Roman “Alabama song” za koji je 2007. godine dobio uglednu Goncourtovu nagradu literarna je rehabilitacija američke autorice i supruge Francisa Scotta Fitzgeralda Zelde Fitzgerald – rekao je francuski pisac Gilles Leroy na Zagrebačkom sajmu knjiga.
– Za Zeldu se govorilo da je promiskuitetna, čvaknuta, uteg na životu autora “Velikog Gatsbyja”, da je živjela u sjeni slavnog muža. A njezin je muž prisvajao Zeldina djela i potpisivao ih svojim imenom! Ovaj roman nije samo Zeldina biografija nego je i pokušaj da i ona dobije svoj glas i bude afirmirana kao umjetnica i spisateljica – rekao je Leroy, koji je roman napisao u prvom licu kako bi izbjegao distancu od Zelde.
Promjena spola
– Zbog Zelde sam preplivao Atlantik, metaforički promijenio spol, kulturu – istaknuo je Leroy, dodavši da mu je Goncourtova nagrada život pretvorila u tornado. Roman je u malo vremena preveden na 28 jezika, ali ne i na engleski. Naziv mu je dao kad je putujući američkim Jugom gdje je Zelda rođena (u Alabami) na radiju čuo pjesmu “Alabama song” Doorsa. A da bi svoj roman mogao nazvati baš tako, morao je dobiti i dozvolu nasljednika Bertolta Brechta.
Lik O’ Pizduna
Na upit zašto u romanu sve poznate osobe iz tzv. izgubljene generacije i pariškog noćnog života imaju svoje ime osim Ernesta Hemingwaya (kojeg je prevoditeljica hrvatskog izdanja u nakladi Disputa Ana Prpić prevela kao O’ Pizduna), Leroy tvrdi da to nije zbog straha, nego iz želje da se ne povrijede mrtvi ljudi. – Zelda Hemingwaya nije mogla smisliti. Na Scottov zagovor Hemingway objavljuje prvo djelo, a onda cijeli život ogovara bračni par Fitzgerald. Nije jasno zašto to radi, ali je jasno da i veliki pisci mogu biti gadovi – veli Leroy.
Otvori KEKS Pay
