Marijana Mikulić: Moj sin ne govori, ne gleda u oči i ne odaziva se na svoje ime, a terapija počinje tek za 6- 9 mjeseci
Dodala je kako je nakon što je obavila zadnji pregled došla do uputa da se dječak uključi u terapiju, ali tek za 6-9 mjeseci kada će već imati tri godine.
Komentari 61
Nije mi jasno - kako mislimo nešto promjeniti, ako se sve svodi na glupave objave po fejsu? Pa zašto zabrinuta Mirjana nije imenom i prezimenom prozvala ljude - pa barem na fejsu ako već nije prijavila - koje "osobno poznaje" i njihove "veze" i koji su zvali i došli na red i prije gluhe djece kako navodi (ako je to uopće istina)? Nitko se ne bi nikom zamjerio, svi bi htjeli da ih svi jako vole, a probleme bi trebao rješavati netko drugi? Kako, ako oni koji znaju za nepravilnosti šute?
Uskoro će privatizirati zdravstvo i bit će svega za sve bez listi čekanja. Jest da će koštati ali to nije bitno, jel tako?
a ništa, jesi gledala forest gump-a, ugledaj se na njegovu mamu, malo se skockaj(znamo da možeš), i kreni u akciju
i i hoces da dignemo prosvjede ?jer za razliku od druge djece njegova majka ima pristup medijima
Glumica kao i mnogi drugi previđa da kada budemo plaćali zdravstvu iznosima kao zapadne zemlje onda će i usluga biti bolja. Do tada dobro je da je i ovako s obzirom koliko malo plaćamo a puno bolujemo. Od jedne kune ne možeš kupiti lijek koji košta dvije
Rcegvka
Mirjana dok čekaš pomoć možeš odvesti djete homeopati i davati mu malo probiotika i protuupalne prehrane da ne gubiš dragocjeno vrijeme.
Kdaj ti bi djete bilo važnije od "objava" nebi bila vu dilemi !
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
prema vašem opisu , mali spada u neku vrstu autizma, logopedi su u tom slučaju samo paralelci koji potpomažu....... a o ovom što pričate imam dosta iskustva jer sam ja govorila od kada je mali bio godinu dana i ništa nije govorio da to nije normalno, njegov pedijatar mi je govorio da ne uspoređujem stariju kćer sa sinom, da su dečki ionako sporiji, i tako do treće godine, kada je krenuo u vrtić i počeo govoriti ali malo,... pedijatar je rekao da ima još vremena, ali imali smo super tete u grupi koje sam ja uspjela namoliti da učine nešto pa su one zamolile logopedice koje su dolazile u grupu zbog drugih dječaka, da dječaka, statistički se pokazalo (u to doba) su više logopedski problematičniji nego curice, da mali pokazuje znakove disleksije ali kako ima tek četiri godine bit će to dobro, i bilo je sve dok su te studentice radile s njim a onda kreće muka po školi, u prvom razredu konačno je trebalo napraviti prave pretrage, i kreće ova priča sa čekanjem... ... mi jesmo potegnuli veze, cijela procedura je trajala preko 8 mjeseci jer taj pregled je uključivao , psihologa, neurologa, logopeda, okulista, provjeru sluha, a za svakog se posebno naručuje i čeka ovisno o listi,... mali je taman završavao prvi razred kada je dobio svoje dijagnoze, kojih je u startu bilo 5, do 4. razreda pale su na 3, ... u svim sl slučajevima brzina dijagnoze i terapije je najvažnija i puno više bi se moglo napraviti da sve krene na vrijeme....