjednik ovogodišnjih Oscara. I "Anoru", kao i sve svoje prethodne filmove, on je napisao, režirao i montirao. Pravi auteur, kao nekad. Ovaj put dobio je Oscara u sve te tri kategorije, uz to što ga je dobio kao producent najboljeg ovogodišnjeg filma.
Moram priznati da se meni svidjelo što je O'Brien ismijao osnovnu ideju po mnogima - po meni ne - feminističkog filma "Supstanca". Iz leđa Demi Moore umjesto njezine mlađe verzije izlegao se odjeveni O'Brien - i još tražio svoju cipelu. Suluda pretpostavka filma ismijana je na samom početku ceremonije. Bravo, Conane. Toliko o tome kako su glumice i žene u Hollywoodu uništene muškim očekivanjima jer im samo oni - nipošto žene same sebi - nameću potrebu za vječnom mladošću. Po meni loše režirana, nepotrebno razdužena "Supstanca" s nekoliko lažnih krajeva nije dobila niti jednu supstancijalnu nagradu - mlada i nepoznata, ali genijalna Mikey Madison (25) iz "Anore" pobijedila je veteranku Demi Moore (62). No, aluzija na "Supstancu" pojavila se i u scenskom nastupu koji je odao počast Jamesu Bondu. Mlađa verzija Demi iz tog filma, Margaret Qualley, tu je glumila Bondovog komada, desetljećima pojam najseksepilnije žene tog vremena.
Kad smo kod Bonda, pradavna Bondova cura Halle Berry, koja će ovo ljeto napuniti 59 godina, izgledala je veličanstveno. Nije mi se svidjela haljina Christiana Siriana - iako joj je sjajno stajala - no sva ta ogledalca od kojih je napravljena pravilno odgovaraju na pitanje: ogledalce, ogledalce moje, najljepša žena u filmskom kraljevstvu tko je…
Jedan američki komentator vulgarno je komentirao da bi tek nešto starija Demi Moore, bez obzira na svoje prezime koje se izgovara slično kao i riječ više na engleskom, ipak morala manje filera stavljati u jagodice svojeg nevjerojatno izmršavjelog lica. Očito je zaboravila na staru mudrost Catherine Deneuve - nakon nekih godina žena se mora odlučiti između stražnjice i lica, najbolje u korist lica.
Nije mi se osobito svidjelo što je Timothée Chalamet, kojem je Brody oteo Oscara, uz svoje blijedo žuto Givenchyjevo odijelo obuo glomazne crne cipeletine, no mislim da mu ipak O'Brien nije trebao dobaciti da može biti miran, neće ga pregaziti auto kad se bude na biciklu vraćao kući.
Njegova djevojka Kylie Jenner nije bila impresionirana tom šalom, čak štoviše, bila je ljuta, kao što je modni prilog The Cut časopisa New York, bio ljut na Kylie jer je uz Chalameta na Oscarima u haljini Miu Miu "izgledala kao konobarica iz kazina u Las Vegasu" i pokazala da ne razumije što su Oscari. Bivša Timothéeova djevojka Lily Rose Depp bila je u Chanelovoj haljini iz Haute Couture kolekcije, koja meni pak nije osobito sjela. Željela je možda pred bivšim nadmašiti Kylie, no izgledala je čak mrvicu vulgarnije u crnoj prozirnoj gotičarskoj čipki koja ništa ne skriva.
Po meni, Adrien Brody dobio je po drugi put Oscara za istu ulogu, iznurenog europskog Židova u raljama nacista. Voljela bih da je nagradu dobio mladi Chalamet (29), koji je odlično odglumio Dylana i ponovno pokazao velik glumački raspon. Brodyju sam malo zamjerila i to što je u više navrata ime svojeg lika, Mađara Totha, u intervjuima izgovarao s onim engleskim frfljavim f umjesto preciznim i jasnim mađarskim t. Ne razumijem zašto smo mi nekad, prije nego što smo mogli sve saznati guglanjem, ulagali napor da strana imena izgovaramo kako treba. Oko toga nitko se više ne trudi. Ti Brodyjevi intervjui malo su me iznervirali jer sam gotovo u isto vrijeme u jednoj emisiji HRT-a čula kako novinarka - koja bi morala znati bolje - prezime velike francuske glumice, koju smo mi gledali osamdesetih u televizijskoj emisiji uživo urednika Nenada Pate, izgovara Denuv, a njezino ime kao da je englesko, a ne francusko.
Kako ja filmove doživljavam ozbiljno, kao najuvjerljiviju refleksiju naše stvarnosti, dakako uz serije (romani su to u velikoj mjeri prestali biti), drago mi je da infantilni, skupi projekti, unatoč velikom broju nominacija ni ove ni prošle godine nisu dobili najvažnije nagrade. "Barbie" je prošle godine bila nominirana za osam Oscara i dobila je samo jednog, a mjuzikl "Zlica" ove godine za čak deset nagrada, a dobio je samo za produkciju i kostimografiju. No, drago mi je da je Oscara dobio prvi crni kostimograf Paul Tazewell.
Conan O'Brien je komentirao da je to film za one koji su u djetinjstvu gledali klasik "Čarobnjak iz Oza" i razmišljali: "Okej, ali gdje li su sporedni likovi iz filma išli u školu".
Cynthia Erivo, Zlica iz tog filma, sa svojim zaštitnim znakom, užasnim noktima koje bi trebala registrirati kao ubojito oružje, uskoro će glumiti Isusa u scenskoj postavi mjuzikla "Isus Krist Superstar", iako je gay crna ćelava glumica, no okej, danas sve prolazi. No, nije mi baš prošla pretjerana kreacija Louis Vuitton od zelenog baršuna koju je nosila na Oscarima. Još jedan kostima smišljen sano da nas šokira. Nije mi bila bolja ni Whoopi Goldberg u svojoj krinolini, još jednoj bliještećoj, metaliziranoj kreaciji Christiana Siriana na ovim Oscarima.
No, svidjela mi se Armanijeva metalizirana haljina koju je nosila Felicity Jones upravo zato što je slijedila nekad osnovna pravila odijevanja - ako je upadljivo, nije i elegantno te nosi samo ono što ti dobro stoji. I Demi Moore nosila je metaliziranog Armanija, ali za njega netipičnu, jako pripijenu, više nametljivo seksi nego profinjenu milansku kreaciju.
Mikey Madison, glumica savršeno oblikovanog tijela, čvrstog kao da je od mramora, fulala je s ružičastim Diorom, haljinom koja joj nije na pravi način padala niz tijelo, u kojoj je izgledala bljedunjavo i kao da se malo srami svoje uloge u "Anori". Monica Barbaro, Joan Baez u filmu "Potpuni neznanac", prelijepa je glumica, koja također nije puno za sebe napravila s Diorovom blijedoružičastom krinolinom. Ovi Oscari nisu bili Diorova noć za pamćenje!
Elle Fanning, Dylanova cura iz istog filma, odjenula je nevino bijelu i čistu haljinu za aristokratske debitantice, koju je za Givenchy napravila Sarah Burton, dugogodišnja asistentica Alexandera McQueena, koja je nakon njegove smrti preuzela kreativni dizajn te modne kuće i nakon četvrt stoljeća netom prešla u Givenchy. Nadam se da će ova old-money bijela haljina, primjerenija za mladu Jackie Kennedy nego Dylanovu curu - no i nju je krasila nevinost i čistoća, ali u hipijevsko doba, na hipijevski način - učiniti isto ono što je za bivšu Givenchyjevu kreatoricu Clare Waight Keller napravila vjenčanica Meghan Markle. Navijam za Saru!
Od muških glumaca, Jeremy Strong opet se iz nekog razloga držao zelene boje s ovogodišnjih crvenih tepiha. No, smoking blijede maslinaste boje s neobičnom kravatom u istom tonu, koji je nosio na Oscarima, tisuću puta je bolji od prečudne, upadljivo zelene šlafrok kreacije koju je nosio na dodjeli nagrada SAG, koje dodjeljuje profesionalno udruženje američkih glumaca.
Kao i obično, Colman Domingo, izgledao je sjajno u Valentinu. Jeff Goldblum, kojeg smo osamdesetih znali vidjeti u zagrebačkom kultnom restoranu Stara vura, u to vrijeme kad je bio ultracool, odnedavno ipak malo pretjeruje, kao da se boji starosti. Na Oscarima je nosio čitav buketić cvijeća u zapučku i neukusnu šarenu košulju uz bijeli sako.
Vjerojatno je očito da ne volim modna pretjerivanja. Opraštam Ariani Grande, koja je nosila haljinu Schiaparelli, u kojoj je opet izgledala kao porculanska balerinica, jer njoj tako sitnoj, bijeloj, to i paše. S druge strane, ne volim ni modnu dosadu. Izdvojila bih prelijepu Margaret Qualley u crnom baršunastom Chanelu. Eto, toj haljini nedostajao je onaj wow faktor koji si Margaret itekako može priuštiti, neki ton qui fait le chancon. Je li nedostajao i samoj ceremoniji ovogodišnjih Oscara? Možda malo.
Otvori KEKS Pay
