Chrissie Hynde i Pretendersi održali su u subotu navečer u zagrebačkoj Laubi ne samo najbolji koncert svih pet dosadašnjih Yammatova, nego i jedan od najznačajnijih koncerata zadnjih godina kod nas. Vidjelo ih je skoro dvije tisuće ljudi, ali s obzirom na zanimanje publike i ekspresno rasprodane ulaznice moglo je biti i par tisuća ljudi više, da se koncert održao u većoj dvorani.
Tim više što nakon povratničkih ljetnih nastupa trenutno ne sviraju ni na kakvoj turneji, a iduće godine imaju planiran tek jedan koncert s The Suede u Londonu - humanitarku za preminulog zajedničkog menadžera - radio Yammat FM napravio je pun pogodak dovođenjem, uz Patti Smith, vjerojatno najznačajnije rock autorice od kraja sedamdesetih godina naovamo. A ona je u sjajnoj vokalnoj, fizičkoj i scenskoj kondiciji, izgledom mladolika i energična, neokaljanog zvonkog glasa koji zvuči isto kao i pred 40 godina kad je započela karijeru.
Za razliku od Pretendersa, uvodne Heaven 17 bolje je ne spominjati, jer danas djeluju kao karaoke-bend koji nimalo ne sliči na sebe, a u sat vremena pjevanja uz programiranu kompjutersku podlogu Martyn Ware i Glenn Gregory s pratećim pjevačicama niti na kraju s "Let me Go", "Penthouse and Pavement" i "Temptation" nisuisprali gorak ukus koji su ostavili s obradama poput "You've Lost That Loving Feeling" i bespotrebnom "Let's Dance". Za razliku od njih Chrissie Hynde i The Pretenders bez pretvaranja popeli su se na pozornicu i od početka s pjesmama "Alone" i "Gotta Wait" predstavili kao neusporedivo ozbiljnija i sposobnija ekipa i ispucali planetarno poznate pjesme u jasnoj, konciznoj, izvarednoj svirci, uz ovacije publike koja itekako zna kad pred sobom ima autentičnu ikonu svjetske rock scene.
S originalnim bubnjarom Martinom Chambersom, novim klavijaturistom i fenomenalnim, rockabilly odjevenim dvojcem na gitari i bas gitari koji su izgledali, a bogme i svirali, kao da su iz The Clash ili iz benda mladog Elvisa Presleya. Prštale su poznate pjesme, od melodičnih hitova do energične, potmule svirke s ubojitim gitarističkim solima i briljantnom svirkom pomlađenog sastava. Trenutak u kojem je cijela dvorana s Chrissie Hynde pjevala "Back on the Chain Gang" ulazi među najljepše što smo doživjeli u Zagrebu, a slično se može reći i za planetarno poznate "Kid", "Stop Your Sobbing" Kinksa, "Brass in the Pocket", "Don't Get Me Wrong" ili baladu "Hymn to Her" koju je Hyndeova započela samo uz pratnju klavijatura.
Karizmatična figura neokaljanog glasa i scenske dinamike, koja i danas djeluje vitalno kao i nekada, zamalo sat i pol nastupa s okruglo 20 pjesama i vrhunskim "korijenskim" rock bendom završila je bisom sa četiri pjesme u renetičnom nizu ("Thumbelina", "The Wait", "Precious" i "Middle Of The Road").nestvarno sjajnog sastava i glavne zvijezde, još uvijek na visokim štiklama i u čizmama do iznad koljena.
