Razmišlja li Josipović jednako kao Jović?

Nekoliko činjenica o EU i Lisabonskom Ugovoru: 1. EU nije zastupnička demokracija. 2. Premijeri zemalja-članica kojima su njihove stranke dale vlast čine Vijeće EU. 3. Vijeće EU odabire predsjednika EU komisije. 4. Predsjednik EU komisije sam odabire članove EU komisijee ( Vlade EU ). 5. Jedino EU komisija predlaže i provodi zakone u EU. 6. Zakone za EU komisiju stvara 3000 radnih grupa birokrata za koje nitko ne glasa i nitko ne zna tko su. 7. U EU možete glasati samo kako bi izabrali zastupnika pri EU parlamentu. A zakone odobrava Vijeće Ministara. 8. EU parlament nema pravo veta na zakone, nema praveo donositi – ni predlagati zakone u EU. 9. Vaši EU zastupnici mogu samo raspravljati o već predloženim zakonima i davati svoje mišljenje o njima. 10. Da bi prijedlog zakona prošao u Vijeću ministara, za njega moraju glasati prestavnici barem 65% stanovništva.

O Lisabonskom ugovoru (nastavak): 11. Da bi stavili veto na prijedlog zakona u EU morate imati predstavnike 35% stanovništva. 12. Time velike zemlje mogu usvajati koje god zakone požele i zabranjivati sve zakone koji im ne odgovaraju. 13. S Lisabonskimm sporazumom EU postaje federalna država i njeni zakoni su jedini zakoni. 14. U toj EU – tvrtke iz siromašnijih zemalja mogu obavljati poslove u bogatijim zemljama plaćajući svoje radnike koliko ih plaćaju u domovini. 15. U toj EU vas npr. V. Britanija može optužiti za terorizam bez ikakvih dokaza i iz HR će vas morati izručiti u britanski zatvor gdje možete ostati zatočeni i do 4 godine bez da vam se pročita optužnica. 16. EU će imati jednog vođu – europskog predsjednika. 17. Europski predsjednik se – NE IZABIRE - i njega postavlja EU Komisija. 18. JEDNOM KAD UĐETE U EU – NIJE PREDVIĐENO DA IZ NJE IKAD IZAĐETE. izjava Michael Collinsa (Engleskog Parlamentarca)

(Dnevničke bilješke, 8. dio) 11. maja 1999 (utorak) U Kini traju velike anti-američke demonstracije zbog bombardiranja ambasade u Beogradu. Mlađi ljudi, uglavnom studenti, nose fotografije s likom Billa Clintona i natpisom: „Clinton - Hitler\" i mete, kakve nose ovih dana i oni koji demonstriraju u Jugoslaviji. Kina je jutros izjavila da neće sudjelovati ni u kakvim mirovnim pregovorima u Ujedinjenim narodima, sve dok NATO napadi na Jugoslaviju ne prestanu. Njen prijedlog rezolucije, kojom bi se osudio NATO zbog napada na kinesku ambasadu u Beogradu,

(Dnevničke bilješke, 7. dio) 1. maja 1999. (subota) Poslao sam Viktoru tekst o Havelu, a onda sam počeo pisati otvoreno pismo tom gospodinu, koji se nevjerojatnom brzinom uspio pretvoriti od najvećeg propagatora liberalne demokracije u najvećeg podržavatelja ove vojne intervencije. Njegova je pozicija indikator da je ova intervencija - bar jednim dijelom - inspirirana ideologijom. Problem je u tome što je Havel predsjednik Češke Republike, koja je i sama imala vrlo loše iskustvo s ideološki-inspiriranim vojnim intervencijama. Doktrina „ograničenog suvereniteta\",

(Dnevničke bilješke, 7. dio) 24. aprila 1999 (subota) Navečer, na piću s grupom Jugoslavena. S. plače. Ne vidi izlaz iz sadašnjeg stanja. Nakon bombardiranja televizije, kaže, nema tog cilja kojeg se ne bi usudili gađati. Poraz je pitanje dana, kaže ona. Kaže da se nikad nije osjećala ponosnijom što je Srpkinja, i da tako osjećaju mnogi u Srbiji. Rezultat svega toga je - niti će se ovi predati, niti će oni prestati gađati. Dakle, razaranja mogu trajati godinama. To razara svaku ideju budućnosti. B. je ogorčen na NATO napade. Nacionalizam

Dnevničke bilješke, 5. dio 8. travnja 1999 (četvrtak) Prije četiri dana, 4. 4., u London je umro Vane Ivanović. Znao sam da je bolestan, ali me je ta vijest ipak nekako iznenadila i veoma rastužila. Poslao sam cvijeće i telegram. Dejan kaže da u zadnja dva tjedna nije bio pri svijesti, pa nije ni znao što se događa. Njegova se smrt poklapa s krajem Jugoslavije, kao što se i rođenje, nekako, poklapalo s njenim nastankom. Dobro se sjećam ručkova s njim. Bio je otvoren, duhovit, inspirativan, vrlo tolerantan. Bio mi je jako drag. Bombardiranje Srbije

(Dnevničke bilješke, 4. dio) 27/28. marta 1999. (subota i nedjelja) Jučer sam doletio u Zagreb. Lako je prilagoditi se. Odavdje sve izgleda nekako drukčije. Četvrta noć bombardiranja. Sinoć jače, danas najjače. Srušen jedan američki avion. TV Beograd, koju gledam iz Samobora, izvještava o Miloševićevom susretu s delegacijom Ukrajine. John Simpson javlja iz Beograda, da je rušenje američkog aviona na beogradskoj televiziji bila tek peta ili šesta vijest. Svugdje drugdje je to vijest dana. BBC komentira da bi to rušenje moglo biti veliki poticaj

02.07.2011. u 22:01h purgeraj-U-zgu :) je napisao/la: Pozdrav svima ! Evo i mene iz izbaniranih Hrvata koje je ADMIN VL poslao u BANAT ! _________________________________________________________ Prijatelju, dobro nam došao nazad. Admin VL-a se dobro brine da na najmanju njemu nepodobnubnu reakciju Hrvata odmah banira takove \"zlikovce\" hahahahahaha Ja sam dotjerao već do 50+ brojeva hahahahahaha

Slovensko (slovenačko) usporavanje procesa završavanja pregovora o članstvu Hrvatske u Evropskoj Uniji ima posljedice ne samo za stanje slovensko-hrvatskih odnosa, nego i za Srbiju, odnosno njenu poziciju u odnosu na Evropsku Uniju. To je usporavanje, naime, neočekivana šansa za Srbiju, koja bi ju mogla (ako to želi) iskoristiti za ubrzavanje svog putovanja prema članstvu u Evropskoj Uniji. Iako je Evropska Unija na početku 2009. ponešto marginalizirana u odnosu na početak 2008., isto se odnosi i na druge značajne političke igrače na Balkanu: Ameriku (koja prolazi kroz duboku ekonomsku

Ima još o savjetniku koji nema veze sa Hrvatskom samo ukucajte ime i prezime i vidjeti će te izjave hrvatine.

Prije nekoliko dana, Hrvatska je postala (nestalna) članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Radi se o zemlji u kojoj je sve do prije deset godina, UN imao izravnu upravljačku ulogu (u Istočnoj Slavoniji), te koja je i dalje (povremeno) objekt kritičkih izvještaja Haškog suda (ICTY). Ona je u Vijeće sigurnosti izabrana u konkurenciji s Češkom – koja je po svemu (prije svega po mirnom razdruživanju i uspješnoj tranziciji i konsolidaciji) bila neka vrsta (pozitivnog) „antipoda“ zemljama nekadašnje Jugoslavije. Kako je Hrvatskoj to uspjelo? Glavni je razlog

Njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble, 08.06.2011.: \"Nalazimo se pred potpunim bankrotom euro-zone\" Američki ministar obrane Robert Gates, Brussel, 10.06.2011. : \"Možda Europu više nije vrijedno braniti\"

Tajni plan Europske unije – Zatvaranje bankovnih šaltera i blokada bankomata - Angela Merkel naredila medijima cenzuru u vezi EU krize Saznajemo da u Republici Njemačkoj i još nekoliko vodećih europskih država, vlade pripremaju zaustavljanje sve izglednije navale svojih građanarađana s ciljem masovnog podizanja novca s banaka. Stanovnici tih zemalja su, međutim u velikoj zabludi ako misle da na banci imaju novac, jer njihov novac je pretvoren u raznorazne vrijednosne papire i virtualne vrijednosti. Europska Unija je prije nekoliko dana uputila poruku na adresu velikih medijskih kuća, u kojem se urednike „mainstream medija“ moli da o ovoj mogućnosti ne izvještavaju stanovništvo, jer bi se u svim zemljama Eurozone moglo dogoditi ono što se proteklog tjedna dešavalo u Irskoj, gdje je zabilježen pravi „stampedo“ na bankomate i šaltere tamošnjih banaka.

U dvije vodeće irske banke, “AngloIrish bank” i “Bank of Ireland”, podignuto je tijekom prošlog tjedna čak 23 MILIJARDE EURA!! Za jednu zemlju veličine Irske, koja broji oko 5 milijuna stanovnika, riječ je o zaista astronomskoj svoti novca. Vodeće novine i televizijske kuće o tome ne izvješćuju javnost, jer se EU diplomacija boji slične reakcije i u drugim zemljama Eurozone. Građani europskih zemalja sve više gube povjerenje u transparentno poslovanje svojih matičnih banaka, a sve više jača svijest o pravoj prirodi novca, koji realno više ne postoji, već je pretvoren u raznorazne vrijednosne papire, hipoteke i zajmove. Ljudi polako shvaćaju da njihov novac ne leži u bankovnom trezoru te da bi cjelokupan bankarski sustav propao, u slučaju da svi ljudi u kratkom roku zatraže novac koji im pripada.

Sada malo o samom liku Dr. Dejana Jovića. Dr. Dejan Jović, politolog je, konzultant britanske Ekonomsko-obavještajne agencije, dakle čovjek koji bi trebao kreirati politiku Hrvatske, barem koliko mu dopuste ovlasti njegova šefa, Predsjednika RH, čovjek koji je po habitusu blizak Englezima, postaje glavna spona s hrvatskom visokom politikom, direktni učesnik čak. Nu, to možda i ne bi izazvalo toliko pitanja, kada se ne bi znalo, da se taj čovjek cijelo vrijeme zalaže za zajednički ulazak Srbije, Bosne i Hercegovine, te Crne Gore i Hrvatske u EU, kako po njegovom mišljenju Hrvatska ne bi odmakla „od svog prirodnog okružja“.

U mogućem scenariju raspada Europske unije i povratka na stare državne valute, vlade etabliranih europskih država su svjesne da će reakcija građana biti upravo ovakva kao i u Republici Irskoj te su stoga i donijele ovaj tajni plan, kojim ćee u tom slučaju na neodređeno vrijeme blokirati mogućnost podizanja novca od strane korisnika bankarskih usluga. Plan europskih političara je jasno definiran: U slučaju raspada Eurozone, koji je sve izgledniji, sve bankarske institucije će zatvoriti svoje šaltere za isplatu novca te blokirati bankomate, a i rad burze će se privremeno prekinuti. Postignut je i dogovor sa vodećim društvenim mrežama na internetu, koje će u tom slučaju onemogućiti chat i privatne poruke, da bi se spriječila organizirana interakcija građana te mogući prosvjedi i nemiri.

Njemačka policija je i službeno potvrdila da ovi planovi postoje te da uključuju i angažman vojske u mogućem spriječavanju masovnih prosvjeda i eskalacije nasilja na ulicama velikih europskih gradova. U slučaju pokušaja nasilnog ulaska građana u banke, njemačka vojska je primjerice već dobila jasne upute i naređenja, u kojima stoji da moraju bezuvjetno štititi banke i njihove interese. Izvor informacija je ugledni njemački novinar Udo Ulfkotte koji je preko 16. godina radio za novine Frankfurter Allgemeine. Dugo godina je bio i korespondent za Afriku i Saudijsku arabiju te je stručnjak za obavještajne službe. Dodjeljeno mu je više nagrada.

Jović 16.01.2009. na svom blogu na stranici B92 piše: Uspije li Hrvatska ući u Uniju prije Bosne i Hercegovine, Srbije ili Crne Gore, i ona će se ponašati onako kako se sada prema njoj ponaša Slovenija. Neuvjerljivo zvuče olako izrečena obećanja hrvatskog premijera Sanadera, da to neće biti tako. Ne treba zaboraviti da je ulazak u Evropsku Uniju Sanaderov JEDINI vanjskopolitički cilj, te da je uvijek bilo nejasno je li njegovo, a još više hadezeovsko, napuštanje nacionalističke (tj. tuđmanističke) politike zapravo bilo iskreno, ili samo finta da bi se postigao taj cilj Slovensko (slovenačko) usporavanje procesa završavanja pregovora o članstvu Hrvatske u Evropskoj Uniji ima posljedice ne samo za stanje slovensko-hrvatskih odnosa, nego i za Srbiju, odnosno njenu poziciju u odnosu na Evropsku Uniju. To je usporavanje, naime, neočekivana šansa za Srbiju, koja bi ju mogla, ako to želi, iskoristiti za ubrzavanje svog putovanja prema članstvu u Evropskoj Uniji.

Uđe li u Uniju prije Srbije, Hrvatska će, gotovo sigurno, uvjetovati bilo kakvu ratifikaciju eventualnih sporazuma između Unije i Srbije srpskim odustajanjem od protutužbe za Oluju, a vjerojatno i nekim unilateralnim (i možda ne samo simboličkim) priznavanjem ekskluzivne (i kolektivne) krivice Srbije i Srba za zlodjela u devedesetim godinama. Vjerojatno će se zaoštriti i politika prema hrvatskim Srbima, koalicija s njihovom glavnom strankom (SDSS) neće više imati onu važnost koju ima sada, barem ne za HDZ. Otvore li hrvatski Srbi (ili Srbija, ili Evropska Unija) pitanja kao što su povratak izbjeglica, ili pristranost pravosuđa, ili odnos prema ratnim zločinima, na to će odgovor biti: Oprostite, pa to je riješeno! Da nije, ne bismo ušli u Europsku Uniju! Evo, Brisel kaže da je riješeno, zar ne?. Na takve će sarkastične odgovore biti teško odgovoriti, posebno stoga što Evropska Unija zapravo nema, niti će imati, mehanizme kojima bi svoje zemlje članice prisilila da se ponašaju bolje prema vlastitim manjinama ili prema susjedima.

I još jedan biser dr. Jovića ( podsjećam da je isti glavni analitičar hrvatskog Predsjednika, a ne srpskog): Individualno primanje u Uniju, koliko god ono bilo razumljivo s obzirom na različita očekivanja stanovništva i političara u zemljama koje su više evropeizirane od drugih, ipak nužno privilegira zemlje koje će u Uniju ući prije drugih, a time i diskriminira one koje zaostaju (ne samo politički, nego i u pravno-statusnom smislu).